Milanovićevi "biseri"

Na prvi pogled izgleda da nema puno smisla reagirati na gotovo svakodnevne izjave predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, pune besmislica i neistina. Količini i razini bahatosti i primitivnosti u tim izjavama sigurno doprinosi i sve veća Milanovićeva nervoza, još tamo od 16. studenoga, kad se ozbiljnog lica hrvatskim državljanima, razdraganim zbog oslobođenja naših generala osloboditelja obratio svojim mudrovanjem o presudi 3:2.

Zagorci bi rekli da mu te izjave „ne bi pas s maslom pojeo", no te izjave, koliko god mogle biti i smiješne i lakrdijaške da nisu duboko tragične i opasne, ni u kojem slučaju nisu slučajne. One otkrivaju svog autora kao tvrdog, nereformiranog jugoslavenskog komunista. A takvi su, to nam je svima dobro poznato, imali svoju „crvenu krpu", svoj uvjetni refleks, a to su bili Hrvati i Hrvatska.

Milanovića ne smeta što u svojim izjavama, a posebno u pojašnjenjima tih izjava i pojašnjenjima pojašnjenja tih izjava iznosi niz netočnosti i besmislica, on je, kao ortodoksni jugoslavenski komunist, uvjeren u svoje poslanje. Tako se u svezi izbora za Europski parlament ispričava stranačkoj drugarici Ingrid Antičević Marinović što je nema na listi za izbore, i pri tome kaže ovo:

„Nažalost, u pretkampanji za Europski parlament dominirala je predstava u kojoj se sve svodilo na to treba li znati engleski, pa makar bio i klaun u političkom smislu. Makar bio isključiv i nacionalist. Bio sam u napasti da pri sastavljanju lista stavim na nju ljude koji će biti dobri političari, a da nije bitno znaju li, ili ne, engleski jezik. Smatram da je to pervertiranje kampanje."

I ovo:

„Ingrid Antičević bolje govori nego što čita engleski. Ja to znam i kao diplomat i kao čovjek koji je cijelu svoju karijeru koristio engleski i to na jednoj sofisticiranoj razini."

Po njenu, a nažalost i mnogima od nas, poznatom partijskom obrascu za katastrofu i sramoćenje Hrvatske u Europskom parlamentu, krivac nije u Partiji. Nije kriv on, koji je odgovoran za to što je poslao gđu. Marinović u Bruxelles, iako je znao za njeno polupismeno znanje engleskog, nije kriva gđa. Antičević koja usprkos, kako sama kaže, učenju engleskog od malih nogu, nije stigla dalje od samog početka. Krivi su novinari koji su vršili „mobbing".

Milanoviću nije uopće važna činjenica što je zapravo jedina uloga novinara u cijeloj priči bila to što su hrvatskoj javnosti rekli da na youtubeu mogu vidjeti kako nas se predstavlja u Europi. Po njemu je valjda trebalo cenzurirati objavljivanje, po onoj „Zaustavite Reuters". Sav posao novinara nakon toga sastojao se od prenošenja Milanovićevih bisera, poput onog da gđa. Marinović bolje govori engleski nego što ga čita. Mogao je pitati bilo koje dijete u osnovnoj školi da li je to moguće, i saznao bi da nije. No, osnovnoškolska djeca nisu u Partiji, pa što se ima njih slušati, zar ne?

Milanovićevi abolirani građani i nacionalisti

Naravno da nitko nije pervertirao kampanju osim samog Milanovića. Legitimno je, i posve razumno, mišljenje da bi europarlamentarci morali znati KrivnjaNije kriv on, koji je odgovoran za to što je poslao gđu. pipl-mast-trast-as-se-nastavlja-poslusajte-pjesmu-ingrid-slika-828045Marinović u Bruxelles, iako je znao za njeno polupismeno znanje engleskog, nije kriva gđa. Antičević koja usprkos, kako sama kaže, učenju engleskog od malih nogu, nije stigla dalje od samog početka. Krivi su novinari koji su vršili „mobbing".engleski jezik. I govoriti i čitati, znati, a ne natucati. Nitko nije spominjao „političke klaunove, isključive i nacionaliste", osim samog Milanovića.

