17 godina zlokobne šutnje vođa hrvatskih Srba o svima znanoj istini

Na deset dana sud u Haagu izreći će svoj konačni pravorijek u slučaju koji se vodi protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Na stranicama ovog Portala objavljeno je mnoštvo napisa o tom suđenju, iz pera vrhunskih pravnih i vojnih stručnjaka, kako hrvatskih, tako i inozemnih, posebice onih iz Velike Britanije i SAD, koji zasigurno mogu nepristrano i kompetentno govoriti i o pravnim i o vojnim aspektima procesa.

Sukus svih tih napisa je da je prvostupanjska presuda neodrživa, budući da počiva na vojnim (topničkim) postulatima Suda o prekomjernom granatiranju, za koje su najveći svjetski topnički autoriteti dokazali da su posve proizvoljni i neprihvatljivi. Sud je, međutim, iz svojih „proceduralno-pravnih" razloga odbio formalno prihvatiti te vojne ekspertize, uostalom kao i „Miloševićev transkript" koji bjelodano dokazuje da su Srbi tijekom Oluje napustili Hrvatsku po naređenju i u organizaciji srpskih vođa. Već i same ove dvije posljednje činjenice dovoljne su za zaključak da „haaško pravo" ne zanima ni istina niti pravda, već pokušava stvoriti neku novu „istinu" i „pravdu".

Šutnja srpske političke elite u Hrvatskoj o odlasku Srba iz Krajine

IstinaNepotrebno je obrazlagati koliko bi jasna i nedvosmislena istina o odlasku velikog dijela Srba iz Hrvatske tijekom Oluje pomogla generalima Gotovini i Markaču. Osim toga, bio bi to stvarna poruka I hrvatskom narodu i Srbima u Hrvatskoj da Hrvatsku zaista priznaju i smatraju svojom domovinom. Koliko bi to unaprijedilo i međunacionalne odnose unutar Hrvatske i odnose Republike Hrvatske i Republike Srbije. Koliko bi to bila jasna poruka svima onima u Srbiji koji se ne mire s postojanjem Republike Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama?No, presuda će biti kakva će biti, i s njom će živjeti svi državljani Hrvatske. I baš u svezi toga, a posebice s nedavno javnosti dostupnim „Miloševićevim transkriptom" nameće se jedno pitanje o kojem baš i nije bilo puno riječi u javnosti.

Zbog čega su cijelo vrijeme šutjeli, a i danas šute, politički vođe srpske manjine u Hrvatskoj? Naime, ono što je (i) iz transkripta jasno je da su oni Srbi koji su napustili Hrvatsku tijekom Oluje to učinili po naređenju tadašnjih vođa srpskog naroda u Hrvatskoj, i to prema davno prije Oluje načinjenim i uvježbanim planovima.

Da transkript i nije objavljen, opet su to političke vođe Srba u Hrvatskoj znali, ako ni od koga, onda od svoje političke baze koja je napustila Hrvatsku. A nitko od njih, do dana današnjeg, nije to javno, jasno i glasno, rekao.

Nepotrebno je obrazlagati koliko bi jasna i nedvosmislena istina o odlasku velikog dijela Srba iz Hrvatske tijekom Oluje pomogla generalima Gotovini i Markaču. Osim toga, bio bi to stvarna poruka I hrvatskom narodu i Srbima u Hrvatskoj da Hrvatsku zaista priznaju i smatraju svojom domovinom.

Koliko bi to unaprijedilo i međunacionalne odnose unutar Hrvatske i odnose Republike Hrvatske i Republike Srbije. Koliko bi to bila jasna poruka svima onima u Srbiji koji se ne mire s postojanjem Republike Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama?

Lov u mutnom

Zdravi odnosi, bilo među narodima, bilo među državama, mogu se graditi samo na istini. To zasigurno znaju i vođe srpske manjine u Hrvatskoj. A tu jednostavnu i svima dobronamjernima jasnu istinu oni nikada nisu željeli i ne žele priznati. Kako da im se onda vjeruje da Hrvatsku priznaju i smatraju svojom domovinom i da žele dobre odnose između Hrvatske i Srbije? Nikako. Jedino što se može misliti jest da namjerno stvari održavaju neriješenima, mutnima. Zapravo, da bude do kraja jasno, očito je da vođe srpske manjine u Hrvatskoj ne misle dobro Hrvatskoj i svim njenim državljanima. Veći dokaz tome ne treba od, očito svjesno, propuštene prilike da jasno i nedvosmisleno izraze svoje poštovanje i odanost državi u kojoj žive. Niti jedan odgovoran političar koji želi dobro svojoj bazi, u ovom slučaju pripadnicima svog naroda u Hrvatskoj, kao i državi u kojoj živi takvu priliku ne bi propustio.

A inspiraciju, ako su je uopće trebali, za takav čin mogli su naći u onim pripadnicima svog naroda koji su o odlasku iz Hrvatske tijekom Oluje svjedočili kao svjedoci obrane hrvatskih generala u Haagu, kao i u onim vitezovima srpske nacionalnosti koji su s puškom u ruci branili Hrvatsku, svoju i našu Domovinu.

D.J.L.