Nasilje nad kršćanima

Sirijski kršćani zabrinuti su zbog nedavnog masakra civila u zapadnom dijelu zemlje. Napad je dominantno bio usmjeren prije na alavite, predstavnike manjinskog ogranka islama kojemu pripada bivši predsjednik Bashar al-Assad, ali je ubijeno i nekoliko Kristovih sljedbenika. „To je izazvalo novu paniku među našim vjernicima, ponovno razmišljaju o odlasku iz zemlje“, rekao je za Radio Vatikan fra George Sabé iz Alepa.

Od 6. do 10. ožujka snage novog režima i savezničke skupine ubile su 1500 ljudi, uključujući gotovo tisuću civila. Sve je počelo napadom pristaša bivšeg predsjednika u regiji Latakia, alavitskom uporištu iz kojeg je al-Assad potekao, na sigurnosne snage novih vlasti. Odmazde koje su uslijedile pogodile su i naoružane muškarce i civile. Svjedokinja zločina bila je katolička časna sestra koja na Banijasu vodi vrtić za 85 djece. „Kršćani su odmah pobjegli. Stradala su i djeca. Teško je o tome govoriti. Otac jednog od pravoslavnih svećenika samo je otvorio vrata i odmah je upucan. Ljudi su prestravljeni. Ne znamo što se događa. Na ulici su ležala tijela. Nisu dali da ih maknu s ulice“, kaže časna sestra.

Prema riječima nadbiskupa Kaczyńskog, koje citira dnevnik La Croix, kršćani su bili „kolateralne žrtve“ čistki provedenih posljednjih dana. „Ubijeni su ne zato što su bili kršćani, već zato što su živjeli u alavitskim četvrtima“, rekao je sirijski katolički nadbiskup Homsa. Ubojstva su oštro osudili patrijarsi triju istočnih zajednica. Pozvali su na trenutni prekid ovih „užasnih masakara“. Privremeni sirijski predsjednik Ahmad al-Chareh najavio je uspostavu neovisne komisije za istraživanje „zlostavljanja civila“. Sedam osoba je uhićeno i, prema islamskim vlastima, suočit će se s vojnim sudom zbog „zlostavljanja“ civila.

Izraelski ministar obrane Israel Katz pripisao je masakr novom vođi zemlje, Abu Mohammedu al-Jolaniju, vođi terorističke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja je bila ogranak Al-Qaide i bliska ISIS-u. „Al-Julani je skinuo svoj ogrtač, obukao odijelo i predstavio umjerenu fasadu“, napisao je Katz u objavi na X-u koja je uključivala video na desetcima ljudi koji su masakrirani. „Sada je skinuo masku, otkrivajući svoje pravo lice: džihadistički terorist iz škole Al-Qaide, koji čini zločine nad alavitskim civilnim stanovništvom“.

Ahmad Sharawi, istraživački analitičar u Zakladi za obranu demokracija (FDD), rekao je da je terorističko nasilje nad civilnim stanovništvom „ne samo neizbježno - to je bila tempirana bomba“. „Ideja da je sirijski građanski rat završio Assadovim padom uvijek je bila iluzija – samo je ušao u novu fazu“.

Porast nasilja nad kršćanima

U slučaju Sirije kršćani se u posljednjem pokolju možda jesu našli kao „kolateralne žrtve“, no nasilje nad kršćanima u svijetu je u stalnom porastu. Organizacija Open Doors u povodu Svjetskog dana sjećanja na žrtve nasilja zbog vjere prošle je godine istaknula da je nasilje nad kršćanima poraslo je u 2023. godini. Prema indeksu koji organizacija objavljuje svake godine, tijekom proteklog desetljeća pojačali su se napadi, ali je usporeno njihovo širenje. Međutim, na godišnjoj razini „stopa progona u posljednjoj godini u usporedbi s prethodnom godinom udvostručila se”, piše u izvješću.
Taj zabrinjavajući trend vidljiv je posebice u brojkama. U godinu dana zatvoreno je ili srušeno 14,766 crkava, sedam puta više nego u istom razdoblju godinu dana ranije. Ukupno nasilje u 50 zemalja s najvećim nasiljem poraslo je za 7,7 posto. Naposljetku, broj zemalja u kojima kršćani bivaju progonjeni u velikoj ili vrlo velikoj mjeri dosegao je rekordnu razinu, porastao je sa 76 na 78 zemalja. U 13 zemalja zabilježena je krajnja razina progona, što je povećanje za dvije zemlje.

