Međunarodna konferencija 'Povijest hrvatske političke emigracije u 20. stoljeću' u travnju u Zagrebu

Čak i bolje obaviješteni Hrvati malo znaju o hrvatskoj političkoj emigraciji, dok ju nemali broj Bakarićsvrstava u rubriku pod naslovom 'ustaše' ili 'neprijateljska emigracija', a nju je vrhovni komunistički glavešina u Hrvatskoj, Vladimir Bakarić (nazvan drug Mrtvac), označio 'najgorom' među svim ostalim emigracijama iz Jugoslavije, u kojoj je Udba ostavila još krvavije tragove, oko 70 ubijenih, više nego bilo koja druga tajna služba iz komunističkih država u 'svojim' emigracijama. Za razliku od potonjih, hrvatski politički emigranti nisu uživali ni podršku zapadnih demokratskih zemalja koje se simpatizirale Titovu državu, krivo misleći da će njezin 'nesvrstani položaj' djelovati 'zarazno' na istočnoblokovske zemlje. Kao primjer za ovu neodgovornu politiku navodimo Radio Slobodnu Europu koji je za vrijeme hladnoga rata emitirao svoje programe na svim jezicima komunističkih zemalja, osim na južnoslavenskim, uvodeći te emisije tek nakon propasti Jugoslavije jer su Amerikanci mislili da je nacionalizam u tim zemljama gori od prijašnjega komunizma.'Jugoslavenski odjel' pisao je samo političke analize, a vodili su ga srpski i hrvatski ljotićevci, dakle bivši fašisti, što Amerikancima to nije smetalo. Koliko glupe kratkovidnosti! Valja napomenuti da u današnjim 'jugoslavenskim' emisijama sudjeluju uglavnom oni novinari koji nisu htjeli prihvatiti demokratske promjene u svojim zemljama poslije pada komunizma.

Da bismo unijeli svjetlost u dio naše prošlosti, obavješćujemo hrvatsku javnost kako će od 21. do 22. veljače u Zagrebu, (Hrvatska matica iseljenika, Trg Stjepana Radića 3) biti održana međunarodna konferencija pod naslovom 'Povijest hrvatske političke emigracije u 20. Stoljeću'. Organizator ovoga skupa neumorni je dr. Marin Sopta, predsjednik Centra za istraživanje hrvatskoga iseljeništva u Zagrebu koji je dosad priredio niz simpozija o hrvatskom izvandomovinstvu s odgovarajućim bogatim zbornicima koje bi svaki političar trebao stalno čitati kako bi uočio koliko se neiskorišteno bogatstvo znanja i iskustva nalazi u inozemstvu među našim iseljenicima, koje nedostaje domovini. No ovdje glede novoga skupa valja reći kako treba razlikovati Iseljeništvoiseljeništvo od političke emigracije koja nije bila brojna, ali sadržajno politički vrijedna, kao što se vidi i iz jednoga manjeg razdoblja njezina djelovanja koje je vrlo uvjerljivo vrjednovao Wollfy Krašić u svojoj opsežnoj knjizi 'Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija', naklada Školska knjiga, Zagreb 2018. Sad će se zainteresiranima pružiti bolja prilika na navedenom skupu u Zagrebu da upoznaju njezino mnogo šire i dublje djelovanje.

Od važnijih tema i predavača navodimo ove. Jure Krišto: Proces čišćenja memorije: Hrvatska revija i historiografija; Vladimir Šumanović: Istaknuta historiografska djela hrvatske emigracije u razdoblju socijalističke Jugoslavije; Danijel Jurković: Hrvatska politička emigracija: nastanak, podjele, kontroverze; Mario Jareb: Hrvatsko domobranstvo kao sastavni dio Ustaško-domobranskog pokreta od 1931. godine do Drugog svjetskog rata; Marin Sopta: Hrvatska ddseljačka stranka i Hrvatski oslobodilački pokret od 1945. do 1990.; Tomislav Đurasović: Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija...; Wollfy Krašić: Akcije Hrvatskog narodnog vijeća u vrijeme bolesti i smrti J. B. Tita ; Nikola Štedul: Razlozi za utemeljenje Hrvatskog državotvornog pokreta 1981.; Gojko Borić i Jakov Žižić: Program emigrantskog časopisa Poruka slobodne Hrvatske; Mirko Akmadža: Krunoslav Draganović - trn u oku jugoslavenskom komunističkom režimu; Ivan Miletić: Dr. Jure Prpić, povjesničar hrvatskog iseljeništva u Americi; Tanja Trošelj Miočević: Bogdan Radica, diplomat, publicist i novinar; Marko Zadravec: Dušobrižničko djelovanje Vilima Cecelje, Jure Vujić: Revolucionarna strategija hrvatske političke emigracije u kontekstu hladnoga rata; Marin Knezović: Nasilje kao sredstvo političke borbe hrvatskih iseljenika početkom 20. stoljeća; Bože Vukušić: Udbine specijalne akcije kao dio politike beogradskog režima; Anđelko Mijatović: Nacionalni mučenik Bruno Bušić; Vice John Batarelo: Hrvati u Australiji - Maštanje o slobodnoj Hrvatskoj i konkretna djelovanja; Željko Glasnović: Hrvatska politička emigracija i Domovinski rat; Ivan Tepeš: V. Maček ili J. Krnjević? Percepcija dvojice čelnika HSS-a u političkoj emigraciji; Marko Paradžik: Povijest Hrvatske republikanske stranke od 1951. do 1991.; Mislav Rubić:

