Reklama za Ožujsko obraća se krivim navijačima

Sutra, 8. lipnja, počinje europsko nogometno prvenstvo koje se održava u Poljskoj i Ukrajini. Među 16 reprezentacija koje su izborile sudjelovanje na prvenstvu je i Hrvatska. O prvenstvu se svakodnevno govori i piše u medijima. Ozračje u Hrvatskoj nije euforično kao što je to bilo, primjerice, prije četiri godine kad se prvenstvo održavalo u nama bližim zemljama, Austriji i Švicarskoj.

No, nije zemljopisna udaljenost jedini razlog tome, kao što razlog nije ni slabije novčano stanje Hrvata, kojih će na tribinama poljskih, i, nadamo se i ukrajinskih, stadiona biti manje nego što ih je bilo u Austriji. Mi ne govorimo o ozračju na poprištu prvenstva, već o onom u Domovini. Radi se o tome da se na «smirivanju euforije», koje i nema zdušno radi.

Nogometna reprezentacija Hrvatske, popularni Vatreni, jedna su od neupitnih športskih «svetinja» Hrvata. Vatreni izmamljuju ljude na ulice, hrvatski se gradovi i sela oboje crvenim i bijelim «kockicama» i hrvatskim zastavama, pa se pjevaju, uz navijačke pjesme, i one nama tako drage pjesme iz vremena najveće svetinje nas Hrvata, Domovinskog rata, koje se prenose s očeva i majki na njihovu djecu. Da nije te usmene predaje, danas mladi Hrvati ne bi znali pjesme protiv Moja domovina, Čavoglave, Oj hrvatska mati, Od stoljeća sedmog. A Bogu i roditeljima hvala, znaju ih. Svaku riječ.

Na javnoj, državnoj televiziji, HTV-u, tih i takvih pjesama nema, osim povremeno, kad je to nemoguće izbjeći. To je tako od 2000., s time da je ipak jače izraženo u razdobljima kad su na vlasti oni koji sebe nazivaju ljevičarima, a koje bismo najblaže mogli nazvati anacionalnima, a najtočnije regionalcima odnosno jugonostalgičarima. To su oni koji su Hrvatsku nazivali, i nazivaju, «ovom zemljom», kojima svako spominjanje pridjeva hrvatski ili imenice Hrvati izaziva najblaže rečeno nelagodu, osim, naravno, ako se ne radi o stvarima kao što su medijski supereksponirana suđenja Hrvatima prema optužnicima koje ih terete za zločine nad Srbima u Domovinskom ratu. Za njihov mentalni sklop vrijedi jednakost hrvatsko = nacionalizam.

Takva vlast onda nalazi načina da sve na što može utjecati «smiruje», da bude lišeno «hrvatske euforije. Usput, u zapadnim zemljama prije ovakvih događaja mediji na sve načine „napumpavaju“ ozračje nacionalne euforije, budući da su istraživanja pokazala da takve euforije pogoduju nacionalnom gospodarstvu – ljudi rade vremenski manje, ali daleko produktivnije! U Hrvatskoj se međutim u medijima neusporedivo više govori i izvještava o paradi homoseksualaca u Splitu, koja zanima jednoznamenkasti postotak Hrvata, od europskog prvenstva u nogometu koje zanima velik dio Hrvata. Pa se izmišljaju Torcida jugendi i slične nebuloze, baš kao što se izmišljaju i ustaške guje u hrvatskim njedrima prije komemoracija u Bleiburgu ili proslava Oluje u Čavoglavama.

Reklama za Ožujsko pivo - povratak petokrake i jugoslavenskog grba

U vremena kad vladaju prosvijetljeni talibani, stvara se ozračje u kojem se vlasti pridružuju, manje ili više svjesno, i oni na koje vlast nema izravnog utjecaja. Najbolje se to vidi na primjeru reklama za Ožujsko pivo.

Nogometna prvenstva su vjerojatno događaji koji posebno vesele pivare. Bilo kako bilo, u vrijeme nogometnih prvenstava prodaja piva znatno poraste, pa je vrijeme uoči nogometnih prvenstava i tijekom njih vrijeme kad nas s malih ekrana zasipaju reklame koje povezuju nogomet i pivo.

Sjećamo se tako sjajne reklame za Ožujsko pivo od prije četiri godine, naziva Buđenje, s mladićem kojeg budi navijačka pjesma „Volim Hrvatsku, srce moje kuca za nju, ja to volim“, s radnicima koji ozareni slušaju istu  pjesmu utovarujući gajbe Žuje u kamion, s mladićem koji počinje dan trčanjem kroz šumu pa zastane slušajući sav ponosan tu pjesmu, pa čovjekom u odijelu koji kreće na posao, otvara vrata garaže u kojoj su naravno gajbe Žuje i zastane slušajući, s prekrasnim slikama Domovine. Uostalom, pogledajte i poslušajte:

A što nam Ožujsko nudi za ovogodišnje prvenstvo? Pogledajte i to:

Reklama se zove „Neka vatra i dalje gori“. U toj reklami, u kojoj Vatreni igraju protiv nekih imaginarnih, "playstation" protivnika, „uče“ nas da vatra nije počela s Vatrenima, već da gori još od Vukasa, s petokrakom na grudima, i Beare s jugoslavenskim grbom na prsima (slike iz reklame). Da se razumijemo, svaka čast Vukasu i Beari, nisu mogli birati niti klupski grb niti reprezentaciju za koju će igrati, ali na Euru 2012 igra naša Hrvatska, a ne Jugoslavija. U vrijeme Vukasa i Beare neprekidno se i brutalno radilo na gušenju i gašenju vatre u hrvatskim srcima, i to sve do Vatrenih. A ako oni i nisu zapalili vatru, oni su rasplamsali vatru koja je u našim srcima još od stoljeća sedmog. I koju nisu ugasili ni daleko veći „majstori“ od ovih danas.

To što se Hrvatima želi reći da se nisu bili ništa prije Jugoslavije i komunizma, i da nisu ništa poslije njih, to je, naravno, daleko ozbiljnija i veća stvar od nogometa. Ali, i tome će doći kraj, a kada će to biti, ovisi samo o nama. Zalog toga su i desetci tisuća mladih koji će gledati utakmice hrvatske reprezentacije u „kockastim“ dresovima, s imenima i današnjih reprezentativaca, i Šukerovim, Jarnijevim, Kovačevim, Bobanovim. Na žalost onih u Ožujskom, ne u majicama kakve su nosili Vukas i Beara.

Što se nogometa tiče, za Vatrene se ne bojimo. Oni će, kako to i dolikuje Hrvatima, odigrati pošteno i muški. I ako će misliti na bivše nogometaše, u mislima će im biti legendarni Vatreni kapetani Zvone Boban i Niko Kovač. Podsjetimo, Zvone Boban je igrao i za reprezentaciju Jugoslavije, ali je jasno i glasno rekao da je i za Jugoslaviju igrao pošteno, ali da je tek igranje za Hrvatsku bilo ispunjenje sna i neusporediva sreća. A jedan od Vatrenih, sadašnji hrvatski izbornik, Slaven Bilić, i dalje će svoje momke motivirati Thompsonovim i našim pjesmama poput one "Lijepa li si".

I može u reklami za Ožujsko pivo biti što hoće, ali su se sa zadnjom u Ožujskom okrenuli jednostavno krivim navijačima.

D.J.L.