Milanović i stanje nacije

Zoran Milanović održao je gotovo jednosatni govor o stanju nacije u Hrvatskom saboru. Iako su se neki sigurno nadali napokon čuti poneko objašnjenje za premijerovu političku logiku nad kojom se sad već danima zgraža većina stanovništva Republike Hrvatske, njegov je govor sirovošću i plitkoćom tek neodoljivo podsjećao na govore partijskih drugova iz vremena „socijalizma s ljudskim likom", nakon kojeg se, i to vrijedi podsjetiti, komunistički poredak srećom vrlo brzo raspao.

Kao i svi partijski aparatčiki, tako i Milanović vjeruje da je sve što kaže točno i istina, i ljut je i bijesan kad mu netko to spočitne. Ta infantilna crta pomalo i zabavlja jer na našu sreću živimo u doba kad se svoje neistomišljenike ne može više nekažnjeno ubijati.

„Drž'te lopova"

Mora se pohvaliti ipak crta dosljednosti i priznati kako je razina Milanovićevog govora vrlo vjerno odražava DosljednostMora se pohvaliti ipak crta dosljednosti i priznati kako je razina Milanovićevog govora vrlo vjerno odražava mizeriju djelovanja Vlade kojom predsjedava. Tako se danas, kad su baš svi svjesni da je država u daleko lošijem stanju, u svim sektorima od lošeg stanja kojeg je njegova vlada zatekla, Milanović okreće staroj boljševičkoj taktici o krivcu. Za sve je kriva vlast koju su naslijedili. Baš kao što su za „trenutne gospodarske poteškoće" koje su kontinuirano trajale u komunizmu krivi bili „Nijemci koji su razrušili zemlju", te „ostaci poraženih snaga", „klerofašisti" i drugi „narodni neprijatelji".mizeriju djelovanja Vlade kojom predsjedava. Tako se danas, kad su baš svi svjesni da je država u daleko lošijem stanju, u svim sektorima od lošeg stanja kojeg je njegova vlada zatekla, Milanović okreće staroj boljševičkoj taktici o krivcu. Za sve je kriva vlast koju su naslijedili. Baš kao što su za „trenutne gospodarske poteškoće" koje su kontinuirano trajale u komunizmu krivi bili „Nijemci koji su razrušili zemlju", te „ostaci poraženih snaga", „klerofašisti" i drugi „narodni neprijatelji".

Današnja mantra Milanovića i njegove partije o krivnji onih prije njega neodoljivo ujedno podsjeća na izjave Račana i njegovih aparatčika iz razdoblja 2000.-2003. Tada, kad su naslijedili sređenu državu, velikim dijelom obnovljenu od ogromnih velikosrpskih razaranja, koja se kroz 10 godina zadužila 10 puta manje nego u 13 idućih godina, i kad su učinili sve da razgrade sve prije toga stvoreno, govorili: „Možda se lošije živi, ali se lakše diše".

Očuvanje Perkovića i poretka koji on simbolizira ključ je Milanovićeve politike

Osim kukanja o naslijeđenom stanju, Milanović je u svom govoru potvrdio glavnu, odnosno jedinu preostalu programsku odrednicu djelovanja SDP-a, a to je, očuvanje udbaškog poretka u državi. Poslušajmo uostalom premijerove riječi:

„Kad sam prije dvadesetak mjeseci, s ovog istog mjesta, tražio da pružite povjerenje mojoj Vladi, između ostalog sam kazao da je jedan od naših glavnih ciljeva da u ovoj zemlji mirno spavaju svi koji se nisu ogriješili o zakon. Pravosuđu smo na svim razinama u punoj mjeri prepustili odgovornost koja mu pripada. Zato želimo izmijeniti Ustav i ukinuti zastaru za politički motivirana, odnosno za sva teška ubojstva. Neka se pravosuđe suoči s tim zlodjelima, tko god bili počinitelji, tko god bile žrtve."

Što je to pravosuđe učinilo u posljednjih 20 mjeseci o kojima Milanović govori? Nije optužen niti jedan počinitelj ili nalogodavac nekog od stotina tisuća politički motiviranih komunističkih zločina, odnosno ubojstava. Nitko nije, primjerice, optužen za tisuće ubojstava i stotine silovanja napadnutih tijekom Domovinskog rata. Takvom pravosuđu bi Milanović prepustio progon komunističkih i velikosrpskih zlikovaca? Naravno.

