Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Srbijanski mediji o obljetnici pada Vukovara

DVukovarvadeseta obljetnica pada Vukovara u ruke agresorske Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojnih četničkih postrojbi ove je godine u Vukovaru okupila oko 50 000 ljudi, što svakako predstavlja broj kojega treba respektirati. Hrvatski mediji tu su obljetnicu uglavnom dostojno obilježili, davši joj znatan medijski prostor. Bez dvojbe možemo kazati kako je vukovarski simbol – kao simbol narodnoga jedinstva u otporu velikosrpskome agresoru – jedan od rijetkih preživjelih simbola slavnih devedesetih, koji sustavnom kriminalizacijom nakon 2000. godine nije provučen po blatu.

I dok o Vukovaru u Hrvatskoj u bitnome postoji konsenzus velike većine građana, u Srbiji je stvar sasvim drugačija, pa je tako nemali broj srpskih građana koji ne vjeruju da su se ikakvi zločini u Vukovaru uopće dogodili. Kako bi se bolje upoznali sa srbijanskom percepcijom bitke za Vukovar pogledali smo kako su o 20. obljetnici izvijestili srbijanski mediji. Fokusirali smo na tri medija, koji spadaju među načitanije u Srbiji. To su „Politika", „Blic" i dakako „Tanjug" kao najjača srbijanska izvještajna agencija.

"Politika" prešutila vukovarsku obljetnicu

politikaBeogradska „Politika" – poznata po strasnim ratnohuškačkim tekstovima devedesetih - o 20. obljetnici pada Vukovara na internetskome portalu nije napisala niti slova; je li štogod napisano u tiskanome izdanju nije nam poznato. Ako uzmemo u obzir da te novine, u okviru rubrike „region", inače redovito izvješćuju o svim važnijim događajima u Hrvatskoj, tada možemo lako zaključiti da one i dalje stoje na velikosrpskim pozicijama iz devedesetih. U prilog tome govori i činjenica da su upravo te novine prošle godine nekoliko dana prije obljetnice napravile razgovor sa Vojislavom Stanimirovićem, u kojemu je taj bivši ministar zločinačke vlade tzv. „Republike srpske krajine" iznio tezu da su za rat u Vukovaru krivi Hrvati. Da se je u tom slučaju radilo o namjernoj provokaciji smišljenoj u suradnji ministra zločinačke vlade i uredništva „Politike", razumnom je čovjeku suvišno uopće napominjati.

BlicU „Blicu" se je o 20. obljetnici pada Vukovara mogao pročitati jedan članak, pod naslovom „Josipović: Vukovar je hrvatski ponos". Članak u biti predstavlja pregled misli koje su o Vukovaru izrekli hrvatski političari (Josipović, Bebić, Kosor) i mediji („Jutarnji list"), a donosi i vijest o tome kako su srbijanske nevladine udruge „Žene u crnom" i „Art klinika" obilježile 20. obljetnicu i pritom pozvale na utvrđivanje odgovornosti vrha JNA u vukovarskome zločinu te istraživanje logora u Srbiji. S obzirom na to da se autor članka nije niti jednom riječju ogradio od onoga što su izrekli hrvatski političari i mediji, možemo zaključiti kako je „Blic" prilično objektivno izvijestio o obljetnici.

Najopširnije "Tanjug"

Najopširnije je pak o obljetnici izvijestila srbijanska izvještajna agencija „Tanjug". S obzirom na to da članak u neku ruku odražava po prirodi stvari i službeno stajalište samoga srbijanskoga državnog vrha na čelu s Borisom Tadićem (koji ima presudan utjecaj na većinu medija u Srbiji), članak prenosimo u cijelosti, preveden na hrvatski jezik.

tanjug„Danas se navršava 20 godina od predaje hrvatskih snaga u Vukovaru pripadnicima tadašnje JNA, Teritorijalne obrane i dobrovoljačkih srpskih jedinica, kada je taj grad napustila većina hrvatskog stanovništva.

Gotovo tromjesečnu borbu za Vukovar Zagreb smatra najvažnijim događajem suvremene hrvatske povijesti i stvaranja samostalne države.

