Uz knjigu Jordana Petersona 12 pravila za život. Protuotrov kaosu u izdanju VERBUMA

Gubitak smisla, ideala i vrijednosnih orijentira, beznađe i ravnodušnost, nespremnost na žrtvu i odricanje, nemir i osjećaj praznine i odbačenosti... Te pojave bitno obilježavaju stanje duha suvremenoga zapadnog čovjeka koji sve manje znade kako osmisliti život sadržajima koji će mu pružiti istinsku nadu i zadovoljstvo. Takvo je stanje plodan humus za pojavu new age-, tzv. self help-literature, koja je doslovce preplavila svijet Jordan Petersonizdavaštva. Često je riječ o jeftinim petparačkim MeritumAko bismo odmah željeli istaknuti meritum Petersonove uspješnice, onda je to bez ikakve dvojbe tema igre reda i kaosa. Ljudski svijet jednom nogom stoji u redu, a jednom u kaosu, održavajući ravnotežu između poznatoga i nepoznatog, sigurnoga i neistraženog. Ako se odveć usmjerimo na prvi aspekt, zapadamo u samodopadnost i rutinu ili, u ekstremnim slučajevima, u tiraniju; a ako na drugi, onda smo potpuno izgubljeni, onda se prepuštamo ništavilu.pripovijestima prodavača magle koji ljudima s krizom smisla ne mogu ponuditi dugoročno održivu idejnu alternativu.

Navedeno ni u kom slučaju ne vrijedi za knjigu 12 pravila za život. Protuotrov kaosu, koje je hrvatski prijevod na kraju prošle godine izdan u nakladi Verbum. Autor je svjetskoga bestselera Jordan Peterson (1962), koji nije tzv. životni trener ni opsjenar koji nudi brzu i jeftinu samopomoć, nego znanstvenik, kanadski klinički psiholog i profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu kojeg su ova knjiga, ali i raniji angažman u društvenim medijima učinili planetarno popularnim, a po mnogima i najutjecajnijim intelektualcem našeg doba. Peterson je autor ili suautor više od stotinu znanstvenih akademskih radova, a iza sebe ima više od dvadeset godina rada u kliničkoj praksi.

Ako bismo odmah željeli istaknuti meritum Petersonove uspješnice, onda je to bez ikakve dvojbe tema igre reda i kaosa. Ljudski svijet jednom nogom stoji u redu, a jednom u kaosu, održavajući ravnotežu između poznatoga i 12 pravilanepoznatog, sigurnoga i neistraženog. Ako se odveć usmjerimo na prvi aspekt, zapadamo u samodopadnost i rutinu ili, u ekstremnim slučajevima, u tiraniju; a ako na drugi, onda smo potpuno izgubljeni, onda se prepuštamo ništavilu.

Zanimljivo je da autor bitnom pretpostavkom reda smatra rutinu, pa upozorava da životne radnje koje svakodnevno ponavljamo moraju biti automatizirane. Moraju se pretvoriti u stabilne i pouzdane navike tako da izgube kompleksnost i postanu predvidljive i jednostavnije. Među tim navikama, na temelju kliničke prakse, posebno ističe svakodnevno buđenje u isto vrijeme (neovisno kad smo zaspali) i prakticiranje obilnog doručka. „Kada se život naglo pokaže kao intenzivan, zanimljiv i smislen; kada ste toliko uvučeni u ono što radite da ne zapažate kako vrijeme prolazi – tada ste točno na granici između reda i kaosa.“

Ako nema vrijednosti, nema ni smisla

Polazeći od Solženjicinove misli da „bijedna ideologija“ koja kaže da su ljudska bića stvorena za sreću „nestaje pod prvim udarcem stražareve batine“ Peterson ističe da su bol i tjeskoba sastavni dio ljudske egzistencije te da moramo imati nešto što ćemo suprotstaviti patnji svojstvenoj Biću. „Potreban nam je smisao ugrađen u duboki sustav vrijednosti, u suprotnom će ubrzo prevladati užas postojanja. Nihilizam počne dozivati, sa svojim beznađem i očajem. Dakle, ako nema vrijednosti, nema ni smisla.“

Prvo Petersonovo pravilo govori o samopouzdanju i odgovornosti: treba se prestati saginjati i povijati, treba ispraviti leđa, podignuti glavu, reći što nam je na umu, izložiti svoje želje tako kao da imamo pravo na njih te se suočiti se sa svim životnim izazovima. „Stajati čvrsto i uspravno znači širom otvorenih očiju prihvatiti zastrašujuću odgovornost života. To znači donijeti odluku da dobrovoljno preobrazimo kaos različitih mogućnosti u stvarnosti ustaljenog reda. To znači prihvatiti teret svjesne ranjivosti i pristati na okončanje blaženstva nesvjesnog djetinjstva, koje tek nejasno shvaća konačnost i smrtnost. To znači podnijeti žrtve potrebne za stvaranje produktivne i smislene stvarnosti (odnosno, da se izrazimo na drevan način, to znači djelovati tako da ugodimo Bogu).“

