Lako se driješi kesa za protuhrvatsko djelovanje
U vremenu smo adventa, tj. došašća u kojemu se Crkva sprema dostojno proslaviti uspomenu na dolazak Isusa Krista na ovaj svijet svojim vremenitim rođenjem.
Crkva nam u došašću predlaže razmatrati četiri stvari: 1. obećanja kojima nam je Bog navijestio da će nam poslati Mesiju radi našeg spasenja, 2. čežnje starih otaca, koji su uzdisali za njegovim dolaskom, 3. propovijed sv. Ivana Krstitelja koji je pozivao narod na pokoru da bi ga pripremio da prihvati Mesiju, 4. posljednji dolazak Isusa Krista u slavi kada će suditi žive i mrtve.
Da bismo u došašću udovoljili namjerama Crkve, potrebno je činiti pet stvari: 1. razmišljati u živoj vjeri i sa žarkom ljubavlju o velikom dobročinstvu utjelovljenja Božjega Sina, 2. priznati svoju bijedu i veliku potrebu za Isusom Kristom, 3. moliti ga uporno da dođe da bi se rodio i duhovno rastao u nama sa svojom milošću, 4. pripremiti mu put pokorničkim djelima, a osobito primanjem svetih sakramenata, 5. misliti često na njegov posljednji strašni dolazak i u tom smislu uskladiti naš život s njegovim presvetim životom, da možemo s njim dijeliti njegovu slavu.
Prve nedjelje došašća pali se prva svijeća, svijeća nade. U paljenju prve svijeće diljem hrvatskih gradova sudjeluju predstavnici Crkve i političkih vlasti. Tako je bilo i ove godine u Zagrebu.
No ne bi ljevičari bili ljevičari (u Hrvatskoj je ljevica, kao što je svima poznato, dominantno projugoslavenske orijentacije) kad i vrijeme došašća ne bi nastojali iskoristiti za prizemne političke svrhe. Božićna dekoracija središnjeg bora na Trgu bana Jelačića u Zagrebu tako je iskorištena za slanje u svojoj biti protuhrvatskih političkih poruka.
Mladež na zadatku
Na boru su se tako mogle pročitati poruke tipa: „Za Božić i u 2025. želim da hrvatska vlast prestane relativizirati HVO-a i HV-a u BiH i da prizna da je hrvatski državni i vojni vrh sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u BiH“.
Mnogi su ne trenutak, posve prirodno, pomislili kako iza ovih poruka stoje Tomislav Tomašević i družina iz Možemo. No oni su ipak na vlasti pa si ne mogu dopustiti baš toliki protuhrvatski ekstremizam. Zato je posao odradila mladež. Konkretno, iza ovoga protuhrvatskog performansa stoji tzv. Inicijativa mladih za ljudska prava, duboko humanistička udruga koja se proteklih godina već neprijeporno dokazala u planu kriminalizacije Domovinskog rata.
Riječ je o regionalnoj udruzi koja ima ogranke i u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu te Bosni i Hercegovini. Njezin je zadatak vrlo jasan: izjednačiti krivnju svih za rat. Tako se ta udruga u Hrvatskoj nikada nije pozabavila sa 402 ubijene djece, sa sudbinom Ivana Šretera ili nečim sličnim. Ne, ova je udruga jako marna jedinu u potenciranju hrvatskih postojećih i nepostojećih zločina. Ove zločine, koji su predstavljali izolirane slučajeve, jurišnici iz ove inicijative nastoje prikazati kao dio sustava i kao udružen zločinački pothvat.
Osnivač Inicijative mladih za ljudska prava je Mario Mažić koji se svojedobno istaknuo apelom Izvršnom odboru UEFA-e u kojemu je tražio zabranu izvođenja pjesme Marka Perkovića Thompsona „Lijepa li si“ na Euru 2016. Predsjednik upravnog odbora udruge je Nikola Puharić, bivši član SNV-a Milorada Pupovca, a udruga se posebno istaknula pokušajima kriminalizacije vojno-redarstvene akcije „Oluja“.
Ne treba posebno napominjati da udruga na godišnjoj razini raspolaže s golemim novčanim sredstvima pa je tako 2021. primila 2 milijuna kuna donacija.
Ima se, može se.
Kad je potrebno raditi protiv Hrvatske lako se driješi kesa.
Davor Dijanović
17.12.2024. 20:00