Mitovi i zablude

Mitovi sami po sebi ne moraju nužno biti loši. Postoje pozitivni i negativni mitovi. Francuski filolog Georges Dumézil rekao je da je narod bez mitova osuđen na ledeno doba. Mitovi mogu igrati pozitivnu ulogu u izgradnji nacionalnog identiteta, nacionalne kohezije i nacionalne predaje. Mitovi, utkani u priče, čine dio memorijske baštine svakog naroda. Problem je kad mitologija prijeđe u mitomaniju, kao što imamo primjer u Srbiji s ideologijom tzv. nebeske Srbije. Onda na udar dolaze drugi narodi, a nasilje postaje sredstvo provođenja takvih mitova.

Ni jedno društvo nije lišeno mitova, mitologije, pa ni mitomanije. Ozbiljne države koriste se mitovima kao sredstvom jačanja vlastitog identiteta. Ovdje mislimo na nacionalnu mitologiju. Mitomanija se pak nerijetko pretvara u sredstvo agresivnog oblika nacionalizma. Mitovi su mitovi zato što se ne propituju, nego se uzimaju zdravo za gotovo. To može biti opasno kad uključuje negiranje identiteta drugih naroda, ili, ako se radi o mitovima za domaću uporabu, služe kao instrument održavanja na vlasti jedne političke kaste. Mitomanija uključuje ne samo izvrtanje istine nego i izmišljanje te već spada u kategoriju psihijatrije.

Na žalost, u Hrvatskoj postoji mitološko-dogmatski sustav iz vremena komunističke Jugoslavije, koji nema povijesno utemeljenje, a i danas opterećuje hrvatsko društvo i koči politički, društveni i ekonomski napredak. I o devedesetima su stvoreni mitovi kojima je cilj razgradnja nacionalnog identiteta, od mita o Tuđmanovih 200 obitelji do mitova o prodaji Vukovara i Bosanske Posavine.

Komunistički mitovi danas su sveprisutni u hrvatskom javnom prostoru. Na stranu žrtvoslovlje, no i na planu ekonomije širi se mit kako je Jugoslavija bila uspješna zemlja, a Tito veliki državnik. Istina je ta da Jugoslavija sa svojom planskom ekonomijom ne bi mogla opstati bez nepovratnih kredita zapadnih zemalja i doznaka iz inozemstva. Zapad je Jugoslaviju tretirao kao geopolitičku tampon-zonu prema Sovjetskom Savezu, što je rezultiralo financijskom pomoći. Bez te pomoći Jugoslavija bi davno prije krahirala. No dio ljudi koji hvale Jugoslaviju tad je bio mlad i poletan, pa mu ti mitovi izgledaju istinitima. Svi ekonomski parametri govore o tome da se danas živi bolje, no mnogi su uvjereni da je "prije sve bilo bolje".

I nacionalna hrvatska priča uključuje svoje mitove, među kojima ima i onih koji ne pridonose izgradnji boljeg društva. No u usporedbi s mnogim drugim narodima u okruženju, naša je mitomanija najmanje maliciozna. U Srbiji postoji mit o tome da su i Hrvati i mnogi drugi narodi srpskog podrijetla. Takvu vrste mitomanske patologije u Hrvatskoj nemamo.

I današnja liberalna demokracija počiva na svojim mitovima kao i svaka druga ideologija. Od mita o stalnom ekonomskom progresu do mitologije ljudskih prava i mitologije multikulturalizma. Svaki sustav ima konstitutivne mitove koji mu daju legitimitet i osiguravaju potporu među širim masama.

Hrvatsko društvo trebalo bi se osloboditi negativnih mitova iz vremena autoritarnih i totalitarnih režima, ali i mita o tome da se u Hrvatskoj ne može uspjeti i da je susjedova trava zelenija. Kroz duga stoljeća života u različitim nadnacionalnim tvorevinama stvoren je i pozitivni mit o tisućljetnoj borbi za uspostavu vlastite države. No sada je tu državu potrebno ispuniti kvalitetnim sadržajima. Glede toga problem su negativni mitovi, uvjetovani neraščišćenom prošlošću, koji onemogućavaju iskorak u svim područjima.

Umjesto negativnih mitova Hrvatskoj su potrebni pozitivni mitovi, kakvi su već stvoreni oko hrvatskog športa, a sutra bi nam trebali i na planu ekonomije, poduzetništva i općenito kreativnosti u svim područjima. Hrvatskoj je potrebno vratiti pobjednički mentalitet.

Davor Dijanović
Magazin Glas Slavonije