Dr. Jarebu logika nije jača strana... (2)

Na moj osvrt u Hrvatskom tjedniku od 28. veljače 2019. pod naslovom 'Do sada nitko nije objavio vjerodostojan izvor koji bi potvrdio da je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav' javio se je u prošlom broju istoga lista matematičar i povjesničar amater, te kao takav svakom loncu poklopac, akademik Josip Pečarić. Uvaženi PovezanostKako sam u Hrvatskom tjedniku spomenuo, a u svojoj knjizi o Ustaško-domobranskom pokretu na više desetaka stranica prilično detaljno i opširno objasnio na temelju brojnih povijesnih izvora, a ne amaterskih naklapanja s Interneta i čudno poskeniranih fotografija, Ustaška organizacija i organizacije Hrvatskoga domobrana bile su neraskidivo povezane (od tuda i pojam Ustaško-domobranski pokret), i to ne samo osobom vođe dr. Ante Pavelića koji je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina Hrvatskoga domobrana. Organizacije su tako kao dio istoga pokreta dijelile iste ideje i isti temeljni programski dokument koji je u današnjoj literaturi poznat kao Ustaška načela, a kada je 1933. objavljen bio je poznatiji kao Domobranska načela ili Načela Hrvatskoga domobrana.je akademik ljut zbog činjenice što sam javno upozorio na njegovo 'otkriće' (s navodnicima!) koje se temelji na jednom dokumentu 'preuzetom' iz moje knjige Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine (Zagreb, 2006.; drugo neizmijenjeno izdanje: Zagreb, 2007.

U svojemu čudnom uratku koji se djelomice temelji na agitpropovskom etiketiranju i insinuiranju te na sofizmima još se je više zapetljao u pokušaju amputacije pozdrava 'Za dom spremni' od Ustaše - hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO), u čijem je okrilju nastao početkom tridesetih godina 20. stoljeća. Poslužimo li se riječima kolege Hasanbegovića izrečenima neki dan u Bujici, taj je pozdrav baština Ustaškoga pokreta, pa nije jasno zbog čega Pečarić to pokušava zanijekati. Petljanjem o mojim ranijim izjavama za medije u kojima sam istaknuo kada i u kojemu je kontekstu taj pozdrav nastao sigurno nije obogatio znanje čitatelja Hrvatskoga tjednika o tome fenomenu.

Ukratko, prvi poznati slučaj uporabe toga pozdrava jest onaj iz početka siječnja 1932. s odluke o udjelbi unovačenoga ustaše Andre Gredičeka, pa se može pretpostaviti kako je sam pozdrav nastao najvjerojatnije potkraj 1931. godine. Inače je donedavno najranija poznata uporaba toga pozdrava bila povezana s listom Ustaša: Vjesnik hrvatskih revolucionaraca iz ljeta 1932., no, kako vidimo, novija su ga istraživanja ipak 'pomaknula' nekoliko mjeseci ranije u tu godinu. I spomenuta odluka i list Ustaša nastali su u okrilju djelovanja UHRO-a, pa je je spomenuti pozdrav bio pozdrav te organizacije koja je kasnije pretvorena u Ustašu: Hrvatski oslobodilački pokret.

Kako sam u Hrvatskom tjedniku spomenuo, a u svojoj knjizi o Ustaško-domobranskom pokretu na više desetaka stranica prilično detaljno i opširno objasnio na temelju brojnih povijesnih izvora, a ne amaterskih naklapanja s Interneta i čudno poskeniranih fotografija, Ustaška organizacija i organizacije Hrvatskoga domobrana bile su neraskidivo povezane (od tuda i pojam Ustaško-domobranski pokret), i to ne samo osobom vođe dr. Ante Pavelića koji je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina Hrvatskoga domobrana. Organizacije su tako kao dio istoga pokreta dijelile iste ideje i isti temeljni programski dokument koji je u današnjoj literaturi poznat kao Ustaška načela, a kada je 1933. objavljen bio je poznatiji kao Domobranska načela ili Načela Hrvatskoga domobrana.

Nije neobično da su Ustaška organizacija i domobranske organizacije dijelile i isti pozdrav, a na njegovu prvobitnu uporabu u sklopu UHRO-a upućuje činjenica da se u dostupnim domobranskim glasilima i dokumentima počinje pojavljivati kasnije nego u Ustaši i dokumentima UHRO-a. Moguće je dakako da bi buduća istraživanja mogla izmijeniti sadašnje spoznaje o tome kada je točno i kako nastao pozdrav Za dom spremni i tko ga je prvi koristio, pa možda jednog dana sunce sine i onima koji pričaju o tome pozdravu kao starom hrvatskom pozdravu.

Pa ipak, do sada nitko još nije objavio ni jedan jedini vjerodostojan povijesni izvor koji bi išao u prilog takvoj pretpostavci. Tome u prilog ne ide ni list Hrvatski domobran, čijih je nekoliko brojeva objavljeno u Zagrebu u jesen 1928. Kada uglednoga matematičara već zanima sadržaj toga lista mogao je otići do NSK i u roku od nekih pola sata spoznati da u njemu nema onoga što traži, a brojne podatke o njemu mogao je pronaći i u mojoj knjizi o Ustaško-domobranskom pokretu na stranicama 56.-59. Moguće je, doduše, da mi je u pregledavanju toga lista svojedobno 'pobjegao' neki 'Za dom spremni', no to je ipak malo vjerojatno.

Na kraju bih uvaženog akademika upoznao i s činjenicom da je zastava o kojoj govori u svom odgovoru i na čijem je reversu izvezen nadnevak 12. svibnja 1931. nastala 1934. godine. Bila je posvećena u svibnju 1934., a kuma zastave bila je Pavelićeva supruga Mara Pavelić. O toj se je zastavi također mogao informirati u mojoj knjizi na stranicama 348.-349. (bilješka 1106) i 359., pa ne bi u svom ljutom odgovoru na moj tekst postavljao ne baš pametno pitanje o njoj. Prateći njegove javne istupe nemam iluzija da bi uvaženi akademik mogao prihvatiti argumente koji se temelje na dostupnim povijesnim izvorima i na činjenicama te je za očekivati još jedan njegov politikantski odgovor ispunjen agitpropovskim insinuacijama. Ako ga to zabavlja neka nastavi i dalje, a poznato je da Zagorci kažu kako „svaki bedak ima svoje veselje“.

ne-akademik i ne-matematičar no povjesničar po struci: Mario Jareb
Hrvatski tjednik