Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 
 

 

ThompsonOznačavanje Marka Perkovića Thompsona kao nacističkog rockera, fašista i šovinista, uobičajen je repertoar na Hrvatskoj medijsko-političkoj sceni. Stoga nas posljednji slučaj, gdje se Thompsonu pokušalo zabraniti ulazak u Švicarsku, pod izlikom da je fašist, nije pretjerano iznenadio. U Hrvatskoj danas doista ne postoji niti jedna osoba koju se toliko napada i toliko zabranjuje kao što je to slučaj s Thompsonom. Ne može proći niti jedan koncert ovoga domoljubnog pjevača, a da se pritom ne podigne medijska prašina koja nužno uključuje diskvalifikacije i difamacije kakvih se ne bi posramila niti propaganda komunističke jugoslavije kada se obračunavala s hrvatskim nacionalistima. No, takav medijski teror zapravo je posve očekivan. Svima nam je jako dobro poznato da takve difamacije dolaze u prvome redu iz pera bivših, nikada lustriranih jugoslavenskih novinara. Iako su bivši jugonovinari zaodjenuli demokratski habitus i promjenili nalogodavce, retorika koju rabe obračunavajući se s Thompsonom, Crkvom i državotvornim elementima, posve je ista onoj koju su rabili za vrijeme komunističke Jugoslavije. Razlike su tek kozmetičke naravi. Protivnici jugoslavenskog totalitarnog sustava redovito su bili označavani kao fašističke izdajice i klerofašisti. A u tadašnjim povijesno-političkim okolnostima, prišiti nekome etiketu fašista, značilo je potpisati mu smrtnu presudu.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Tito i HitlerTotalitarne sustave dvadesetog stoljeća - komunizam i nacional-socijalizam - karakterizirao je, među ostalim obilježjima, i monopolistički nadzor nad sredstvima javnoga priopćavanja i komunikacije. Taj je nadzor vladajućem establišmentu omogućavao djelotvornu ideološku indoktrinaciju i političku propagandu u svim sfera društvenog života. No budući da su ti sustavi posjedovali i monopol nad sredstvima prisile i bili obilježeni policijskim terorom i nasiljem, monopol nad medijima bio je samo jedan od kotačića koji su jamčili njihovu egzistenciju. Vladajućima pritom nije bilo toliko bitno ono što ljudi misle, koliko ono što rade. Ljudi se, dakle, nisu morali nužno slagati s vladajućom politikom, ali sve dok su izvršavali ono što se od njih tražilo, bili su uglavnom sigurni.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

ZERPPitanje proglašenja Zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa (ZERP) javnost je posebice zanimalo u doba posljednjih parlamentarnih izbora. Tada (i kasnije) vladajući HDZ u predizborno je vrijeme oštro najavljivao da će se ZERP provoditi neovisno o tome tko će pobjediti na izborima. Njihov vjerni koalicijski partner HSS provedbu ZERP-a možemo reći da je postavio u centar svoje predizborne kampanje. Kasnije se, međutim, pokazalo da se u slučaju HDZ-a radilo o predizbornoj i pregovaračkoj taktici, a da su HSS-u ministarske fotelje i ostale sinekure ipak mnogo bitnije od seljaka i ribara čija prava navodno zastupaju. Ovdje valja napomenuti da se ZERP zapravo nije imao niti namjeru provoditi, što vrlo jasno pokazuje činjenica da se od jeseni 2003 g. (kad je - tada oporbeni - HDZ rezolutno zatražio provedbu ZERP-a) pa do siječnja 2008. nije poduzelo apsolutno ništa da se osiguraju tehničke pretpostavke za njegovo kvalitetno i uspješno provođenje. I tako, kad je provedba ZERP-a navodno trebala započeti, iz europskih centara moći izvršen je na Hrvatsku pritisak koji je na kraju rezultirao odlukom da se ZERP neće provoditi prema članicama EU. (D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

ogledaloObičava se kazati da novine i ostali mediji pišu o onome što čitatelje zanima, tj. – govoreći ekonomskim rječnikom – ponuda u medijima samo je odgovor na potražnju čitatelja. Ako je je to doista tako, a vjerojatno jest, bojim se da je hrvatsko društvo dotaklo samo dno. Današnja estradizacija besmisla koja debilizam i glupost pokušava prikazati kao nešto posve normalno – usudio bih se reći čak i kao dio «kulture» - samo je još jedan produkt fenomena totalne inverzije vrjednota . Ponašanja koja su se do jučer smatrala sramotnim i vrijednim prijezira danas se nastoje prikazati kao nešto poželjno i napredno, kao nešto što nam svima mora biti uzor ukoliko želimo izbjeći svrstavanje među nazadnjake, ognjištarce i pećinske primitivce. U promicanju takvog «naprednjačkog debilizma» ključna je uloga medija.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

