Neprimjereno obilježavanje Dana neovisnosti

Prošao je još jedan Dan neovisnosti. Izaslanstva državnog vrha položila su vijence. Kako je izvijestio Jutarnji list, izgledalo je to ovako:

"Obnašatelj dužnosti predsjednika Hrvatskog sabora potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko te izaslanici predsjednika Republike i Vlade - savjetnik Predsjednika za unutarnju politiku Siniša Tatalović i ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović - vijence su položili i zapalili svijeće kod Spomen obilježja-Zida boli, kod Grobnice narodnih heroja, na grob Ivice Račana predsjednika Vlade RH od 2000. do 2003., kod Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, na grob prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana."

Tako je to kad su voljenom nam Domovinom zavladali oni koji samostalnu Hrvatsku ili nisu željeli, ili ju "baš" nisu željeli. Oni kojima je "Tito bliži od Tuđmana" (Zoran Milanović, vlastita izjava), koji su svoj mandat obilježili susreti s predsjednikom Srbije, države koja, iznad sveg ostalog, još taji gdje su grobovi više od tisuću hrvatskih branitelja i civila, a Oluju smatra zločinom (Ivo Josipović).

Navedena se dvojica nisu udostojali sami doći na Mirogoj. Imaju oni važnijeg posla na Dan neovisnosti. Bit će da ih u samom nazivu praznika boli jedna riječ, nije teško pogoditi koja.

Račan je jasno pokazao da nije bio za neovisnost Hrvatske

Svoja su izaslanstva poslali i na grob Ivice Račana i na Grobnicu narodnih heroja. Da nije uvrjedljivo za veliku većinu hrvatskih državljana, bilo bi tek neukusno i povijesno gledajući neodrživo. Ivica Račan je, točno pred 21 godinu, zajedno sa svim zastupnicima SDP-a, s izuzetkom gospodina Marka Vlašića Čiče iz Čare na Korčuli, napustio sabornicu ne želeći glasovati za Odluku o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, već je predlagao svoju deklaraciju koja je uključivala stvaranje nekakve nove jugoslavenske države.

Napisali bismo imena i ostalih tadašnjih zastupnika SDP-a koji su, poput svog šefa, namjere tada vodeće stranke, HDZ-a i njenog predsjednika dr. Franje Tuđmana proglasili "opasnim namjerama", iako su oni samo provodili želju ogromne većine hrvatskih državljana izrečenu na referendumu o neovisnosti. No, do njih je teško doći. Naime, na službenim stranicama Hrvatskog sabora, arhiva počinje tek s 4. sazivom, pogađate već, onim iz 2000.

Tuđman je jedini vođa moderne Hrvatske koji je provodio i proveo volju naroda

TuđmanJedina vlast koja je slušala hrvatski narod i radila u smjeru ostvarenja Tuđmannjegovih težnji u posljednjih 67 godina bila je vlast dr. Franje Tuđmana. Zato je valjda, prema protokolu opisanom u Jutarnjem listu, prvi hrvatski predsjednik na posljednjem mjestu zaslužnih za neovisnost Hrvatske.U odnosu prema hrvatskoj neovisnosti leži i ključna razlika između hrvatskih vlasti, sve tamo od 1945. Jedina vlast koja je slušala hrvatski narod i radila u smjeru ostvarenja njegovih težnji u posljednjih 67 godina bila je vlast dr. Franje Tuđmana. Zato je valjda, prema protokolu opisanom u Jutarnjem listu, prvi hrvatski predsjednik na posljednjem mjestu zaslužnih za neovisnost Hrvatske.

Jer za SDP kao da ne postoji razdoblje između 1990. i 2000. Prije toga bila je njihova Jugoslavija, a i nakon 2000. rade, baš kao i «reformirani» HDZ, protiv volje većine hrvatskog naroda, za interese onih kojima je Hrvatska daleko od srca, bili oni hrvatski državljani ili ne. Jer, nije ni njima lako. Jednu su svoju ambiciju ispunili, onu za vlašću, ali, pri tome ipak ne vladaju baš onom državom koju bi željeli. Hrvatska njima služi samo za osiguravanje vlastite bogate sadašnjosti (koliko je javno poznato, dvojac koji vodi Hrvatsku u posjedu je ukupno 9 stanova) i budućnosti. Do kada će takvi voditi Hrvatsku, ovisi samo o nama. Kakvo je stanje danas, upravljačkim strukturama koje predvodi SDP nažalost se još ne vidi kraja.

Tito je uvijek bio protiv neovisnosti Hrvatske, kako su onda njegovi narodni heroji mogli biti za nju?

Što se narodnih heroja tiče, oni sa današnjom Hrvatskom državom imaju jako malo. Oni koji su postali narodni heroji, bili su, velikom većinom, do zadnje kapi krvi odani Titu. A Tito je eksplicitno bio protiv hrvatske države, i na tome je zdušno radio, što su iskusile stotine tisuća pobijenih Hrvata i više od toga zatvaranih i proganjanih.

Stoga je svako «prisjećanje» narodnih heroja i Ivice Račana na dan hrvatske neovisnosti potpuno neprimjeren. I dok god bude tako ne će biti dobro za onu prevladavajuću većinu Hrvata koji su svoju volju izrazili na referendumu 1991., a čiju su volju u stvarnost pretvorili dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji kroz Domovinski rat.

D. J. L.