Nejednakost
Nakon više od 3 godine (!) počelo je suđenje za ubojstvo studenta Aleksandra Abramova u Rijeci. Osumnjičeni Dušan Cupać, koji priznaje ubojstvo, gledao je kako se Aleksandrov guši u vlastitoj krvi i vikao: 'Ubit ću ustašu', Pobjegao je u Srbiju, koja ne izručuje svoje državljane, pa ni one koji uz srpsko imaju i hrvatsko državljanstvo i od tamo brani dvojicu koji su bili s njim, a kojima se sudi zbog toga što nisu pružili pomoć umirućem studentu.
Osim sramotne činjenice da se za brutalno ubojstvo sudi nakon više od 3 godine, frapantne su još dvije stvari. Prvo, uopće se ne govori o tome kako je u vrijeme "trenutnih"RanoranilacU slučaju ovog brutalnog ubojstva još se nije javila niti jedna udruga sa zahtjevom da se ovo ubojstvo kvalificira kao "zločin iz mržnje", makar to ni optuženi ne poriče. Nije se javio niti premijer Milanović, koji je nedavno sazvao konferenciju za tisak u 8 sati ujutro, prije provedene istrage, i svojim istupom doveo do toga da je napad mladića iz Kistanja u medijima okvalificiran kao napad iz mržnje komunikacija Cupač mogao iz Rijeke pobjeći u Srbiju. Naime, do granice mu je, usprkos sjajnih hrvatskih autocesta trebalo barem 5-6 sati.
Drugo je pitanje kvalifikacija samog zločina. U vrijeme kad se inzistira na kvalifikaciji "zločin iz mržnje" za svaki napad, pa i verbalni, na, primjerice, homoseksualnu osobu, ovakav očiti zločin iz mržnje ne kvalificira se tako. Ne treba napominjati da kvalifikacija "zločin iz mržnje" donosi krivcu veću kaznu od one ako se počini "običan" zločin. Drugim riječima, napad na, primjerice, homoseksualca zbog njegove orjentacije bit će drastičnije kažnjen nego isto takav napad na visoku ili nisku ili mršavu ili debelu ili slabovidnu osobu, a sasvim je moguće da napadač mrzi baš takve osobe. No, to je drugo pitanje.
U slučaju ovog brutalnog ubojstva još se nije javila niti jedna udruga sa zahtjevom da se ovo ubojstvo kvalificira kao "zločin iz mržnje", makar to ni optuženi ne poriče. Nije se javio niti premijer Milanović, koji je nedavno sazvao konferenciju za tisak u 8 sati ujutro, prije provedene istrage, i svojim istupom doveo do toga da je napad mladića iz Kistanja u medijima okvalificiran kao napad iz mržnje. Doduše, zašto bi se sada javljao kad je u slučaju Kistanja kasnije šutio kad je istražni postupak pokazao da u Kistanju pretučeni mladići nisu bili "nevini sjemeništarci", već mladići poznati, i policiji, kao mladići koji svoje srpstvo i srpstvo svojih učitelja dokazuju vrijeđanjem i provociranjem Hrvata u Kistanju i veličanjem četništva na Facebooku. Usput, nismo nigdje uspjeli pročitati da su zbog tog govora mržnje "nevini sjemeništarci" bili i ukoreni, a kamo li nešto ozbiljnije. Milanović često naglašava da smo pred zakonom svi jednaki, ali je očito da za njega, kao i za podosta udruga koje se bave ljudskim pravima, ima i jednakijih skupina hrvatskih državljana.
D.J.L.
Gledao kako se u krvi guši i vikao: 'Ubit ću ustašu'
Više od tri godine od krvavog noćnog obračuna dvojice mladića u središtu Rijeke, kada je na Trgu svete Barbare početkom prosinca 2009. godine nasmrt izudaran creski student elektrotehnike Aleksandar Abramov, jučer je na Županijskom sudu u Rijeci počelo suđenje Dušanu Cupaću (25), optuženom za njegovo ubojstvo, i dvojici sudionika u tragičnom događaju.
Jurnjava od Korza do trga
No, Cupaću, koji je dan nakon ubojstva pobjegao iz Hrvatske i sklonio se kod roditelja u Srbiji, sudi se u odsutnosti pa su pred suca Sašu Cvijetića sjeli Dario Savić (28) i Dušanov rođak Dario Cupać (25), obojica optuženi za nepružanje pomoći životno ugroženom Abramovu. Optužnicu su razumjeli, ne smatraju se krivima i obranu neće iznositi, izjasnili su se u sudnici, u kojoj je jučer bila i majka ubijenog Abramova. Punomoćnik obitelji najavio je da će imovinskopravni zahtjev za naknadu štete zbog smrti sina postaviti tijekom postupka.
Prepirka dvojice mladića, Dušana Cupaća i Abramova, počela je u redu za pizzu pred lokalom na Korzu zbog nesuglasica o tome tko je prije na redu da naruči hranu. Nakon svađe, naguravanja i jurnjave od Korza do obližnjeg trga, Dušan Cupać je, tvrdi tužiteljstvo, nasrnuo na studenta udarajući ga šakama i nogama po cijelom tijelu. Nastavio ga je tući rukama i nogama po glavi i tijelu i kad je pao na tlo zadavši mu višestruke ozljede, napuknuće lubanje i prijelom nosa. Upravo zbog obilnog krvarenja iz nosa Abramov se ugušio i preminuo udišući vlastitu krv. Savić i Dario Cupać, iako su vidjeli bjesomučno udaranje, ostavili su bespomoćnog mladića da leži na trgu, a kad su se sva trojica počela udaljavati, Savić je najprije spriječio Dušana Cupaća, koji je ponavljao “Ubit ću ustašu”, da se vrati do Abramova, a nakon nekog vremena zvao je Hitnu pomoć.
Poslali krvavu odjeću
Hrvatskom pravosuđu nedostupan je Dušan Cupać jer Srbija ne izručuje svoje državljane, a Cupać je državljanin i Hrvatske i Srbije. Za ubojstvo je, dajući iskaz istražnom sucu u Valjevu, odakle je još u istrazi u Rijeku stigla odjeća i obuća s tragovima krvi izuzeta iz njegove kuće, preuzeo svu krivnju na sebe. Rekao je da Savić i Dario Cupać nisu tukli Abramova i da su pokušali smiriti situaciju, no tvrdio je i da je svađa krenula po zlu kad ga je Abramov udario šakom u nos, što ga je toliko razbjesnilo da ga nije mogao prestati tući.
Tamara Opačak-Klobučar,
Večernji list