Gdje nema života nastupa – smrt

Opće je poznata činjenica da ljevičari, svih boja i predznaka, nisu veliki ljubitelji braka i obitelji. U Manifestu komunističke partije ukidanje obitelji jasno je naznačeno kao cilj komunizma. Kasniji „reformirani“ komunisti, okupljeni u neomarksističkom inkubatoru tzv. Frankfurtske škole, vršili su izravan udar na brak i obitelj kroz kulturmarksističku paradigmu. Ona je kasnije izrodila genderističku teoriju koji bez dvojbe možemo smatrati do sada najsnažnijim udarom na biblijsku sliku svijeta i čovjeka.

Možemo misliti o Vladimiru Putinu što želimo, no njegova nedavna konstatacija da je monstruozno djecu učiti da mogu promijeniti spol do sada je najsnažnija osuda ove ideologije od jednoga svjetskog državnika.

Dijete kao tona ugljičnog dioksida?

Osim genderoidne danas je aktualna i zelena paradigma. Nitko normalan nema ništa protiv toga da koristimo čišće energije u prometu i živimo u čišćem okolišu. Međutim, zelena transformacija mora biti postupna jer najprije treba razviti odgovarajuće tehnologije. Osim toga, pretjerano brzu transformaciju najviše bi platile one siromašnije zemlje. Ovo je „tehnički“ dio zelene priče. Problem je što su za određene ekološke zelote zelene politike poprimaju oblik sekularne religije. Najekstremniji zeleni zalažu se za prestanak rađanja jer svako novo dijete smatraju novom tonom ugljičnog dioksida. I lijevo-liberalni Le Monde ne tako davno se upitao trebamo li smanjiti broj ljudi kako bismo spasili planet Zemlju. Mnogi od današnjih političara, zanimljivo, nemaju djecu, nego im kućni ljubimci (koji bi trebali uveseljavati ponajviše djecu) predstavljaju „supstitut“ djece.

I Hrvatsku je ove godine zahvatio zeleni val u vidu pobjede Tomislava Tomaševića u Zagrebu. Tomašević se prije izbora i u predizbornoj kampanji razmetao velikim obećanjima. Međutim, prvih nekoliko mjeseci njegove vlasti može se svesti na onu: I nakon Bandića – Bandić. Tomašević je pogazio svoje predizborno obećanje o tome da će grad prekinuti suradnju s određenim firmama za odvoz otpada. Do sada nije bilo otpuštanja partijski zapošljavanih kadrova, a klijentelističko-uhljebnički model i dalje savršeno funkcionira. No ništa zato, Tomašević je odlučio štedjeti na djeci i hrvatskoj budućnosti.

Ukidanje mjere roditelj-odgojitelj

Od 1. svibnja iduće godine tako se faktički ukida mjera roditelj odgojitelj. Iznos mjere smanjuje se s 4.800 kn na 1.000 kn mjesečno. Tisuće i tisuće korisnika tako će ostati bez mjesečnog primanja od 3.800 kn. Osim toga novost je da korištenje mjere prestaje kad dijete navrši sedam godina, a ranije je ista trajala do petnaeste godine. Gradska uprava ukidanjem mjere roditelj-odgojitelj namjerava uštedjeti 320 milijuna kuna.

Hrvatska udruga roditelja odgojitelja (HURO) reagirala je priopćenjem u kojemu je izraženo zgražanje načinom na koji je mjere ukinuta. „Zgroženi smo postupkom – da nema ranijeg dijaloga s nama, socijalnim partnerom, predstavnicima korisnika mjere, pa i samim sadržajem prijedloga, kojim preko noći žele obitelji i DJECU ostaviti gladne, unoseći pomutnju među korisnike, unoseći nemir, odlučili smo se obratiti odvjetniku jer vjerujemo u stečena prava”, poručili su iz HURO-a. U udruzi smatraju kako je nedopustivo da se ignorira tolika socijalna skupina i dovodi u pitanje njihova egzistencija na temelju jedne političke odluke.

S pravne strane, bit će zanimljivo pogledati odredbe ugovora. Ako je ugovoreno da isplata vrijedi do 15. godine najmlađeg djeteta, postoji mogućnost tužbe. Pacta sunt servanda – staro je pravno pravilo još od vremena Rima i rimskoga prava. Tomašević bi, zbog povrede stečenih prava, mogao dobiti kolektivnu tužbu tipa Franak. Ukidanje stečenih prva predstavlja udar na pravnu sigurnost korisnika mjere. Neki od korisnika mjere već su najavili odlazak u Njemačku budući da nakon ukidanja mjere ne će moći servisirati tekuće obveze.

