Hoće li Hrvatska dobiti svoju Lauru Kövesi?

Iz mjeseca u mjesec u Hrvatskoj je pravilo da se otkrije neka afera u kojoj su akteri povezani s politikom izvršili hajdučiju nad nekim državnim poduzećem. Iako se ovaj fenomen obično poistovjećuje isključivo s HDZ-om, stvari su mnogo složenije. HDZ je vladajuća stranka većinu vremena nakon što je stvorena hrvatska država pa je iz tog razloga očekivano da većina onih koji žele omastiti brk ulazi u vladajuće političke strukture.

Današnji model upravljanja državnim poduzećima zapravo se ne razlikuje mnogo od onoga inauguriranog u vremenu komunističke Jugoslavije. I tada je Ina predstavljala bankomat Udbe, KOS-a i partijskih funkcionera. Razlika je bila tek u tome što se o kriminalu tada nije smjelo pisati u medijima. Tko se je tada usudio napasti nekoga partijskog glavešinu koji je u slobodno vrijeme volio zaviriti u državnu blagajnu?

Pljačka i način upravljanja državom

U Hrvatskoj nikada nije izvršena lustracija bivših kriminalnih komunističkih kadrova pa je iluzorno očekivati da smo mogli dobiti išta drugo nego ono što danas gledamo. A gledamo povezanost kriminala i politike. Korupcija i kriminal postali su dominantan oblik upravljanja državom do te mjere da kriminal uživa zaštita dijela politički i pravosudnih struktura.

Kao što ističe sigurnosni stručnjak prof. dr. sc. Mirko Bilandžić: „Sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja državom posljednjih deset godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i zadržavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva (oko 15 mlrd. dolara), već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Sustavna politička korupcija ugrozila je hrvatsku nacionalnu sigurnost“.

Pred mnogo godina donesen je Zakon o postupku oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem. Koliko je do danas novca vraćeno u državni proračun kad je u pitanju oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi političkih kapitalaca? Vrlo malo. Ne čudi stoga što svako poduzeće ima svoga škugora i svoje torbare. I sama politika pretvorila se u zavod za zapošljavanje i namirivanje partijskih, rođačkih i inih partikularnih interesa.

Problem je pravosuđe

Kriminal vezan uz Inu započeo je u vremenu Jugoslavije, za vrijeme Račanove vlade možemo pratiti prve suspektne radnje u novoj hrvatskoj državi (prodaja dijela upravljačkih prava, prodaja po mizernoj cijeni tzv. Bijelih noći itd.), a kriminalni slijed možemo pratiti u vrijeme Ive Sanadera kao i danas kad su novi torbari Inu oštetili za milijardu kuna. Takav kriminal ne bi bio moguće da u njega nisu upetljani malo ozbiljniji igrači koji očito pripadaju onome što se naziva dubokom državom.

Ključni je problem vezan uz kriminal taj što pravosuđe ne funkcionira onako kako bi trebalo. Mnoge kriminalne radnje ostaju nekažnjene ili kazna nije proporcionalna težini kaznenog djela. Tako se stvara ozračje pravne nekažnjivosti za teške oblike kriminala što mnoge potiče na nastavak kriminalnog djelovanja.

Laura Codruța Kövesi je 2019. imenovana za europsku javnu tužiteljicu, a u Rumunjskoj je kao glavna državna tužiteljica stotine korumpiranih sudaca i političara strpala u zatvor. Postavlja se pitanje hoće li Hrvatska jednom dobiti svoju Kövesi pa da se Remetinec napuni mnogim uglednicima s kravatama – od političara i direktora državnih poduzeća do onih u pravosudnome sustavu koji su štitili teški kriminal?

Bez funkcioniranja pravosuđa Hrvatska se ne može riješiti kriminala i korupcije koji sustavno uništavaju Hrvatsku i ljude tjeraju u inozemstvo. Bez toga nema ni snažnijih stranih investicija jer u državu u kojoj nema pravne sigurnosti niti jedan razborit ulagač ne želi investirati. Bez isušivanja pravosudne kaljuže Hrvatska jednostavno ne može naprijed.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.