Kako Englezi čuvaju vlastitu tradiciju fair playa

Zahvaljujući i hrvatskim medijima, obasuti smo vijestima o tome kako su Englezi “ponosni na svoje mladiće “koji su izgubili od Hrvata u polufinalu svjetskog nogometnog prvenstva. A da imaju ti koji žaluju nad sudbinom svojih “heroja” imalo srama, viteštva ili fair playa, sramili bi se i ispričavali do sudnjega dana.

Jer, pogledajte što su ti “engleski heroji s Tri lava na prsima” pokušali nakon što smo im zabili drugi pogodak. Dok su naši igrači, svi osim Subašića, izvan terena slavili pogodak Mandžukića, Englezi su odigrali “brzi centar” i pokušali, njih trojica, postići pogodak. Ništa sramotnije i podlije ne može se ni zamisliti.

Usput, tako nešto nije za slavne promicatelje kultute i napretka, pogotovo u njihovim nekadašnjim kolonijama ništa novo.

Znate li, štovani čitatelji, što je to “jam boy”, odnosno hrvatski dječak pekmez? I to je engleski izum. Dok su donosili civilizaciju na istok Azije, odnosno dok su ubijali i pljačkali, mučili su ih kojekakvi insekti. I, domislili su se što učiniti. Uzeli bi dječaka iz nekog sela (pa to je ionako vlasništvo kralja/kraljice!), skinuli bi ga do gola, namazali pekmezom, i prisilili da hoda pokraj njih. Naravno, svi insekti su navalili na dječaka. Kad bi obavili posao pustili bi dječaka da ode doma. I tu nastupa engleski fair play: dozvolili su dječaku da ponese sav pekmez koji je preostao na njegovom (izbodenom) tijelu.

Sramotno ponašanje engleskih nogometaša nije dakle ništa drugo nego čuvanje tradicije.

D. Lovrić