Političko djelovanje dr. Ante Cilige

Dakako, ovo je samo dio predavanja koja će zasigurno biti obogaćena diskusijama. Šteta je što na ovom skupu ne DeržanstvoUnatoč nepovoljnim okolnostima u kojima je djelovala, hrvatska politička emigracija ispunila je, kako je govorio Ante Starčević, svoje deržanstvo, svoju dužnost prema domovini, no na žalost razočarala se u nekim postupcima domaćih političkih elita koje, primjerice, nisu nastavile s promidžbenim djelovanjem emigracije tako da, između ostaloga, zbog toga ugled Hrvatske u inozemstvu znatno zaostaje za onim što je ona stvarno postigla u postkomunističkom razdoblju.nastupaju dvojica važnih javnih djelatnika hrvatske političke emigracije kao što su dr. Mate Meštrović, kao predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća, krovne organizacije naše napredne emigracije, i Jakša Kušan, glavni urednik politički najpismenijih novina hrvatskoga egzila 'Nova Hrvatska', London. Sigurno bi se našlo još nekoliko Ciliganjih kao svjedoka djelovanje hrvatske političke emigracije koja je po riječima iz Priloga u periodu između 1945. i 1990. u zahtjevnim i teškim okolnostima aktivno djelovala i nastavila s očuvanjem i širenjem ideje o pravu hrvatskog naroda na slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku. Opće je poznato da je u Domovinskom ratu hrvatsko iseljeništvo, uključujući i njegove političke organizacije, dalo veliki doprinos u obrani domovine od velikosrpske agresije i Jugoslavenske narodne armije. Bez obzira na ove povijesne činjenice, u hrvatskoj javnosti, kao i među velikim brojem hrvatskih znanstvenika, i dalje često prevladava stereotip o hrvatskoj političkoj emigraciji kao ustašofilima i ekstremnim desničarima. Ovu konferenciju organiziramo kako bismo demistificirali ulogu hrvatske političke emigracije.

Potpisnik ovog priloga naglašava da se hrvatska politička emigracija nakon svibnja 1945. vrlo brzo počela raslojavati te se najkasnije nakon dolaska bivšega poglavnika Ante Pavelića u Argentinu uvjerljivo distancirala od ustaškoga režima i NDH, čuvajući samo uspomenu na 10. travnja 1941., dok su svi ostali aspekti toga razdoblja bili podvrgnuti oštroumnoj raščlambi i bili okrunjeni pametnim političkim udaljavanjem od totalitarizma navedenoga pokreta i vođe, što se vrlo uvjerljivo može naći u tekstovima Hrvatske Revije pod urednikovanjem Vinka Nikolića. StarčevićGotovo sve organizacije hrvatske političke emigracije zagovarale su demokraciju zapadnoga tipa, osuđivale nasilje, vjerovale u propast komunističke Jugoslavije i uskrsnuće hrvatske države. Oni koji su posegli za nasilnim sredstvima bili su ubrzo izolirani bez obzira na to koliko se njihovi postupci mogu tumačiti i stanovitim idealizmom. Za veći dio hrvatske političke emigracije pozdrav Za dom, spremni nije dolazio u obzir, a diskusije oko grba s početnim bijelim ili crvenim kvadratom uskoro su utihnule nakon što je povjesničar, fra Dominik Mandić, ustvrdio da je grb s prvim crvenim kvadratom bio u prošlosti učestaliji od onoga s bijelim, premda se ni taj ne smije nazivati ustaškim.

Unatoč nepovoljnim okolnostima u kojima je djelovala, hrvatska politička emigracija ispunila je, kako je govorio Ante Starčević, svoje deržanstvo, svoju dužnost prema domovini, no na žalost razočarala se u nekim postupcima domaćih političkih elita koje, primjerice, nisu nastavile s promidžbenim djelovanjem emigracije tako da, između ostaloga, zbog toga ugled Hrvatske u inozemstvu znatno zaostaje za onim što je ona stvarno postigla u postkomunističkom razdoblju. Da je vlast u Republici Hrvatskoj iskoristila sve ljudske resurse hrvatske političke emigracije danas bi naša država unutra i vani stajala mnogo bolje nego što stoji, nalazeći se gotovo na dnu u Europskoj uniji, u usporedbi s ostalim bivšim komunističkim zemljama. Zašto je tomu tako, vjerojatno će se doznati na simpoziju o kojemu smo u ovom prilogu obavijestili hrvatsku javnost.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.