Ako se želimo ispravno brinuti za sebe, moramo sami sebe poštivati. Ljudi, međutim, vrlo često ne vjeruju da sami PrijateljiZa razvitak pojedinca iznimno je važan izbor prijatelja. Peterson nas ovdje tjera na razmišljanje: ako imate prijatelja čije prijateljstvo ne biste preporučili svojoj sestri, ili ocu, ili sinu, zašto biste sami imali takva prijatelja? Trebaju nam prijatelji koji će podupirati našu želju za napretkom i ohrabrivati nas kad činimo dobro za sebe i druge. Oni koji nemaju želje za napretkom činit će suprotno: oni će bivšemu pušaču ponuditi cigaretu, a bivšem alkoholičaru pivo. Bit će ljubomorni kada uspijete ili učinite nešto uistinu dobro. Omalovažavat će vaše uspjehe uspoređujući ih s vlastitim prošlim postignućima, stvarnim ili izmišljenim. Autor preporučuje: sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje.zaslužuju najbolju brigu, puni su samopreziranja i sumnje kad je u pitanju njihova vlastita vrijednost. Takvim ljudima autor poručuje da imaju iskru božanskoga u sebi i da zaslužuju poštovanje: „Vi zaslužujete poštovanje. Važni ste drugim ljudima jednako kao i sebi. Imate važnu ulogu u razvijanju sudbine svijeta. Stoga, moralno ste obvezni brinuti se za sebe. Trebali biste si pomoći i biti dobri prema sebi, isto kao što biste se skrbili, pomagali i bili dobrima prema nekomu koga volite i cijenite. Morate se ponašati prema sebi na način koji vam omogućuje poštovanje prema vlastitome biću.“

Za razvitak pojedinca iznimno je važan izbor prijatelja. Peterson nas ovdje tjera na razmišljanje: ako imate prijatelja čije prijateljstvo ne biste preporučili svojoj sestri, ili ocu, ili sinu, zašto biste sami imali takva prijatelja? Trebaju nam prijatelji koji će podupirati našu želju za napretkom i ohrabrivati nas kad činimo dobro za sebe i druge. Oni koji nemaju želje za napretkom činit će suprotno: oni će bivšemu pušaču ponuditi cigaretu, a bivšem alkoholičaru pivo. Bit će ljubomorni kada uspijete ili učinite nešto uistinu dobro. Omalovažavat će vaše uspjehe uspoređujući ih s vlastitim prošlim postignućima, stvarnim ili izmišljenim. Autor preporučuje: sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje.

Govoreći o međuljudskim odnosima, potreban je oprez kad se uspoređujemo s drugima jer smo kao odrasle osobe jedinstveno biće, sa svojim posebnim i specifičnim problemima koji su ugrađeni u jedinstven širi kontekst našega postojanja. Umjesto usporedbi radije učinimo ovo: „Moramo postati svjesni svojih želja i artikulirati ih, odrediti prioritete i posložiti ih po važnosti. To ih čini sofisticiranima. To znači da se slažu jedna s drugom, sa željama drugih ljudi i sa svijetom. Tako se naše želje uzdižu. Na taj se način organiziraju u vrijednosti i postaju moralne. Naše vrijednosti i moralnost pokazatelj su naše profinjenosti.“

Kako oblikovati djecu

Za mlade roditelje posebno je korisno peto poglavlje, koje se bavi temom odgoja djece. Kao vrstan psiholog Peterson nam daje niz savjeta o odgoju djece koji nisu teorija, nego sublimirano iskustvo. Kako oblikovati i informirati djecu, kako im dati pozornost, disciplinirati ih i primjereno kazniti, kada ih nagraditi, kako biti dosljedan u odgoju... Ta pitanja autor minuciozno razrađuje i upozorava: „Roditelji koji odbijaju preuzeti odgovornost za discipliniranje svoje djece misle da se mogu jednostavno isključiti iz sukoba koji su nužni za pravilan odgoj djece. Ukratko, izbjegavaju biti ‘loši tipovi’. Time nipošto ne spašavaju niti štite svoju djecu od straha i boli. Upravo suprotno: osuđivački, bezobzirni, širi društveni svijet nametnut će im sukobe i kazne puno veće od onih koje bi pružili pozorni roditelji.“

Ljudi su često skloni kritizirati druge, a sebe ne vide (biblijska mudrost o trunu i brvnu). Hoće voditi grad ili državu, a UpravljanjeLjudi su često skloni kritizirati druge, a sebe ne vide (biblijska mudrost o trunu i brvnu). Hoće voditi grad ili državu, a nisu sposobni upravljati sobom. Takvima autor savjetuje: „Ne okrivljujte kapitalizam, radikalnu ljevicu ili zlobu svojih neprijatelja. Nemojte pokušavati preustrojiti državu prije nego što dovedete u red vlastito iskustvo. Imajte malo poniznosti. Ako ne možete donijeti mir u vlastiti dom, kako se usuđujete pokušati voditi grad?“nisu sposobni upravljati sobom. Takvima autor savjetuje: „Ne okrivljujte kapitalizam, radikalnu ljevicu ili zlobu svojih neprijatelja. Nemojte pokušavati preustrojiti državu prije nego što dovedete u red vlastito iskustvo. Imajte malo poniznosti. Ako ne možete donijeti mir u vlastiti dom, kako se usuđujete pokušati voditi grad?“