„Eksplozija nasilja“ očituje se u snažnom porastu broja kršćana koji bivaju izloženi fizičkom nasilju ili prijetnjama smrću. Open Doors zabilježio je 42.849 takva slučaja naspram 30,000 slučajeva godinu dana ranije. Također je porastao i broj crkvenih građevina koje su bile meta napada. Slično je i s brojem kršćana koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, takvih je slučajeva bilo 295,120 naspram 139,307 u prethodnoj godini.

Na temelju tih podataka, Open Doors dolazi do zaključka da je više od 365 milijuna kršćana, a to znači svaki sedmi u cijelome svijetu, u 78 zemalja izloženo teškom progonu i diskriminaciji. U 2023. u svijetu je ubijeno 4,998 kršćana samo zato jer su kršćani, navodi Open Doors. Daleko najgore stanje u tom pogledu je u Nigeriji, najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji, gdje je ubijeno 4.118 kršćana.

Open Doors prema vlastitim navodima svake godine istražuje razmjere nasilja, državnog tlačenja i društvene i institucionalne netrpeljivosti naspram kršćanima u oko 100 zemalja. Pritom se oslanja na podatke pogođenih crkvenih mreža, regionalnih odvjetnika za ljudska prava, neovisnih stručnjaka i vlastitih analitičara. Metode istraživanja provjerava i potvrđuje Međunarodni institut za slobodu vjeroispovijesti (International Institute for Religious Freedom – IIRF) koji okuplja niz stručnjaka za odgovarajuća područja.

Vjerski progoni kršćana nikada nisu prestali. Oni su činjenica. Kršćani su i dalje najprogonjenija vjerska skupina. I dok se na afroazijskim paralelama i meridijanima kršćani otvoreno progone, na Zapadu sve više postaje „suspektno“ i opasno ispovijedati vjernost načelima naravnog i kršćanskog poretka. Vrlo brzo kršćanin može doći na udar kulture otkazivanja i biti proglašen širiteljem tzv. govora mržnje.

Smeta im moljenje krunice

Vrijeđati kršćane s druge je strane dopušteno i poželjno. Tako je američki časopis „The Atlantic“ pred koju godinu svetu krunicu opisao kao „ekstremistički“ alat kojim se koriste „radikalni tradicionalni“ katolici. A čim je nešto „radikalno“, poruka je jasna: valjalo bi to kriminalizirati i staviti van zakona.

Papa Hadrijan VI. nije bez razloga rekao da moljenje krunice znači „bičevanje đavla“. A kad se đavla bičuje on vrišti. Ne čudi stoga što protukatoličkim sekularistima jako smeta muško moljenje krunice svake prve subote u mjesecu na glavnom trgu svih Hrvata. U odnosu prema krunici dolazi do razlučivanja duhova. Zlu krunica i molitva jako smetaju, a to zlo progresivno se širi medijskim bespućima.

Medijski prostor u Hrvatskoj prepun je primitivnih katolikofoba koji iskreno mrze sve što je vezano uz kršćanstvo. Svaki iskaz katoličke vjere – koja je još pred stotinjak godina predstavljala zdrav razum zapadne civilizacije (upravo je kršćanstvo stvorilo zapadnu civilizaciju!) – danas se tretira kao napad agresivnih katolibana na temelje sekularne Europe.

Mrziteljima kršćanstva jako smetaju ljudi koji im ništa ne nameću niti ih na bilo koji način diraju. Zato im žele ograničiti ustavnom zajamčena prava kao što je sloboda vjeroispovijesti. Da je 1945. išlo bi to mnogo lakše i djelotvornije. Danas umjesto fizičkog nasilja ne dekristijaniziranom Zapadu imamo verbalno nasilje i kulturu otkazivanja.

Iako se „klečavce“ želi prikazati kao one koji bi drugima nametali svoje „zadrte“ stavove istina je upravo suprotna. Katolikofobna bulumenta je ta kojima bi drugima nametala svoju ideološku zatucanost i ograničavala ustavom zajamčeno pravo na slobodu vjeroispovijesti.

Kao i na mnogim drugim područjima i ovdje, u tzv. novom normalnom, imamo na djelu inverznu perverziju.

Davor Dijanović