Incident u Borovu budi neugodna sjećanja

U subotu, 2. veljače, u Vukovaru je održan prosvjedni skup protiv uvođenja dvojezičnosti pod nazivom "Za hrvatski Vukovar - ne ćirilici". Potporu Vukovarcima dali su i branitelji iz svih krajeva Hrvatske, tako da se na prosvjedu okupilo više od 25 tisuća ljudi. Skup je prema izjavama kako organizatora, tako i dužnosnika PU Vukovarsko- srijemske protekao mirno, bez i najmanjeg incidenta, što, naravno, nije nikakvo iznenađenje, već posve očekivana i uobičajena stvar kad su u pitanju i Vukovarci i hrvatski branitelji.

Nije nam namjera pisati o samom prosvjedu, odnosno o namjeri uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovar. Recimo samo da bi presedan tome bio da se tamo negdje ranih šezdesetih godina u češke Lidice uveo kao službeni jezik i njemački.

Nešto je drugo, što su mnogi hrvatski mediji odmah spremno povezali s prosvjedom, i doveli na istu razinu s njim, vrlo zanimljivo. Radi se o incidentu koji se dogodio nekoliko sati nakon prosvjeda u Borovu, gdje je, prema riječima Domagoja Džigumovića iz PU Vukovarsko- srijemske „ispred ugostiteljskog objekta došlo do verbalnog, a potom i do fizičkog sukoba u kojem su navodno sudjelovale tri osobe. Okolnosti i uzroci sukoba se trenutno tek utvrđuju. Policija ovaj slučaj za sad ne dovodi u vezu s prosvjedom protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru."

Policija, dakle, ne povezuje ta dva vremenski i prostorno odvojena događaja, skup na kojem je mirno prosvjedovalo više od 25.000 ljudi i tučnjavu tri osobe ispred birtije, ali to revno čine „nezavisni" hrvatski mediji. Mediji navode i rečenicu: „Napadnuti mladić je navodno sin pravoslavnog svećenika".

Slučaj Mlinar

Ne znamo zašto, ali nas je cijeli slučaj podsjetio na jedan drugi, iz svibnja 1990. Bilo je to vrijeme konstituiranja prve vlasti u Hrvatskoj izabrane voljom građana. Samo preuzimanje MlinarDana 18. svibnja 1990. godine 23-godišnji Mlinar, predsjednik mjesnog ogranka SDS-a, pronađen je ranjen u Benkovcu. Srbi su odmah optužili Hrvate kao "vekovnu" prijetnju, tj. ustaše i koljače. Slučaj je razglašen u medijima, a potom se ispostavilo da je Mlinar, inače loš glumac beogradske akademije dramskih umjetnosti, sam sebe ozlijedio. Potom je taj isti Mlinar 18. studenoga 1991. sudjelovao u pokolju u Škabrnji.vlasti od komunista protjecalo je na vrlo miran i civiliziran način. No, tada se zbio jedan događaj koji je odjeknuo u Hrvatskoj, a kojem je cilj bio narušiti klimu u Hrvatskoj i zaoštriti međunacionalne odnose u Hrvatskoj. Radi se o „slučaju Mlinar". Podsjetit ćemo naše čitatelje na taj događaj sažetkom iz dokumenta Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, kojeg objavljuje Hrvatski vojnik:

Dana 18. svibnja 1990. godine 23-godišnji Mlinar, predsjednik mjesnog ogranka SDS-a, pronađen je ranjen u Benkovcu. Srbi su odmah optužili Hrvate kao "vekovnu" prijetnju, tj. ustaše i koljače. Slučaj je razglašen u medijima, a potom se ispostavilo da je Mlinar, inače loš glumac beogradske akademije dramskih umjetnosti, sam sebe ozlijedio. Potom je taj isti Mlinar 18. studenoga 1991. sudjelovao u pokolju u Škabrnji.

Za sav taj strah i hajdučko-četnička djela, četnički vojvoda, ratni zločinac iz II. svjetskog rata pop Momčilo Đujić darovao mu je pisaći stroj na ćirilici. Svrha svakojakih zastrašivanja Srba u Hrvatskoj od njihovih dušobrižnika bila je da ih se psihološki pripremi na agresiju protiv Hrvatske i da se ta agresija unaprijed opravda. Koliko je taj inscenirani slučaj eksploatiran u srbijanskim medijima u njihovoj beskrupuloznoj ratno-huškačkoj kampanji, najbolje pokazuju neki naslovi objavljeni u srpskom tisku: "Napad na srce" (Duga, 8. 6. 1990.), "Agresija koja upućuje na ustaštvo" (Politika, 22. 5. 1990.), "Atak na ceo srpski narod" (Politika, 22. 5. 1990.), "Nepodnošljiva lakoća srpskih ratnika" (Politika, 22. 5. 1990.), "Moja tragedija je tragedija srpskog naroda" (Politika, 17. 6. 1990.), "Dijalog iz zasede" (Novosti, 21. 5. 1990.), "Ružan, bezdušan, ustaški čin" (Politika, 21. 5. 1990.) itd.

Ne tvrdimo da se radi o istoj stvari, tj. da je događaj u Borovu insceniran - to je posao hrvatske policije. No, način na koji hrvatski mediji pišu o tom događaju, stavljajući ga u kontekst prosvjeda protiv dvojezičnosti u Vukovaru, štoviše, sugerirajući izravnu uzročno-posljedičnu povezanost tih događaja, budi u nama sjećanja na vremena u kojima se „dogodio" „slučaj Mlinar".

D.J.L.