Kamo je nestala potrošačka košarica?

Sjećate li se još „potrošačke košarice“, odnosno „sindikalne košarice“. To je bila mjera kojom su sindikati pratili cijene u maloprodaji. Cijena te košarice je, prema sindikatima, bila mjesečni iznos novca koji je potreban za život prosječnoj četveročlanoj hrvatskoj obitelji. Taj se iznos tada uspoređivao s prosječnom plaćom.

S vremena na vrijeme bi se pojavili i glasovi koji bi poručivali da košarica nije dobro mjerilo standarda hrvatskih građana, budući da prosječna hrvatska obitelj ima manje od četiri člana, i da su prosječna primanja hrvatske obitelji veća od jedne prosječne plaće. No, to nije tema ovog članka.

Brine nas što se nakon izbora dogodilo s tom košaricom, kamo je nestala iz hrvatskih medija. Sjećamo se da je bila redoviti mjesečni gost Dnevnika HTV-a, a i sve vodeće hrvatske dnevne novine redovito su informirale građane o tome kakav im je standard određen na temelju cijene košarice. A baš bi sada, kad iz dana u dan poskupljuje gotovo doslovno sve, košarica trebala biti i te kako «medijski atraktivna».

Opravdanost naše zabrinutosti za taj važan sindikalni „alat“ provjerili smo pomoću internetske tražilice Google. Google tako pokazuje na internetskim stranicama Hrvatske radiotelevizije 160 pogodaka za pojam „sindikalna košarica“ i 6 za „potrošačka košarica“. No, niti jedan za 2012. godinu, apsolutno dominiraju 2011. i 2010. Potražili smo iste pojmove i na internetskim stranicama najvećih hrvatskih „nezavisnih“ dnevnika, Jutarnjeg i Večernjeg lista. Rezultati su kvalitativno isti.

Sindikati odavno znaju kako se to radi

Ako se i nađe neki članak o košarici, radi se o usporedbi košarice po pojedinim gradovima. Niti slučajno nema usporedbe u odnosu na prošlu godinu ili prošli mjesec, a kako je krenulo dobra će referenca biti i prošli tjedan. Podsjeća nas to na vrijeme samoupravnog socijalizma. Tada nije postojala sindikalna košarica, postojali su „troškovi života“. I dok bi svakog ponedjeljka ujutro prodavačice u trgovinama ispisivale nove cijene (Nije onda bilo poskupljenja, bile su samo nove cijene!), u Dnevniku bi radni ljudi i građani i poštena inteligencija bili obaviješteni da su troškovi života porasli za 0,2%. A računica je, naravno, bila matematički točna. Naime, među artiklima, čija se cijena pratila i uračunavala u troškove života, bile su primjerice i traktorske gume Borovo promjera većeg od jednog metra, koje se već tada nisu godinama proizvodile. Cijena tih guma, i još nekih takvih proizvoda neophodnih za život radnih ljudi i građana i poštene inteligencije stalno je padala, pa je kompenzirala povećanje cijena namirnica od recimo 30%.

A kako radi nova vlada, vraćamo se u to, po mnogima od njih, „zlatno“ doba. Informiranje je već postalo kakvo je bilo prije tridesetak godina, sindikati su zapravo sve vrijeme ostali kakvi su i onda bili, i uz koga su bili. Na to nas je u ponedjeljak podsjetio i teletekst HTV-a, koji je među prvim stranicama s vijestima iz Hrvatske imao onu s naslovom: „Benzin manje od 11 kuna“. Zaista, veliki uspjeh vlade i medija, super košta par lipa manje! Vidi se da su Linić i Čačić počeli nadzirati Inu. Vjerojatno će se netko od njih pojaviti na televiziji i ponosno objaviti kako su postavili čvrstu branu cijeni benzina.

Da nije tragično, bilo bi smiješno. A smiješno nikako nije, kad se tome ne vidi kraja, ovo je tek početak. Vlast nažalost radi kako zna, oporba uglavnom šuti, odnosno, glavnina oporbe, ona HDZ-ova šuti. Zamislimo samo scenarij prema kojem a s vremenom nezadovoljni ljudi počnu protestirati zbog drastičnog pada standarda. Što bi se najradikalnije moglo dogoditi? Po mnogim glasovima prijevremeni izbori, na kojima bi bilo tridesetak ili četrdesetak stranaka na izbornoj listi u svakoj izbornoj jedinici. Zvuči poznato?

D.J.L.