Prljavo kazalište u Beogradu

Prljavo kazalište održalo je 22. prosinca 2012. koncert u Beogradu. Nisu prvi, već su tamo nastupali i Tereza Kesovija i Severina i još mnogi. Novac može mnogo toga, pa nas to do sada nije čudilo, tek nas je rastužilo.

No, tamo, 91. i godina koje su uslijedile bilo je pjesama i pjevača koji su bili više od toga. Tada su, kako Prljavo kazalište pjeva u svojoj pjesmi „Lupi petama", «naši golubovi i sirotinja» slušali i pjevali Ružu hrvatsku, Čavoglave, Lupi petama, Ne dirajte mi ravnicu... Te i takve pjesme bile su više od pjesama samih, bile su i lijek na rani našeg naroda, bile su hrvatska politika, bile su oružje kojeg nismo imali. Zato sada ovaj nastup u Beogradu, čija se politika već 20 godina trudi „dokazati" da nisu oni krivi za rat, da je bio neki građanski rat, a ne agresija na Hrvatsku, boli.

Nije vrijeme za koncert u Beogradu i iz drugih razloga. Istina, prošlo je dvadeset godina, ali nije još vrijeme jer ne postoje uvjeti za to, budući da srpska strana, koja je izazvala i pokrenula rat i brutalno nas napala, već 20 godina uporno odbija reći gdje su još mnogi od nas.
Prljavo kazalište tako pjeva:

A ja sjedim sam pa ponekad
za vas otpjevam:
Jednog dana kada ovaj
rat se završi,
ma jedva čekam prijatelji
sve vas da zagrlim.
Ima dana kada ne znam
što ću sa sobom,
jer ne vesele mene
bez vas utakmice nedjeljom.
A kada padne evo noć
dozivam vas imenom.
Vas su prekrili zastavom i mahovinom.

UvjetiZa bilo kakve normalne odnose s nekom državom, pa tako i one umjetničke, osim onih elementarnih, političkih, trebaju postojati osnovni uvjeti temeljeni na istini i dobroj volji. Ovo drugo dokazuje se djelima elementarnog ljudskog poštenja i poštivanja, a to je, prvo, reći gdje počivaju ostatci ubijenih, a drugo vratiti sve što je odneseno, dakle, ukradeno.Prljavci, ne da ste mogli, nego ste morali pričekati, bar dok još oko tisuću Hrvata ne prekrije zastava i mahovina. Trebali ste imati toliko suosjećanja i mudrosti pričekati da ih dostojno pokopamo. Ima među njima i hrvatskih ratnika i civila, sve su to nečija djeca, nečija braća, roditelji, prijatelji koje ne ćemo moći zagrliti. Barem bismo im mogli grob okititi kad bi oni koji vode državu u čijem ste glavnom gradu pjevali, a koje su izabrali i oni kojima ste pjevali, pokazali minimum dobrote i humanosti, ili tek naznaku tome kroz protekla dva desetljeća, i nakon dvadeset godina rekli bar gdje počivaju njihovi ostatci. A ogromna većina ih počiva negdje u Srbiji, i niti jedan od njih nije poginuo u borbi. Lako moguće da među njima ima i momaka iz vaše Dubrave koji su branili Vukovar.

Za bilo kakve normalne odnose s nekom državom, pa tako i one umjetničke, osim onih elementarnih, političkih, trebaju postojati osnovni uvjeti temeljeni na istini i dobroj volji. Ovo drugo dokazuje se djelima elementarnog ljudskog poštenja i poštivanja, a to je, prvo, reći gdje počivaju ostatci ubijenih, a drugo vratiti sve što je odneseno, dakle, ukradeno.

I kako sada bolno zvuče vaši stihovi koji su nas toliko dirali u srce u vrijeme kad su napisani., koji su nam moral dizali do nebesa, a puno više od toga nismo imali. Vi ste, se, očito, pobrinuli tek za posljednja dva stiha:

O Boze čuvaj ti naše golubove
i sirotinju,
jer bogati se i onako
za sebe pobrinu.

D.J.L.