Hrvatska svakim danom sve više napreduje – sad je i „U boj, u boj, za narod svoj“ postalo nepoćudno

Športski komentator Hrvatske televizije Drago Ćosić tijekom prijenosa jučerašnje nogometne utakmice Hrvatska-Malta eksplicitno je osudio tradicionalni navijački uzvik hrvatskih navijača „U boj, u boj, za narod svoj!“

Taj se uzvik već desetljećima ori stadionima kad igraju hrvatske reprezentacije, prvenstveno nogometna. Do jučer, 9. rujna 2014., nitko iz toga nije pravio problem. A kako i zašto i bi, radi se o uzviku koji apsolutno nikoga ne vrijeđa, da u njemu ne postoji ništa sporno.

"U boj, u boj" (još) nije sporno, sporno je dakle "za narod svoj"

No, očito to nije tako. I dakako da postoje u Hrvatskoj ljudi koje taj povik vrijeđa i kojima smeta, i očito je njima u njemu nešto sporno. Jasno je što im je sporno. Budući da opera Nikola Šubić Zrinjski još nije zabranjena u Hrvatskoj, nije zabranjena ni arija „U boj, u boj“ iz nje. Sporan je dakle dio „za narod svoj“. Dakle, sporan je hrvatski narod., a samim tim sporna je i država Hrvatska.

Da li je hrvatski narod sporan i Dragi Ćosiću? On je nebrojeno puta prenosio utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, i na svakoj od njih, a apsolutno na svakoj od njih koja se igrala u Hrvatskoj orilo se „U boj, u boj, za narod svoj!“. I nikada, baš nikada do jučer Dragi Ćosiću nije to zasmetalo. Otkud mu pravo da putem javne televizije vrijeđa hrvatske navijače i sve one koji vole Hrvatsku i navijaju za njenu reprezentaciju? Kako to shvatiti?

Stezanje obruča

Jedino tako da su na javnoj hrvatskoj televiziji, koja je postala tek sluga i eksponent onih koji vladaju Hrvatskom, odlučili „stegnuti obruč“. Krenuli su u još jednu ofenzivu (oni znaju kojeg broja) protiv hrvatskog čovjeka, hrvatskog naroda i hrvatske države u procesu koji traje sve tamo od 2000.

A da li se Drago Ćosić „okrenuo“ i „prodao“ ili su „ga okrenuli“ i „kupili“, zapravo i nije važno. Morao bi Ćosić znati da, daj Bože, ljudi za koje radi na mjestima koja su okupirali ne će više dugo moći uništavati Hrvatsku i njene žitelje, a on će i nakon toga morati gledati u oči žiteljima Hrvatske. Elementarna pristojnost nalaže da bi se morao odmah, javno, ispričati hrvatskom narodu, bez obzira što stvarno mislio.

Nekako mislimo da nikakve isprike ne će biti, da će HTV i njen športski program posve ignorirati Ćosićevo vrijeđanje. U priču će se vjerojatno uključiti „civilni sektor“ i „nezavisni“ „analitičari“, pa će zajedno s vladajućima raditi na daljnjem dograđivanju mita (koji se stvara već 70 godina), o Hrvatima kao nezrelom i sirovom mrziteljskom narodu, a koji sada živi u slučajnoj državi.

Svjetlo na kraju tunela

I još nešto. Nakon utakmice Hrvatska-Malta vidjeli smo isječke utakmice Norveška-Italija. Novinar je naglasio kako je svaki navijač Norveške na sjedalice našao norvešku zastavicu. I, uopće, športski novinari HRT-a vole opisivati i diviti se koreografijama na stadionima, naravno, osim onih nepoćudnih. A kako pokazuje i slika koju objavljujemo, nepoćudna je i ogromna čestitka 24. rođendana Antiterorističkoj jedinici Lučko koja je jučer krasila sjevernu tribinu maksimirskog stadiona, ali ju HTV nije prikazala, niti Drago Ćosić spomenuo. Valjda se osjeća neugodno ili posramljeno, ili su mu rekli da se tako mora osjećati, zbog tih momaka koji su branili Hrvatsku.

Na našu sreću, većina od mladeži koja je istaknula čestitku zna tko su bili i jesu momci iz ATJ Lučko, makar se u vrijeme kad je nastala ta jedinica vjerojatno većina njih nije ni rodila. I već zbog takve mladeži je jasno da moramo i da ćemo na kraju pobijediti, „Mi Hrvati“, a ne Drago Ćosić i njegovi mentori.

D.J.L.