Usprkos čeličnoj sprezi vlasti i medija, stvorili smo si priliku, iskoristimo je!

Mnogo je toga napisano o tome kako će se u nedjelju o mnogo toga izuzetno važnoga odlučiti. Prvi krug izbora, kao i proteklih desetak dana samo su pojačali tu tvrdnju.

S jedne strane može se još jasnije vidjeti što nas očekuje ako Josipović ostane predsjednikom. Ništa se ne će promijeniti na bolje, ali će najveći hrvatski mediji samo pojačati svoj čelični stisak i do gadljivosti uvjeravati Hrvate, kako to i sada čine, kako je najbolje što može biti, i da treba ići pravim putem. A Hrvatska će tonuti, i gospodarski se približavati onima od kojih smo se otrgnuli, i od kojih smo do 2000., usprkos ratu na vlastitoj zemlji, daleko, i činilo nam se tada nedostižno, odmakli.

Iako ima mnogo grijeha na duši Sanaderovog HDZ-a, prvenstveno su najveći mediji u Hrvatskoj oni koji su, provodeći politiku SDP-a i njegovih satelita, stvarali ozračje letargije i beznađa, dakle stanje koje se može vrlo dobro opisati Milanovićevom sintagmom o Hrvatskoj kao slučajnoj državi, koja nikad više ne će biti bogata.

GlasovanjeOstavivši po strani one koji će glasovati za Josipovića iz ideoloških razloga, većina ostalih koji će mu dati svoj glas učinit će to zbog toga što su zadovoljni sadašnjim stanjem, mislimo prvenstveno na njihovo osobno materijalno/financijsko stanje. Ne zavaravajmo se, solidan je broj žitelja Hrvatske koji žive vrlo dobro ili još bolje od toga, a ima među njima podosta i onih koji se boje da bi bilo kakva promjena u Hrvatskoj ugrozila njihov položaj, kako materijalan, tako i društveni.Jasan je i cilj takvog djelovanja vlasti i medija. Ljudi će početi vjerovati da se zaista ništa ne može promijeniti, pa ne će ni izlaziti na izbore, bar većina njih. U tome su poprilično uspjeli, no, dogodio se prvi krug predsjedničkih izbora.

Prvi krug izbora pokazao je da možemo izboriti zaokret

Usprkos silnom i mučnom navijanju za Josipovića. sjetimo se samo anketa koje su do desetak dana prije izbora proricale uvjerljivu Josipovićevu pobjedu u prvom krugu, Josipović je dobio tek oko 20 tisuća glasova više od Kolinde Grabar-Kitarović. Ako to nije pokazatelj da su promjene u Hrvatskoj itekako moguće, i da svaki pojedinačni glas za gđu. Grabar-Kitarović doprinosi neophodnom zaokretu u Hrvatskoj, ne znamo što jest.

Ostavivši po strani one koji će glasovati za Josipovića iz ideoloških razloga, većina ostalih koji će mu dati svoj glas učinit će to zbog toga što su zadovoljni sadašnjim stanjem, mislimo prvenstveno na njihovo osobno materijalno/financijsko stanje. Ne zavaravajmo se, solidan je broj žitelja Hrvatske koji žive vrlo dobro ili još bolje od toga, a ima među njima podosta i onih koji se boje da bi bilo kakva promjena u Hrvatskoj ugrozila njihov položaj, kako materijalan, tako i društveni.

„Grijeh nečinjenja"

A za one koji nisu zadovoljni sadašnjim stanjem u Hrvatskoj, koji, dakle, žele da se stanje temeljito promijeni, ne bi smjelo biti dileme. Odlazak Ive Josipovića s Pantovčaka nužan je i neophodan preduvjet za bilo kakve pozitivne promjene. Stoga bi neizlazak na biralište u nedjelju bio, kako kaže kardinal Bozanić, „gotovo grijeh nečinjenja". Dodali bismo kako je riječ „gotovo" u prethodnoj rečenici suvišna.

Iskustvo nas, nažalost, uči da nije mudro vjerovati riječima tj. obećanjima većine političara. No, danas, siječnja 2015. u Hrvatskoj, jednostavno nemamo izbora ako želimo dobro i Domovini i sebi samima. Moramo vjerovati gđi. Kolindi Grabar-Kitarović, izaći na birališta u nedjelju i glasovati za nju.

A kad postane predsjednicom, tek ćemo nakon toga moći ocijeniti kakav je odnos njenih riječi i njenih djela. Svima nam je drago što se poziva na našeg prvog Predsjednika, dr. Franju Tuđmana, i zasigurno je svjesna da si je time letvicu postavila najviše što je mogla.

D.J.L.