Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 
 

 

Slobodan MiloševićNe može proći mnogo vremena a da se u stranim medijima ne pojavi članak koji Hrvatsku proziva za zločine koje je počinila NDH u Drugome svjetskom ratu. Autor posljednjega u nizu takvih članaka je James Bissett, bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji. U članku za Christian Science Monitor on ističe da Hrvatska «treba u cijelosti i javno priznati svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu kao vjernog saveznika nacizma i sudjelovanje u genocidu protiv srpskog, židovskog i romskog stanovništva na svom području». Osim za zločine u Drugome svjetskom ratu, Hrvati se trebaju – ističe Bissett – «ispričati i za svoje zločine u ratovima 1990-ih». U članku, osim što opisuje ustaške zločine, navodi i to da je Nezavisna Država Hrvatska usmrtila između 300 i 700 tisuća žrtava. «Sve dok Hrvatska ne nauči kako reći istinu o svojoj povijesti, za nju ne bi trebalo biti mjesta u EU«, istaknuo je još Bissett. Izvatke iz Bissettova članka prenio je Jutarnji list uz napomenu da je riječ o «stručnjaku za Balkan prosrpske orijentacije». Iako se godišnje ovakvih članaka u stranim medijima objavi poprilično veliki broj, držim da je ovaj sam za sebe dovoljna ilustracija o tomu, kakva je u inozemstvu percepcija o Hrvatskoj te o događajima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Hido BiščevićGlavno operativno tijelo u provođenju regionalne odnosno balkanske integracije na institucionalnoj razini jest Vijeće za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC) proizišlo iz Pakta o stabilnosti (Stability Pact - SP) za jugoistočnu Europu iz 1999. godine. Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu prihvaćen je na posebnom zasjedanju ministara vanjskih poslova, predstavnika međunarodnih organizacija, institucija i regionalnih inicijativa u Kölnu 10. lipnja 1999. Političku potvrdu dobio je prilikom sastanka na vrhu u Sarajevu 30. srpnja 1999., a operativno je zaživio održavanjem Regionalnog stola SP 16. rujna 1999. godine. Pakt je, dakle, usvojen za života dr. Franje Tuđmana, koji je nakon sastanka u Sarajevu izjavio da «Republika Hrvatska pruža djelatnu potporu Paktu o stabilnosti, čijoj izradi je i sama pridonijela» te je izrazio uvjerenost da »svi sudionici žele skupa da Pakt o stabilnosti postane događaj od dugotrajne povijesne važnosti». Dodao je, međutim, i to da su «za Hrvatsku neprihvatljive bilo kakve koncepcije o integraciji u neke neojugoslavenske i slične okvire, jer su one već dokazale svoju pogubnost».(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Lord OwenNesumnjivo je, dakle, da je Jugoslavija nakon 1948. bila zemlja za koju su zapadni establishment, pa tako i Velika Britanija, pokazivali velike interese. Svojevrsnu potvrdu prijateljskog i savezničkog odnosa Jugoslavije i Velike Britanije predstavljao je posjet Josipa Broza Tita Velikoj Britaniji 1953. On se sastao s Churchillom, ministrom vanjskih poslova Anthonyjem Edenom i kraljicom Elizabetom II. «Za jugoslavensko je izaslanstvo osnovni politički diplomatski cilj posjeta postignut nakon što je je Churchill u zdravici izjavio kako su dvije zemlje saveznici: '... ako naša saveznica Jugoslavija bude napadnuta, mi ćemo ginuti zajedno s vama', rekao je Churchill». Jugoslavenski komunistički diktator je uživao velike simpatije svijeta, pa su ga tako Amerikanci nazivali «dominantnom figurom svjetske scene», Afrikanci «patrijarhom nesvrstanih», Englezi «simbolom dvadesetog stoljeća», a njemački kanceler Willy Brandt smatrao je Tita «darom sudbine». Uostalom, već sama nazočnost vodećih svjetskih političara i državnika na Titovu sprovodu, najbolje je pokazala odnos demokratskog Zapada prema Titu i prema komunističkoj Jugoslaviji, jednako kao što je izostanak većine vodećih političara i državnika na Tuđmanovu sprovodu pokazao odnos tog istog Zapada prema samostalnoj Hrvatskoj.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Tito i ChurchilZavršetkom Prvoga svjetskog rata četiri najveće poslijeratne sile - Velika Britanija, Francuska, SAD i Italija – na Versailleskoj su mirovnoj konferenciji udarile temelje novoga europskog i svjetskog geopolitičkog poretka, čiji je produkt bilo i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno kasnije Kraljevina Jugoslavija. Iako legitimirana idejom o južnoslavenskom zajedništvu, uspostavljenja je jugoslavenska država bila paravan za ostvarenje projekta «Velike Srbije», koji je projekt korespondirao sa strateškim ciljevima britanske politike na prostoru što ga se danas naziva «Zapadnim Balkanom» ili, u posljednje vrijeme, «Jugosferom». Kako bi se razumjela podudarnost srpskih i britanskih strateških ciljeva, najprije valja u osnovnim crtama objasniti britansku strategiju prema tome geopolitičkom prostoru.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

