Od "oluja" u susjedstvu, ne vidi one u svom dvorištu

Više nikad nikakvih "oluja", ne tako davno, ponavljao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a onda mu se iza leđa dogodila "košava", vjetar znatno manje jačine, od oluje, ali jednako prolazi kroz kosti. Svoje zasluge za "Oluju" ne može Vučić poreći, ako se sjeti VučićOvo što je plasirao jedan portal, koji redovito čuva i glanca Vučićev lik, da su "ustaše stale na stranu ljotićevca" jer imaju "iste ciljeve" prijesna je laž koju samo može proizvesti beogradska kuhinja laži u kojoj je trenutno glavni "kuhar i konobar" Aleksandar Vučić, inače i sam žestoki pobornik nazivanja Hrvata ustašama. Mi ga na tom tragu ne ćemo častiti. Jer, nepotrebno je govoriti kako je bijelo bijelo, a crno crno.svojih nastupa po Hrvatskoj, devedesetih godina. Tada je pjevao: "Glina i Banija nika više ne će biti Hrvatska". Jednako ne može poreći svoje zasluge za "košavu" koja mu mjesecima u pravilu subotom puše u Beogradu, ali i gradovima širom Srbije. Ali na to svesrpski vladar nije obraćao pažnju dok ga prosvjednici nisu opkolili u zgradi Predsjedništva.

Na riječima hrabri vladar nije imao snage iz toplih odaja izići na "vjetar pobune". Igrao je tobože bezbrižno šah s ministrom policije. Kad su se prosvjednici premjestili, izišla je pokisla "vučina", dočekana salvom povika - lopove, lopove. Slabo se Vučić razumije u ružu vjetrova. Više od dvadeset godina nakon što je prošla "Oluja" grozi se nikad više "oluja", a u svom dvorištu ne prepoznaje "domaće vjetrove". Ne treba se Vučić bojati "oluja" dok opet ne počne sam ili preko svojih stalnih emisara praviti nered po Hrvatskoj ili dok ne počne širiti granice SveSrbije. Nedavno je nasmijao hrvatske građane kad je njegov ministar kulture proglasio jedinstveni srpski kulturno prostor u što je uključio i Dubrovnik. Skoro čitavo stoljeće svojataju taj hrvatski grad, utvrdu hrvatstva, a još nisu iznijeli ni jedan pišljivi argument po čemu bi Dubrovnik pripadao srpskom kulturnom, a po novome i obrazovnom prostoru. Srbi i kultura u vrijeme Vučića? Kako to smiješno zvuči!

Dakle, dok se Vučić ne upusti u nove osvajačke planove prema Hrvatskoj, prepuštamo ga razmahanim sljedbenicima Draže Mihailovića, za čiju je rehabilitaciju i sam zaslužan, Dimitriju Ljotiću i čitavoj bulumenti svetosavskih likova koji se u različitim odorama vuku čitavo jedno stoljeće po Srbiji i izvan Srbije gradeći sa Srpskom pravoslavnom crkvom ideju SveSrbije, koje je i sam žestoki pristaša. Nitko razuman u svijetu ne vjeruje u Vučićevu preobrazbu kao što ne vjeruje ni demokratska oporba u Srbiji. Prema tome ovo što je plasirao jedan portal, koji redovito čuva i glanca Vučićev lik, da su "ustaše stale na stranu ljotićevca" jer imaju "iste ciljeve" prijesna je laž koju samo može proizvesti beogradska kuhinja laži u kojoj je trenutno glavni "kuhar i konobar" Aleksandar Vučić, inače i sam žestoki pobornik nazivanja Hrvata ustašama. Mi ga na tom tragu ne ćemo častiti. Jer, nepotrebno je govoriti kako je bijelo bijelo, a crno crno.

No, bez obzira na to, u Hrvatskoj se dobro zna tko je Dimitrije Ljotić. U Bakru je u početcima Kraljevine SHS slomio štrajk željezničara i predao ih policiji. Nije nepoznata ni njegova suradnja s nacistima i konačno velika ljubav sa četnicima Draže Mihailovića. Zato danas podmetati "ustašama" da su stali na stranu "ljotićevaca" je zaista apsurdno. U Hrvatskoj se baš ne pravi razlika između pristaša Draže Mihailovića i Dimitrija Ljotića, jer su jednako bili žestoki fašisti. Kad Vučić nekoga naziva fašistom to je iz hrvatske perspektive do suza smiješno i politički kontraproduktivno.

Marko Curać
Hrvatski tjednik