Izabrat ćemo, nažalost, „europarlamentarce", a ne zagovornike Hrvatske u EU
U nedjelju će se izabrati 12 zastupnika za Europski parlament. Hoće li se raditi o zastupnicima Hrvatske, ili tek o «eurozastupnicima», pokazat će vrijeme. No, sudeći po načinu zastupanja Hrvatske zvan granica Lijepe Naše, sve tamo od 2000., bojimo se da dobar dio zastupnika u Europskom parlamentu iz Hrvatske biti tek «eurozastupnici».
Kakav bi trebao biti „idealan" zastupnik Hrvatske u Europskom parlamentu (EP) nije teško odgovoriti, trebao bi zadovoljiti dva kriterija. Prvi i temeljni je da se bori za hrvatske nacionalne interese, a drugi, budući da predstavlja Hrvatsku, odnosno sve nas, da bude intelektualac u pravom smislu riječi. Ovo drugo podrazumijeva tečno znanje bar jednoga stranog jezika i radno znanje bar još jednog, s time da je poželjno da jedan od tih bude engleski.
Točno je da će u parlamentu EU moći govoriti hrvatski, štoviše, službene govore morao bi držati upravo na hrvatskom jeziku iz poštovanja prema Domovini. No, zamislimo nekoga tko ne zna nijedan jezik osim hrvatskoga, pa pri svakom neslužbenom razgovoru mora uz sebe imati prevodioca. Bilo bi to jadno i sramotno, sjetimo se samo škandala s bivšom ministricom u Račanovoj vladi, za koju premijer žali što nije na listi vladajućih za EP.
Mađarski «eurozastupnici»
Ako će kojim slučajem taj drugi uvjet biti ispunjen, bojimo se za onaj prvi, bezrezervno zastupanje hrvatskih interesa. Sjećamo se nedavnog ZastupniciOno što bi se još ne tako davno i javno, s punim pravim, zvalo veleizdajom, sada se smatra normalnim ponašanjem. Drugim riječima, zastupnici Hrvatske u EP ne bi nikada, ali baš nikada, smjeli glasati protiv zakonito izabrane hrvatske vlasti.mađarskog slučaja. Na parlamentarnim izborima u Mađarskoj pobijedila je, uvjerljivo, s gotovo 70% glasova, desna stranka Viktora Orbana, ali su veliku većinu predstavnika u EP –u činili socijalisti. I kad je Orbanova vlada pokrenula reforme koje su se dotakle i „nedodirljivih" mađarskih socijaldemokratskih moćnika (prvenstveno sudaca) i jačanja mađarskog gospodarstva na štetu multinacionalnih kompanija, kao i nacionalnih manjina, rezoluciju protiv Mađarske poduprli su i socijaldemokratski mađarski zastupnici u EP.
Ono što bi se još ne tako davno i javno, s punim pravim, zvalo veleizdajom, sada se smatra normalnim ponašanjem. Drugim riječima, zastupnici Hrvatske u EP ne bi nikada, ali baš nikada, smjeli glasati protiv zakonito izabrane hrvatske vlasti.
Hrvatski zastupnici
Posao hrvatskih zastupnika u EP trebao biti i lakši nego što je posao odgovornih političara (ima i takvih) u Hrvatskom saboru. Naime, ovi posljednji, pogotovo ako su članovi dvije najveće hrvatske stranke ili njihovih koalicijskih partnera imaju vezane ruke obvezom glasovanja kako stranka (partija) kaže. Toga u EP ne bi smjelo biti. Ipak, bojimo se da će se borba (za vlast, ne nužno i za boljitak Hrvatske) velikih hrvatskih stranaka voditi i u Bruxellesu, na štetu, naravno, Hrvatske i njenih državnih interesa.
Taj naš strah počiva i na načinu biranja zastupnika EU. Biraju se, naime, sa stranačkih (ili koalicijskih) lista. U uvjetima koji vladaju na hrvatskoj stranačkoj sceni bilo bi bolje birati osobe kojima će jedini interes biti borba za Hrvatsku, a ne za stranku (ili sebe), dakle ljudi koji su se svojim djelovanjem dokazali kao moralni i domoljubni intelektualci.
Na pamet nam pada nedavno preminula britanska premijerka Margaret Thatcher. Može svatko o njoj misliti što želi, mnogi su ju mrzili baš kao što su ju mnogi obožavali, ali nitko ne može reći da nije uvijek i svuda bespogovorno zastupala britanske interese, prema onoj: „Ispravno je samo ono što je dobro za državu koju vodim". Tako bi trebali razmišljati i tako, i jedino tako, djelovati predstavnici Hrvatske u EP.
Razdvajanje europskih i lokalnih izbora
Voljeli bismo da smo u krivu, ali se bojimo da rezultati nedjeljnih izbora ne će biti dobri za Hrvatsku. U svakom slučaju, već je u startu učinjen jedan katastrofalan potez, a to je NovacU svakom slučaju, već je u startu učinjen jedan katastrofalan potez, a to je kunerazdvajanje ovih izbora od lokalnih koji će se održati u svibnju. Krivci za to su predsjednik Ivo Josipović, koji za sebe svako malo kaže da je socijaldemokrat i socijalno osjetljiv, i vladajuća stranka iz koje je došao na Pantovčak. Bacili su 80 milijuna kuna, što uopće nije zanemariv novac.razdvajanje ovih izbora od lokalnih koji će se održati u svibnju. Krivci za to su predsjednik Ivo Josipović, koji za sebe svako malo kaže da je socijaldemokrat i socijalno osjetljiv, i vladajuća stranka iz koje je došao na Pantovčak. Bacili su 80 milijuna kuna, što uopće nije zanemariv novac, to je oko 5% novca kojeg Milanovićeva vlada namjerava dobiti (i kasnije neproduktivno potrošiti, jer samo to znaju) prodajom HPB-a i Croatia osiguranja.
Sami rezultati izbora posve su predvidljivi, čim se pogleda popis stranaka koje su kandidirale svoje predstavnike za EP. Uz dvije najjače stranke (koalicije), tu su HDSSB, Laburisti, te uz njih uobičajeni izborni folklor strančica i nekad-stranaka koje, naravno, nemaju apsolutno nikakvih šansi dobiti svog predstavnika u EU.
Da nijedna od tih stranaka ne izađe na ove izbore, HDSSB i Laburisti bi zasigurno mnogo bolje prošli nauštrb onih koji nas već trinaestu godinu vode s katastrofalnim rezultatima. No, to je tema za poseban tekst. Ovako možda HDSSB ili Laburisti otkinu jedno mjesto, a ostala će podijeliti najveći, s prednošću HDZ-a, ne njihovom zaslugom, već zbog totalne nesposobnosti trenutno vladajućih.
D.J.L.