Situacija u BiH

Burno je prošloga tjedna bilo u Bosni Hercegovini, točnije u entitetu koji nosi naziv Republika Srpska. Dodik je, za sada nepravomoćno, osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke dužnosti. Dodik i Miloš Lukić optuženi su jer su 2023. proveli odluku Narodne skupštine RS-a da se Schmidtove odluke ne objavljuju u Službenom glasniku RS-a. Schmidt je taj zakon poništio, no Dodik ga je ipak potpisao, a Lukić objavio, što je međunarodni visoki predstavnik okarakterizirao kao kazneno djelo.

Kao reakciju na presudu, zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske izglasovali su u četvrtak zakone o zabrani rada pravosudnih institucija BiH na području tog entiteta. Pravni stručnjaci tvrde da su zakoni kojima se zabranjuje rad Suda i Tužiteljstva BiH, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriju RS-a neustavni i da bi mogli gurnuti Bosnu i Hercegovinu u ozbiljnu političku krizu.

Sam Dodik rekao je uoči glasovanja da se tim entitetskim zakonom praktično onemogućuje rad državnih pravosudnih i sigurnosnih institucija na teritoriju Republike Srpske. Prema njegovim riječima, taj se proces pripremao godinama te su institucije RS-a u međuvremenu jačale svoje kapacitete u tom smjeru. Ranije, Dodik je vrlo otvoreno prijetio proglašenjem samostalnosti srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini.

Hrvati u Prokrustovoj postelji

Ako pravomoćna presuda bude slična nepravomoćnoj Bosna i Hercegovina upast će u veliku političku krizu, uz vrlo vjerojatno nasilje na ulicama, a možda i nešto gore. Pitanje je imaju li Hrvati u Bosni i Hercegovini i Republika Hrvatska razrađenu strategije za sve moguće scenarije u susjednoj zemlji. Bosna i Hercegovina je i hrvatska zemlja, ona čini hrvatsku stratešku dubinu, a Republika Hrvatska dužna je po Ustavu štititi tamošnje Hrvate.

Hrvati u Bosni i Hercegovini nalaze se u Prokrustovoj postelji između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma. Kad razmatramo situaciju u BiH, bošnjačka je pozicija prilično jasna: zagovaranjem tzv. građanskog koncepta, koji je milozvučan za uši zapadnih birokrata, izvršiti centralizaciju i unitarizaciju Federacije, a onda i cijele Bosne i Hercegovine. Cilj je unitarna Bosna i Hercegovina u kojoj bi Bošnjaci kao najbrojniji narod (više od 50 % stanovnika na razini cijele države) imali dominantnu ulogu.

U borbi protiv majorizacije Hrvati u BiH se sve više okreću prema Miloradu Dodiku. Svojedobne izjave Dragana Čovića u Skupštini RS-a („Čuvajte Republiku Srpsku“) bile su nepotrebne i neukusne. Neovisno što Sarajevo svojom politikom Hrvate tjera u zagrljaj Miloradu Dodiku, nemoguće je zaboraviti, zarad bilo kakvih dnevnopolitičkih kalkulacija, činjenicu da su Hrvati etnički očišćeni iz Bosanske Posavine. Nužna i nametnuta suradnja sa Srbima ipak ima granice pristojnosti.

Ključno vanjskopolitičko i sigurnosno pitanje

Iako su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini istinski prozapadni faktor, koji podupire ulazak te države u euroatlantske integracije, oni u zaštiti svojih interesa nemaju potporu zapadnih zemalja kao što Srbi imaju potporu Rusije, a Bošnjaci Turske i arapskih zemalja. Hrvati u BiH mogu se osloniti jedino na Republiku Hrvatsku. Međutim, ni glavni politički faktori Hrvata u BiH ni hrvatska država, čini se, nemaju ozbiljnu strategiju za rješenje hrvatskog pitanja u BiH u kojoj bi bili definirani ključni strateški ciljevi. To je pogubno, posebno jer se nalazimo u vremenu tektonskih lomova geopolitičke scene koji bi se mogli odraziti i na Bosnu i Hercegovinu i njezinu budućnost.

Položaj Hrvata u BiH predstavlja ključno vanjskopolitičko, ali i sigurnosno pitanje Republike Hrvatske. To je nadstranačko pitanje oko kojega bi morao postojati konsenzus svih relevantnih političkih faktora u Republici Hrvatskoj. Hrvati u BiH moraju definirati ključne ciljeve, a Hrvatska im mora pomoći u realizaciji tih ciljeva. Bez vizije i strategije ne piše se dobro ni Hrvatima u BiH ni hrvatskoj državi.

Davor Dijanović