Po dostupnosti računala i Interneta, kako kod kuće, tako i u školama, Hrvatska nikako nije zaostala

U tekstu Studija OECD-a "Učenici, računala i učenje – stvaranje veze" izložili smo sažetak te studije koja se vrlo sveobuhvatno i detaljno bavi utjecajem uvođenja suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), dakle računala svih vrsta i Interneta, u proces obrazovanja djece na uspješnost učenika u učenju.

Ta studija analizira i koristi i moguće štete od uporabe računala u školama, i njen je jasan zaključak da računala svakako treba uvoditi i rabiti u nastavi, ali da to treba činiti smišljeno polako i oprezno, kako njihovo uvođenje ne bi dovelo do lošije razine znanja učenika, naglašavajući da je jedan od ključnih uvjeta da nove tehnologije zaista pomognu podići razinu obrazovanja učenika temeljito i stalno obrazovanje ključnih osoba u procesu obrazovanja, učitelja i nastavnika. Temeljni je zaključak te studije: "Tehnologija može pomoći InternetŠto se uporabe Interneta u školi tiče, hrvatski učenici u prosjeku provedu u školi na Internetu količinu vremena koja je na razini prosjeka OECD-a (minimalno ispod njega), no više nego u državama koje često ističemo kao primere koje bismo po mnogo čemu željeli dostići, poput Finske, Izraela, Švicarske, Austrije, Japana, Irske, Južne Koreje.odličnom poučavanju, ali odlična tehnologija ne može zamijeniti loše poučavanje."

Nadovezujući se na taj tekst, u ovom ćemo se koncentrirati na stanje u Hrvatskoj kroz činjenice koje se nalaze u navedenoj studiji, a koje pokazuju gdje je Hrvatska po dostupnosti i uporabi novih tehnologija u školstvu u odnosu na druge države koje su obuhvaćene studijom.

Hrvatska ne zaostaje u dostupnosti i uporabi novih tehnologija u obrazovanju

Prva značajna činjenica koja upada u oči čitatelju Studije jest ta da je Hrvatska iznad prosjeka država OECD-a kako po postotku učenika koji kod kuće posjeduju računalo, tako i po postotku učenika kojima je kod kuće dostupan Internet. Kako učenici u Hrvatskoj kod kuće koriste Internet, djelomično otkriva i podatak da u prosjeku učenici kod kuće provode više vremena igrajući računalne igrice nego što što je prosjek za države OECD-a.

Što se uporabe Interneta u školi tiče, hrvatski učenici u prosjeku provedu u školi na Internetu količinu vremena koja je na razini prosjeka OECD-a (minimalno ispod njega), no više nego u državama koje često ističemo kao primere koje bismo po mnogo čemu željeli dostići, poput Finske, Izraela, Švicarske, Austrije, Japana, Irske, Južne Koreje.

Što se uporabe Interneta kod kuće tiče, hrvatski ga učenici rabe više od prosjeka za učenike iz država OECD-a, i više od učenika u gore navedenim tehnološki vrlo naprednim i bogatim državama.

Prema uporabi moderne informacijsko-komunkacijske tehnologije u nastavi u školama, Hrvatska je nešto malo ispod prosjeka OECD-a, ali ponovno iznad država poput Singapura, Islanda, Izraela, Belgije, Njemačke, Irske, Švicarske, Japana ili Južne Koreje. Jednako tako, nešto smo ispod prosjeka OECD-a po vremenu provedenom online u školi, ali ipak iznad navednih država.

Zanimljiva je činjenica da učenici u Hrvatskoj znatno više rabe računala i Internet za domaće zadaće nego što je to u prosjeku u državama OECD-a.

U studiji OECD-a se analizira i odnos učenika prema školi, ZanimljivoPrema uporabi moderne informacijsko-komunkacijske tehnologije u nastavi u školama, Hrvatska je nešto malo ispod prosjeka OECD-a, ali ponovno iznad država poput Singapura, Islanda, Izraela, Belgije, Njemačke, Irske, Švicarske, Japana ili Južne Koreje. Jednako tako, nešto smo ispod prosjeka OECD-a po vremenu provedenom online u školi, ali ipak iznad navednih država. Zanimljiva je činjenica da učenici u Hrvatskoj znatno više rabe računala i Internet za domaće zadaće nego što je to u prosjeku u državama OECD-a.odnosno obrazovanju. Tako nalazimo podatke da se učenici u hrvatskim školama ispodprosječnan broj učenika osjeća kao "kod kuće", odnosno da osjećaju pripadnost školi i obrazovanju manje nego što li je to u prosjeku u zemljama OECD-a. Osim toga, hrvatski učenici iznadprosječno više kasne na nastavu u školi od svojih vršnjaka iz drugih država obuhvaćenih studijom.

Iz navedenih je činjenica posve jasno da Hrvatska nikako u bitnome ne zaostaje za najrazvijenijim i najbogatijim državama svijeta po dostupnosti i korištenju suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, bilo kod kuće, bilo u školi. Vjerojatno te činjenice mnogima zvuče iznenađujuće, što je "zasluga" u prvom redu onih najodgovornijih za školstvo i obrazovanje, a to je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Vlade Republike Hrvatske, koji pojačanu uporabu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija vide kao ključ poboljšanja obrazovne razine u Hrvatskoj. Pri tome se u medijima često nastupa izrazito agresivno, govoreći da ćemo ili zakoračiti u digitalno doba uporabom računala i Interneta, ili nam slijedi "povratak u Srednji vijek".

U idućem čemo se nastavku pozabaviti kvalitetom "proizvoda" hrvatskih škola, dakle znanjem učenika. Pri tom ćemo navesti rezultate testiranja učenika u sklopu programa OECD-a za međunarodno vrjednovanje učenika (Programme for International Student Assessment, PISA), koje se provodi svake tri godine u 70 država svijeta, na uzorku od više od milijun učenika.

D. Lovrić