Nekoliko dana poslije ulaska bivše JNA i srpskih teritorijalaca i dobrovoljaca u Vukovar, hrvatski zarobljenici su iz hangara na Poljoprivrednom dobru "Ovčara" traktorskim prikolicama prevezeni približno dva kilometara sjeveroistočno, gdje su poubijani i bačeni u jame. U masovnim grobnicama na Ovčari pronađeno je, po hrvatskim izvorima, 200 tijela, a za pojedinima se još traga. Prema optužnici Haškog tribunala iz bolnice su na Ovčaru odvedena i ubijena 194 lica.

Na tom području u jesen iste godine ubijeno je i 19 srpskih civila, u noći između 11. i 12. prosinca 1991, u obližnjem Paulin Dvoru. Prema podacima Dokumentacijskog centra "Veritas", leševi su zakopani u blizini sela gdje su likvidirani, a kasnije su tajno prebačeni u Rizvanušu, oko 500 kilometara dalje, na obroncima planine Velebit u Lici.

Sud u Beogradu i Haški tribunal za Ovčaru su petnaestorici izrekli kazne od ukupno 207 godina robije, dok je osječki sud za ubojstvo u Paulin Dvoru osudio Nikolu Ivankovića na 12 godina zatvora.

Tijekom 86 dana, koliko su trajale borbe za grad i luku na Dunavu, prema hrvatskim podacima, poginulo je oko 1.700 hrvatskih branitelja i civila.

Sukobi su počeli u ljeto 1991. kad su hrvatske snage odvele i ubile oko 20 srpskih civila zbog čega nitko nije odgovarao. Tada je i blokirana vojarna JNA.

Borbe su intenzivirane kad su JNA, Teritorijalna obrana i srpske dobrovoljačke jedinice počele opći tenkovsko-pješadijski napad na grad, u kome se nalazilo između 1.800 i 2.500 pripadnika Zbora narodne garde, policije i dobrovoljaca.

Prema hrvatskim podacima, u "sabirne centre" u Srbiji odvedeno je oko 7.000 zarobljenih vojnika i civila, a iz Vukovara je evakuirano oko 22.000 stanovnika.

Na popisu nestalih osoba još uvijek se nalazi nekoliko stotina osoba sa vukovarskog područja, i Hrvata i Srba.

Najveći broj Hrvata koji su iz Vukovara i okoline evakuirani u jesen 1991, vratio se u ta mjesta krajem 1997. i na samom početku 1998. godine, nakon što je došlo do mirne reintegracije dotadašnje srpske oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (Hrvatsko Podunavlje) u pravni sistem Republike Hrvatske, u procesu koje su organizirale UN, a utvrđen je Erdutskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine.

U Vukovaru su obnovljeni mnogi objekti, vraćen je život, ali je i dalje veliki broj oštećenih objekata koji svjedoče o razaranju tog grada prije dva desetljeća.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Vukovaru je živjelo 31.690 stanovnika, od čega su oko trećina Srbi (32,8 posto). U tom gradu je središte Vukovarsko-srijemske županije i županijskih ustanova. Tu je i središte Zajedničkog vijeća općina, tijela koje usklađuje interese srpske zajednice na tom području, kao i najjače političke partije Srba u Hrvatskoj, Samostalne demokratske srpske stranke".

Kao što je iz članka razvidno, Tanjug za početak rata u Vukovaru nastoji okriviti Hrvate optužbom da su prije početka rata ubili 20 srpskih civila, što u biti predstavlja optužbu koju je prošle godine izrekao već spomenuti Vojislav Stanimirović. Iz toga aspekta možemo kazati kako su srbijanski mediji i politika i dalje kontaminirani velikosrpskim duhom negiranja vlastite krivnje i odgovornosti. Međutim, ako usporedimo pisanje srbijanskih medija ove godine, s pisanjem prošle godine, a da ne govorimo s pisanjem prije pet ili deset godina, vidljiv je radikalan zaokret. Još pred pet godina o 18. studenom u srbijanskim bi se medijima redovito govorilo kao o danu „oslobođenja", dok se o zločinima JNA i četnika nije moglo pročitati niti slova.