komunizamRepresivan i zločinački karakter komunizma opće je poznat ne samo ljudima koji su živjeli u takvome sustavu, kao što je to bio slučaj sa stanovnicima bivše Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza, nego i svekolikom čovječanstvu. No usprkos tom saznanju, usprkos toni knjiga, studija, dokumenta i svjedočenja, koji vrlo jasno prikazuju komunističke zločine, usprkos više od 100 milijuna žrtava koje je komunizam do danas prouzročio (Stephane Courtois, Crna knjiga komunizma, 1999.), javna rasprava o ovome zločinačkom fenomenu nešto je od čega se uporno zazire. Začudo, i danas, kada su svim političarima i intelektualcima puna usta demokracije, tolerancije i ljudskih prava, rasprava o ovoj problematici i dalje je tabu tema. Nemoguće je ne zapitati se, koji je tomu razlog? Zašto žrtve komunističkog terora do dan danas nisu dobile pravnu niti moralnu zadovoljštinu? Zašto se komunističke zločince i u današnjem demokratskome sustavu, koji proklamira jednakost svih pred zakonom, i dalje amnestira? Hoće li zločini komunizma ikada biti sankcionirani? Pitanja je zasigurno veliki broj.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Gojko BorićGojko Borić, novinar i dugogodišnji politički emigrant, svojim dosadašnjim spisateljskim i kulturnim radom u emigraciji nesumnjivo se pokazao i dokazao kao hrvatski domoljub. To je činjenica koja stoji i koju nitko ne može osporavati. Međutim, kod gospodina Borića – kao i kod mnogih drugih novinara konzervativne provenijencije – možemo prepoznati ono što ja zovem «balansiranje između domoljublja i političke korektnosti». Pod pojmom «politička korektnost» pritom podrazumijevam intelektualnu samocenzuru koju diktira današnji političko-ideološki sustav u Hrvatskoj i općenito na Zapadu. Ta se politička korektnost kod g. Borića najbolje vidi kada govori o povijesti NDH i ustaškog pokreta kada g. Borić nerijetko zna ponavljati laži partizanske kvazihistoriografije napisane na temelju propagandnih mitova iz doba Drugog svjetskog rata. No, ovdje se nemam namjeru baviti time, već nečim drugim.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Zapadni BalkanUsnuh sinoć jedan vrlo neobičan san. Sanjah da na televiziji gledam skup političkog vodstva «federacije Zapadni Balkan». U prvi tren ništa mi nije bilo jasno, no nastavih gledati. Pristupi tada mikrofonu jedan od sudionika skupa, imenovan kao «predstavnik pokrajine Hrvatske», pozdravi «sve građane Zapadnog Balkana», pa započne svoj govor. Pozorno sam ga slušao. Govor je išao otprilike ovako:Svi se mi još i danas sa sjetom prisjećamo mračnih devedesetih godina, godina kada su oni besramni ustaški separatisti uzeli puške u ruke i krenuli u rušenje Jugoslavije, naše predivne zemlje bratstva i jedinstva, zemlje mirnog suživota svih naroda i narodnosti od Vardara pa do Triglava. Te dane provodili bi obično po krčmama ili, u slučaju zračne opasnosti, u podrumima. Neki od nas sklonili su se privremeno u inozemstvo. Uz nas bi uvijek stajala slika druga Tita, najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti, dok bi na radio kazeti svirala ona naša stara: uvijek si mi draga bila (...) domovino moja mila (...) Jugoslavijo, Jugoslavijo... Sam pogled na sliku druga Tita, tog velikog junaka, borca i prije svega čovjeka, ulijevao je u nas nadu da će se ovi po nas crni dani što prije svršiti...(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Pusić i MesićPišući svoju redovitu kolumnu imena «Sveta politika» urednik jednog zadarskog tjednika nedavno je zapisao: «Hrvatska je raj za one koji ju nisu htjeli». Iako u prvi tren ovakva konstatacija može izgledati pretjerana, kada ju se dublje proanalizira dojma sam da je u njoj sadržana sva društvena i politička zbilja današnje Hrvatske. Svima nam je poznato da se je komunističko-udbaška klika devedesetih, kada joj je prijetio politički pokop i odlazak u ropotarnicu povijesti, uspješno infiltrirala u institucije i novouspostavljenu državnu vlast. Poznato je također da su mnogi od njih u to doba ne samo nastupali s pozicija hrvatskih nacionalista, nego i otvoreno veličali NDH i ustaški pokret. Čak dapače, takvi su bivši udbaši tada znali i prednjačiti u davanju radikalnih izjava. Što zbog rata, što zbog ideje nacionalne pomirbe, koja je - kratkoročno gledano - bila djelotvorno mobilizacijsko sredstvo, nekadašnji komunistički i udbaški kadrovi nikada nisu lustrirani iz političkog i javnog života. Iako se je značajan dio udbo-komunističkog kadra uspješno infiltrirao i u Tuđmanovu vlast, njihov je utjecaj radi participacije emigrantskog kadra u vlasti ipak bio dosta oslabljen.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 
grbGotovo cjelokupna povijest Hrvatske, povijest je borbe za slobodu, samostalnost i pravdu. Od Pacte Convente i različitih nadnacionalnih i anacionalnih tvorevina kojih je Hrvatska bila sastavni dio pa do danas. U čitavom tom razdoblju glavna misao vodilja hrvatskog naroda i njezinih vođa bila je – kako ostvariti samostalnu državu. Takvo razmišljanje temeljilo se na pretpostavci da je samostalna država nužan preduvjet za ostvarivanje slobode i svih ostalih prava, pa tako i onih individualnih. Samo u samostalnoj državi bit će moguć politički, kulturni, gospodarski i duhovni razvitak hrvatskog naroda. Međutim, država nije sama sebi svrhom, već mora omogućiti slobodu svih njezinih žitelja; njihovo blagostanje i sreću. Jer, kako se je izrazio Starčević, «državu utemeljiti, iliti držati na nesreći državljana, još nikome nije pošlo za rukom, ter ako se nekoje vrieme što takova pričinja, prvom zgodom nestaje obsjene i s njom države». Da je Starčević bio u pravu povijest zorno pokazuje: sve anacionalne (da ne kažemo i protunacionalne) tvorevine u kojima je Hrvatska bila, i to češće objektom negoli subjektom, raspale su se. Drugim riječima: bila koja državna koncepcija koja ne podrazumijeva slobodu svih njezinih članova, osuđena je na propast.(D.Dijanović)
Add a comment        
Sub, 19-06-2021, 15:14:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.