A, zapravo, isključiv je on, političkim klaunom se pokazala Ingrid Antičević Marinović, a to što spominje nacionaliste, to iz Milanovića govori pravi jugoslavenski komunist, da ne kažemo komunista. Za njih je svaki Hrvat koji je Hrvatsku volio više od Jugoslavije bio nacionalist, a izgleda da je tako i dalje. Uostalom, Milanović je sam izjavio pred izbore 2007. da mu je Tito draži od Tuđmana, što zapravo politički znači da mu je Jugoslavija draža od Hrvatske. U ratne i poratne zločine, tj. u humanističku stranu te izjave ne ćemo niti ulaziti.

Pravu buru u javnosti Milanović je sad na zadnje izazvao i dovođenjem pojma građanski rati u kontekst Domovinskog rata u Hrvatskoj. Naravno da je i za to optužio novinare, rekavši kako je govorio o „Hrvatskoj koja nosi traume iz rata, u odnosu na zemlje poput Finske i Danske koje žive u harmoniji već 150 ili 200 godina."

Kao, po vlastitim riječima, diplomat (vidi navod gore), Milanović bi morao znati da je Finska proglasila svoju neovisnost (od Švedske) 1917., dakle prije manje od 100 godina, a da je nakon proglašenja uslijedio krvavi građanski rat između, pogađate, Bijelih i Crvenih. Usput, pobijedili su bijeli, jer da nisu, danas bi Finska lako moguće bila dio Rusije.

No, izjavio je Milanović još nešto. Slijedi navod:

„Građani koji su sudjelovali u agresiji i pobunili se protiv Hrvatske vraćeni su u hrvatski ustavni poredak i to je najveća afirmacija Hrvatske, to su hrvatski građani koji su abolirani, poštuju hrvatske zakone i danas su naši kolege u Saboru."

SvjesnoDakle, ljudi koji su prije dvadeset godina digli oružje protiv Hrvatske, koji su radili o glavi velike većine hrvatskih državljana, podržavali i sudjelovali u brutalnoj i krvavoj agresiji na Hrvatsku sada će se boriti za vojdobrobit Hrvatske. Ne radi se tu o zavedenim ljudima, ako je takvih uopće bilo, bilo je sasvim jasno da je Hrvatsku napao velikosrpski agresor, radi se o ljudima koji su svjesno stali na stranu velikosrpske agresije. Nitko se od njih nije javno pokajao niti ispričao.Dakle, ljudi koji su prije dvadeset godina digli oružje protiv Hrvatske, koji su radili o glavi velike većine hrvatskih državljana, podržavali i sudjelovali u brutalnoj i krvavoj agresiji na Hrvatsku sada će se boriti za dobrobit Hrvatske. Ne radi se tu o zavedenim ljudima, ako je takvih uopće bilo, bilo je sasvim jasno da je Hrvatsku napao velikosrpski agresor, radi se o ljudima koji su svjesno stali na stranu velikosrpske agresije. Nitko se od njih nije javno pokajao niti ispričao. To što su mahom svi abolirani samo pokazuju kako se u Hrvatskoj zloupotrebljava Zakon o općem oprostu, o čemu smo već pisali (poveznica). Milanović ili nikada nije pročitao taj zakon, ili namjerno manipulira njime.

Kao zagovornici vladavine zakona, ne mislimo da onima koji su digli ruku (i pušku) na Hrvatsku nije mjesto niti na jednoj razini vlasti u Hrvatskoj, da ne spominjemo Sabor ili Vladu. Međutim, umjesto ustrajanja na staroj politici s novim sredstvima, neka takvi radije zauvijek zahvaljuju hrvatskoj zemlji koja im je omogućila slobodno, i od nikoga neometano živjeti u državi protiv čijeg su se nastajanja i postojanja borili. A za one koji na današnjoj političkoj sceni u Hrvatskoj promoviraju ove prve, treba jasno reći kako su njihove političke manipulacije s oprostom duboko uvredljive za sve one ostale kojima je velikosrpska agresija nanijela jad i bol.

To što su u Hrvatskoj svi zaista slobodni i što u njoj mogu svi mirno živjeti može se zahvaliti samo dobroti i plemenitosti drugih državljana Hrvatske, prvenstveno hrvatskog naroda, koji Hrvatsku voli više od bilo koje druge države. To je osnovna razlika u odnosu na onog koji ju vodi, i koji nas koji drugačije osjećamo i mislimo od njega proziva nacionalistima.

D.J.L.