Mediji na tragu jugosferske politike

Tadić JosipovićPovršan i naivan čitatelj vjerojatno bi iz toga zaključio kako je u Srbiji došle do izvjesne demokratizacije i suočavanja s time da su Srbi u Hrvatskoj u sprezi s Miloševićevom Srbijom počinili strahovite zločine i zvjerstva. Međutim, ako uzmemo u obzir da je srbijanski predsjednik Boris Tadić (koji, kako rekosmo, kontrolira većinu medija u Srbiji) i dalje okružen Miloševićevim kadrovima, i da je uz to napisan Memorandum 2, koji u bitnome korespondira s prvim memorandumom, tada se postavlja pitanje nije li taj zaokret zapravo posljedica jugosferske politike, čiji je Tadić istaknuti predstavnik.

Očigledno je da su srbijanski političari ocijenili kako se s otvoreno velikosrpskom politikom više ne može ništa postići, pa su se odlučili privezati uz jugosfersku politiku koja izbjegava otvorene sukobe i povišene tonove, i koja u skladu sa sadašnjom politikom Europske unije i SAD-a želi onemogućiti bilo kakva trvenja na tzv. „Zapadnom Balkanu". A da je takva politika u potpunoj oprečnosti s hrvatskim interesima odlično je učio kolumnist „Večernjeg lista" Tihomir Dujmović kad je zapisao:

"Međunarodna zajednica na ovim prostorima primarno traži stabilnost, što god to značilo. Stabilnost bez talasanja, mir u kojem predsjednik jedne države svira na uho drugom, mir koji uključuje priču o tome da smo svi podjednako krivi. To je stabilnost iz perspektive svijeta. No, ako ne želi izdati vlastite interese, Hrvatska ne može biti jamac takve stabilnosti. Jer, kad Zagreb traži da mu se vrate vukovarske ade, a Beograd to odbija, to nije stabilna slika regije. Kad bismo mi energično tražili povrat otetog kulturnog blaga, a Srbija i to odbija, to bi tražilo zaoštravanje Zagreba, a to opet nije stabilnost po ukusu svijeta. Kad bi Hrvatska tražila uvođenje viza za Srbiju da joj se ne događa Paravinja i da se beogradska mafija ne masakrira po Jarunu, da bismo, uostalom, na granici prepoznali još ponekog doktora Dabića kad dolazi ljetovati ovamo, to bi opet izazvalo reakciju Beograda i to opet školnički nije stabilnost regije. Napokon, kad bi Hrvatska poštovala svoj Ustav pa za Hrvate u BiH tražila sve što im pripada jer im Bošnjaci ne daju ni televizijske ni radijske postaje ni upotrebu hrvatskog jezika, to isto tako nije nešto zbog čega bi nas Bruxelles očinski pogladio po glavi".

U svakom slučaju, sve dok Srbija jasno i glasno ne osudi Miloševićevu politiku, ne odrekne se velikosrpske politike i ne zaustavi umobolnu proizvodnju optužnica protiv hrvatskih branitelja koji su legitimno branili svoj međunarodno priznati teritorij od velikosrpskoga imperijalizma, sve tada poštapajući se našim Dalmatincima možemo Beogradu odlučno odgovoriti: lud bija ko vam virova.

Davor Dijanović

Normal 0 21 false false false SH X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

dok o Vukovaru u Hrvatskoj u bitnome postoji konsenzus velike većine građana, u Srbiji je stvar sasvim drugačija, pa je tako nemali broj srpskih građana koji ne vjeruju da su se ikakvi zločini u Vukovaru uopće dogodili. Kako bi se bolje upoznali sa srbijanskom percepcijom bitke za Vukovar pogledali smo kako su o 20. obljetnici izvijestili srbijanski mediji. Fokusirali smo na tri medija, koji spadaju među načitanije u Srbiji. To su: „Politika“, „Blic“ i „Tanjug“

Sri, 28-10-2020, 18:23:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.