Za neuspjeh potrebno je samo dugotrajno njegovati nekoliko loših navika i tratiti svoje vrijeme: čovjek ostaje neostvaren, a poplava će doći prije ili kasnije. Kod promjena, preporuča Peterson, krenimo s ovim: „Za početak prestanite raditi ono što znate da je pogrješno. Počnite s time već danas. Ne gubite vrijeme preispitujući otkuda vam da je to što radite pogrješno, ako sigurno znate da jest. Nepravodobno preispitivanje može vas zbuniti, a da vam ništa ne rasvijetli, i jedino vas odvratiti od djelovanja.“ Ako svijet koji vidimo nije svijet koji želimo, vrijeme je da preispitamo svoje vrijednosti. „Vrijeme je da se riješite pretpostavki koje imate. Vrijeme je da ih pustite od sebe. Možda je čak i vrijeme da žrtvujete ono što najviše volite tako da ispunite svoj potencijal, a ne da ostanete tu gdje jeste i kakvi jeste.“

Pročitati od korica do korica

Kad nastupa smisao? „Smisao se javlja kada su nagoni regulirani, organizirani i ujedinjeni. Smisao nastaje MisliPetersonove misli, a sa svima se naravno ne moramo složiti, nisu trećerazredne doskočice brze samopomoći, nego su plodovi srca i uma vrsnoga psihologa, mislioca i erudita koji nam poručuje da je najbolji način da popravimo svijet taj da popravimo sami sebe. Ako želimo barem malo kaosa pretvoriti u red, čitajmo stoga Petersona. Taj čovjek znade što govori.međudjelovanjem između mogućnosti svijeta i vrijednosne strukture unutar toga svijeta. Ako je vrijednosna struktura usmjerena prema poboljšanju Bića, otkriveni će smisao omogućavati život. Bit će protuotrov kaosu i patnji. Sve će učiniti važnim. Sve će učiniti boljim.“ Kako bismo vodili smislen život, uvijek moramo govoriti istinu koja izvire iz najdubljih izvora Bića i čuva dušu da ne vene i ne umire u suočavanju s neizbježnom tragedijom života. „U raju svi govore istinu. Upravo je to ono što ga čini rajem. Govorite istinu. Ili barem nemojte lagati.“

U razgovoru trebamo slušati sami sebe i one s kojima razgovaramo. Mudrost nije u znanju koje već imamo, nego u neprestanoj potrazi za znanjem. „Pretpostavite da osoba koju slušate možda zna nešto što vi ne znate“ – savjetuje Peterson i dodaje: „Govorite precizno i jasno.“

Prethodno smo naveli tek nekoliko poticajnih misli iz Petersonovih 12 pravila za život. Za upoznavanje s Petersonom knjigu je potrebno pročitati od korica do korica. Tada ona dobiva koherentni smisao i daje duboki poticaj za promjenom, a tada ćete doznati i zašto ne treba ometati djecu dok se skejtaju i zašto treba pomilovati mačku kad ju sretnete na ulici.

Petersonovih 12 pravila objašnjena su na pitak i logički besprijekoran način. Autor je vrstan stilist, odličan pripovjedač, znanstvenik i erudit koji je dvanaest pravila razradio zanimljivim pripovijestima začinjenim profinjenim humorom i bez onoga što se danas naziva „politička korektnost“, a često je sinonim za autocenzuru. 12 pravila za život edukativna je i korisna knjiga u kojoj autor, oslonjen na znanstvena istraživanja, ali i na mudrosne tradicije svih kultura, daje odgovore na najteža egzistencijalna pitanja. Posebnu pozornost Peterson (kojeg bi se moglo opisati kao agnostičkog teista) daje Bibliji i biblijskim tekstovima (za njega je Biblija „temeljni dokument zapadne civilizacije“), ali i kršćanstvu, za koje tvrdi da je postiglo gotovo nemoguće: kršćanski nauk uzdigao je dušu pojedinaca stavljajući roba, gospodara, obična čovjeka i plemića na istu metafizičku razinu, učinivši ih ravnopravnim pred Bogom i zakonom.

Petersonove misli, a sa svima se naravno ne moramo složiti, nisu trećerazredne doskočice brze samopomoći, nego su plodovi srca i uma vrsnoga psihologa, mislioca i erudita koji nam poručuje da je najbolji način da popravimo svijet taj da popravimo sami sebe. Ako želimo barem malo kaosa pretvoriti u red, čitajmo stoga Petersona. Taj čovjek znade što govori.

Davor Dijanović
Vijenac

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.