„Fiskalna disciplina“

Svoju fiskalnu disciplinu Tomašević je odlučio demonstrirati i time što će smanjiti novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta. Prema novome nacrtu novčana pomoć za novorođeno dijete iznosit će 2.500 kuna po djetetu. Do sada je pomoć za prvo dijete iznosila 1.800 kuna, za drugo 3.600 kuna, a za treće i svako daljnje dijete 54.000 kuna. Ove promjene direktno idu protiv stimuliranja brojnijih obitelji. Smanjenje ovih pomoći opravdava se njihovom nedjelotvornošću, tj. činjenicom da nisu zaustavljeni negativni trendovi, no tko kaže da situacija bez mjera ne bi bila i gora? U situaciji rapidnog smanjenja broja stanovnika, zbog prirodnog pada broja stanovnika, ali i masovnih iseljavanja, Tomašević je našao štedjeti na djeci. Naravno, ušteđevina će se trošiti na financiranje genderoidnih i sličnih agenda.

Kuda vodi antiživotna politika vidimo ponajbolje na primjeru Kine. Kina je danas najmnogoljudnija zemlja na svijetu s više od milijardu i četiristo milijuna stanovnika. Taj će broj još kratko vrijeme rasti, nakon čega će uslijediti pad. Kina će prema projekcijama UN-a do kraja stoljeća pasti na oko pola milijarde ljudi. To su posljedice politike jednoga djeteta. Ta je zabrana ukinuta, ali će posljedice biti trajne.

S druge strane, u Europi se već dugo vremena vodi antiživotna politika. Europa je kontinent koji izumire. Posljedice će biti negativne primarno na ekonomskome planu, ali i identitetskom i sigurnosnom. Bez novih ljudi nema radno aktivnoga stanovništva, nema poreza ni mirovina. Oni koji se izruguju iz brojnih obitelji ne shvaćaju da im sutra ne će tko imati plaćati mirovine koje današnji zaposleni plaćaju u okviru sustava međugeneracijske solidarnosti. Bez stava kako su brojne obitelji glavni pokretači mikroekonomskih procesa teško će se promijeniti demografska situacija na Starom kontinentu.

Prijezir prema djeci i obiteljima

Ne čudi što Tomaševićeva opcija smanjuje potpore za djecu. Riječ je o klasičnoj ekstremno lijevoj opciji zelenog predznaka koja ne skriva prijezir prema djeci i obiteljima. Dakako, Tomašević ne može to otvoreno reći, no njihov je stav jednaku onome Matije Babića koji je mjeru roditelj-odgojitelj nazvao „okotarinom“.

Podsjetimo da u susjednoj Mađarskoj, primjerice, ženama mlađim od 40 godina nakon trećeg djeteta otpisuje se zajam od 36.000 eura. Žene sa četvero i više djece ne plaćaju porez na dohodak do kraja života. Osim toga, brojne obitelji imaju subvencije prilikom kupnje automobila sa sedam sjedala. Mađarska ukupno troši oko pet posto BDP-a na obitelji. Rezultati? U posljednjih deset godina u Mađarskoj se broj brakova udvostručio, a broj pobačaja pao je za 41 posto.

Tomaševića ne brigaju demografski problemi. Poznato je da su zeleni veliki zagovornici masovnih migracija afroazijskog stanovništva u Europu. Njih zeleni vide kao one koji će supstituirati nedostatak radne snage. Takve migracije mijenjaju identitet Europe i stvaraju velike sigurnosne probleme (stvaranje geta), no to nije nešto što pretjerano brine Tomaševića i njegove ideološke kompanjone.

Osim prikladnih primanja za stvaranje jakih i brojnih obitelji nužno je poticajno okruženje. Dekadentni Zapad sve više prezire žrtvu i kao poželjno ponašanje ističe isključivo hedonizam i konformizam. Brojne obitelji često su i predmet izrugivanja što je samo po sebi uvreda zdravoga razuma. S takvim mentalitetom, a u obzir moramo uzeti i činjenicu da se medijski sve više stvara okruženje straha i nesigurnosti glede budućnosti, teško možemo očekivati demografsku obnovu. Gdje nema života nastupa – smrt.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik