Nakon novoga uspjeha hrvatskog športa
Srebrom na svjetskom rukometnom prvenstvu Hrvatska se ponovno vratila u rukometnu elitu. Novi uspjeh športaša i spektakularni doček na Jelačičevu trgu ponovno su ujedinili naciju i doveli do prave nacionalne ekstaze. Hrvatska se ponovno potvrdila kao športski fenomen.
Kao što je primijetio športski novinar Bernard Jurišić, Hrvatska je u ovome trenutku prvak svijeta u vaterpolu, doprvak svijeta u rukometu i treća na svijetu u nogometu. Niti jedna od preostale 194 zemlje nema medalju sa zadnjeg svjetskog prvenstva u sva tri spomenuta momčadska športa.
Na području športa danas se najbolje manifestira pobjednički duh hrvatskog naroda koji je posljednjih 25 godina programirano zatomljen na političkom planu.
Ono što možemo primijetiti i kod nogometaša i kod rukometaša, a to vrijedi i za ostale športove, je to da kod hrvatskih reprezentativaca prevladava jak nacionalni, ali i katolički naboj. U skladu s time, već je postalo pravilo da športaši prilikom svakoga većeg uspjeha žele da na dočeku pjeva Marko Perković Thompson.
Thompsonova „Ako ne znaš šta je bilo“ postala je tako na neki način himnom ovoga rukometnog prvenstva. Hrvatski rukometaši očito nisu neki ljubitelji Mile Kekina, TBF-a ili Leta 3, nego im je draži nacionalni repertoar.
To izaziva histerične reakcije medijskog tzv. mainstreama, ali kojekakvih ljudskopravaških aktivista kao što je Zoran Pusić, bivši profesor na Visokoj tehničkoj školi JNA koji se od devedesete godine (kafkijanski kao i većina ove vesele družine!) transformirao u aktivista za ljudska prava koji svaki iskaz hrvatstva proglašava ustaštvom.
Javila su se i kojekakva piskarala koja smatraju da pozivanje Thompsona na doček stvara podjele. Prepun Trg svjedoči suprotno, no oni nas nastoje uvjeriti da mi svi skupa dobro ne vidimo, nego su oni ti koji nam moraju pokazati ispravan put. Dosta je bilo hrvatovanja (kako se Domagoj Duvnjak samo usuđuje braniteljima zahvaljivati za slobodu!), sada će mainstream preuzeti kontrolu i određivati kako će rukometaši slaviti svoje pobjede! Sjetimo se da je Bora Dežulović nogometaše nazvao „malim debilima“ jer su 2018. pozvali Thompsona na doček. Bio je vjerojatno zadovoljan kad su mu isključili struju.
Ipak, fenomenalni športski rezultati i veličanstveni doček najbolja su poruka svim pripadnicima samomrziteljske falange. Nama ostaju pobjede, a njima mržnja. Oni su dugoročno politička prošlost. Zato tolika rika i lavež.
Davor Dijanović