Milanovićevo „sretnije mjesto"

Milanović se na sličan cinični način kao i poretka u Hrvatskoj dotakao i dvojezičnosti u Vukovaru:

ManjineKome se to Milanović obraća? O kakvoj sreći govori? U Vukovaru su se nakon vladine diverzije s ćirilicom međunacionalni odnosi samo dodatno pogoršali.Svaki dobronamjeran državljanin Hrvatske zna da u Hrvatskoj žive pripadnici dvadesetak nacionalnih manjina, i da su sa svim nacionalnim manjinama, osim sa srpskom odnosi odlični.Molim vas da shvatite da je borba za najviše standarde u pravima nacionalnih manjina za ovu zemlju i ovo društvo, u suštinskom smislu, važna koliko i rast gospodarstva. U Vukovaru provodimo Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. I vjerujemo u taj zakon, jer taj zakon i takva praksa našu zemlju čine malo boljim i malo sretnijim mjestom.

Kome se to Milanović obraća? O kakvoj sreći govori? U Vukovaru su se nakon vladine diverzije s ćirilicom međunacionalni odnosi samo dodatno pogoršali.

Svaki dobronamjeran državljanin Hrvatske zna da u Hrvatskoj žive pripadnici dvadesetak nacionalnih manjina, i da su sa svim nacionalnim manjinama, osim sa srpskom odnosi odlični. Milanović posve zanemaruje i negira sve te druge nacionalne manjine osim srpske, dajući joj na osnovu krivotvorenog popisa stanovništva ustupak u trenutku kad ni ona sama to nije tražila. I dok se u Vukovaru pod okriljem noći uvodi ćirilica, iz udžbenika se za srpsku djecu izbacuju tematsku cjelinu o Domovinskom ratu, budući da je za njih to bio „građanski rat" (Stanimirović). To Milanovića uopće ne smeta, o tome nikada nije rekao ni riječi, pa ni danas. Naravno.

Milanović nije gradio „novog čovjeka", govoreći građanima što ne smiju, a što moraju

I bila bi prava šteta na koncu propustiti veliki finale govora Zorana Milanovića, budući da je odista dostojan njegovih marksističko-lenjinističkih-titovskih uzora. Građane ne smiju PitanjeAko premijer spominje „antifašizam" i „sekularizam", zašto ne spominje i slobodu vjeroispovijesti, slobodu političkog djelovanja ili nacionalnu svijest. Ako spominje manjine, zašto ne spominje većinu.zaslijepiti samo ekonomska pitanja, zaključio je premijer u veličanstvom crescendu koji je se uzdigao preko antifašizma, sekularizma i, kako i priliči, LGBT zajednice:

"Naši životi, bez obzira na ekonomsku situaciju, bili bi obezvrijeđeni ako bismo dopustili gaženje vrijednosti antifašizma i sekularizma, ako bismo dopustili diskriminaciju LGBT zajednice, ili da bilo koja manjinska grupacija bude ugrožena ili obespravljena. Poštujemo njihovo pravo na drukčije mišljenje, i poštovat ćemo ga sve dok se kreće u granicama zakona i iskoristit ćemo sva demokratska sredstva da suzbijemo širenje mržnje".

Iako je odgovor znan, pitajmo ipak ako premijer spominje „antifašizam" i „sekularizam", zašto ne spominje i slobodu vjeroispovijesti, slobodu političkog djelovanja ili nacionalnu svijest. Ako spominje manjine, zašto ne spominje većinu. Zar su antifašizam i sekularizam baš jedine vrjednote o kojima bi Hrvati trebali brinuti, i istovremeno se kod Milanovića dati podvrgnuti lobotomiji po pitanju vlastitog ekonomskog opstanka?

Nije važna većina, važna je manjina jer njoj Milanović pripada

U posljednje zaključne dvije rečenice svoga govora Milanović je otkrio bit svoga ideološkog sklopa. Nije važna većina, važna je probrana manjina. U njegovom slučaju vladajuća, ona koja je napokon otkrila u svom sjaju svoje udbaško lice. I za njeno održanje i njene interese će se Milanović boriti do potrošnje svakog, do uključivo i zadnjeg, interesa većine hrvatskog naroda i hrvatske Države.

No, koliko god Milanović samouvjeren i bahat bio, Hrvati napokon imaju državu i parlamentarne izbore na kojima oni biraju. Zato završimo i mi upravo Milanovićevim današnjim završnim pozdravom: "Živjeli i živjela Hrvatska!", naravno mirno, bez premijerovog teškog sarkazma.

D.J.L.