znanjeMnogo se danas u Hrvatskoj priča i raspravlja o znanju i obrazovanju. «Zemlja znanja» vrlo je česta sintagma u akademskom, medijskom i političkom rječniku. Istodobno, stanje u akademskim i obrazovnim ustanovama daleko je od idealnoga. Slično je i u ostalim zemljama, i to ne samo onima u tranziciji, već i u onima koje imaju najveći postotak fakultetski obrazovanih ljudi. Znači li činjenica da netko posjeduje diplomu ujedno i da je riječ o obrazovanoj osobi? Što je uopće znanje? Koja je funkcija znanja? Što je to «društvo znanja»? Što je neobrazovanost? Tim se pitanjima bavi knjiga Konrada Paula Liessmanna: Teorija neobrazovanosti: zablude društva znanja. Prema Liessmanu znanje uvijek znači «moći dati odgovor na pitanje što je nešto i zašto je to što jest». Liessmann ispravno detektira i što nije znanje: «Kojekakvi podaci nagomilani u pamćenju još uvijek nisu znanje. Akrobati pamćenja koji su u stanju zapamtiti bezbrojne pojedinosti, hodajući leksikoni koji umiju riješiti svaku križaljku u doslovnom smislu baš i ne znaju mnogo. Te pojedinosti i pojmovi postaju znanjem tek onda kada ih je prema logičkim i konzistentnim kriterijima moguće međusobno povezati tako da rezultiraju smislenim i provjerljivim suodnosom».(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

HaagMeđunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili – pučki rečeno – Haaški sud, osnovan je – na temelju Izvješća Glavnog tajnika UN-a - Rezolucijom Vijeća Sigurnosti 827 (1993) od 25. svibnja 1993. Tada je prihvaćen i Statut tribunala kojime je određena stvarna, prostorna i vremenska nadležnost MKSJ. Izvješćujući 3. svibnja 1993. Vijeće sigurnosti o nastanku tog tribunala, glavni tajnik UN-a izrijekom je napomenuo kako je, sukladno zahtjevima Vijeća, pozvao zemlje članice i međunarodne organizacije da upute svoje preporuke, prijedloge i opaske o utemeljenju međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju. Svoje je prijedloge i opaske uputilo 29 zemalja članica, jedna nečlanica (Švicarska) i mnogobrojne međunarodne organizacije i udruge. Među onima koji su primjedbe uputili bile su Jugoslavija i Slovenija, ali nije bilo Hrvatske! Oglasile su se mnogobrojne udruge odvjetnika i pravnika uopće, ali među njima nije bilo hrvatskih strukovnih udruga za kazneno ili međunarodno pravo, ni udruga sudaca ili odvjetnika! Neshvatljiva pasivnost i naivnost Hrvatske vjerojatno se može objasniti naivnim mišljenjem tadašnje političke vrhuške da će MKSJ suditi isključivo Srbima, a ne i Hrvatima, što se kasnije pokazalo netočnim.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Zapadni BalkanIzbor savjetnika predsjednika dr. Ive Josipovića jasno ukazuje na nastavak kontinuiteta politike kakva se u Hrvatskoj provodi od 2000. g., a koja se jednostavno može opisati servilnom politikom koja ponavlja dvaput skupo plaćene pogrješke iz prošlosti gradeći u formi Zapadnog Balkana nadomjestak za razbijenu Jugoslaviju. S obzirom da su o savjetnicima Ive Josipovića mediji posljednjih dana opsežno pisali, osvrnut ćemo se ovdje samo na neke od njih koji nam se čine najzanimljivijima, posebno u kontekstu regionalnog povezivanja i dobrosusjedskih odnosa.(D. Dijanović)

Add a comment        
 

 

vladaVijest da je Nizozemska odblokirala poglavlje 23 koje se odnosi na Pravosuđe i temeljna prava u pristupnim pregovorima Hrvatske s Europskom unijom, očekivano je obradovala predsjednicu Vlade Jadranku Kosor kao i ostale hrvatske europejce. No, jedna je stvar u toj priči ostala poprilično nejasna. Naime, Nizozemska je kao povod za blokadu poglavlja navela spor između Hrvatske i tužitelja Haaškog suda Sergia Brammertza oko famoznih topničkih dnevnika. Međutim, topnički dnevnici u međuvremenu nisu dostavljeni haaškome tužitelju stoga se logičnim nameće pitanje što je ponukalo Nizozemsku da odblokira poglavlje unatoč neizručenju dnevnika? Jer, malo je vjerojatno da bi poglavlje bilo odblokirano a da Hrvatska za uzvrat nije nešto obećala. Drugim riječima, postavlja se pitanje ne skriva li Vlada ponovno nešto od hrvatske javnosti? Kažem ponovno jer se svi dobro sjećamo da je otvaranju pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u EU, 3. listopada 2005 g., prethodilo tajno Sanaderovo obećanje Carli del Ponte da će general Ante Gotovina biti izručen Haaškome sudu.(D.Dijanović)

Add a comment        
 

 

Ante StarčvićSukladno starom i prokušanom propagandnom receptu koji kaže da «svaka laž, ako je dovoljno dugo ponavljaš, postaje istina» djeluju i određene političke-društvene strukture u Hrvatskoj. U posljednjih bezmalo dvadesetak godina tako je ne jedanput u tiskanim i elektronskim medijima ponovljena laž da je «Tuđman 1990. g. Srbe izbacio iz Ustava». Ta notorna neistina, međutim, ne dolazi samo iz redova srpskih političara, nego ju zastupaju i brojne – kako je takve u SSSR-u okvalificirao Lenjin – «korisne budale» iz redova hrvatskih političara, književnika i društvenjaka. Na izjave takvih lažova inače se ne vrijedi pretjerano osvrtati, no ponekad im – čisto iz razloga dekontaminacije političko-medijskog prostora – valja odgovoriti. Što je, dakle, stvarna istina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ukratko podsjetiti na ustavnopravne promjene od kraja Drugoga svjetskog rata pa do danas.(D.Dijanović)

Add a comment        
Pon, 21-06-2021, 13:16:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.