Hrvatski tjednik
 

 Prof. Kasapović želi zaustaviti svako propitivanje dogovorene povijesti Jasenovca

Jasenovački zatočenik, profesor sociologije Vuk Vernić, zaputio se jednoga dana u zapovjedništvo i izjavio kako bi se u logoru htio baviti znanstvenim radom. Zamolio je da se iz Sveučilišne knjižnice pribave određene knjige. I to se stvarno dogodilo. Dobio je knjige, počeo ih čitati i praviti bilješke...

Šteta što prof. Mirjana Kasapović u osvrtu na moju knjigu 'Radni logor Jasenovac' u Globusu (br. 1462, 14. 12. Igoru Vuklić2018.) nije navela i ovaj odlomak (str. 123). Očekivalo bi se da će sveučilišnu profesoricu možda zanimati i sudbina njezina kolege s istoga sveučilišta u tom logoru.

Svejedno joj zahvaljujem što je knjigu, za razliku od drugih kritičara, pročitala (makar i samo neke dijelove) te popularizirala putem Globusa. U njezinu osvrtu ipak ima dijelova na koje kao autor knjige moram reagirati.

Na početku mi prof. Kasapović predbacuje da nisam citirao Zar bi?Zar bi, po prof.Kasapović, trebalo prešutjeti sve te dokumente o Jasenovcu i izjavezatočenika? Zar su oni to izmišljali - govoreći pred komunističkim komisijama za utvrđivanje zločina - kako bi NDH prikazali u boljem svjetlu?petnaestak 'uglednih stranih autora' koji su navodno pisali o Jasenovcu. Nisam, iz jednostavnoga razloga jer se nitko od tih autora, čija prezimena prof. Kasapović navodi, nije temeljito bavio Jasenovcem te se koristio autentičnim dokumentima i drugim izvorima. Ono što sam čitao od nekih autora s te liste uglavnom je historiografija napisana na temelju radova drugih autora, čiji se nalazi (a često i zaključci) samo citiraju.

To se moglo oprostiti Vuku Verniću, koji je ipak je bio zatočenik. Danas, kada je moguće u arhivima doprijeti do Jasenovacoriginalnih dokumenata, takav pristup, osobito kod tako složene teme kao što je jasenovački logor, ipak nije dovoljan.

Mi autori koji se intenzivno bavim ovom temom stalno se međusobno informiramo o člancima, knjigama ili novim dokumentima pa bi već i do nas stigla inozemna knjiga sa sadržajem koji bitno dopunjuje naš rad. Ako nam je neka takva promakla, rado ćemo ju pročitati pa ako treba i ispričati se za uopćenu ocjenu da u britanskoj, njemačkoj, izraelskoj, francuskoj i drugim historiografijama za sada i nema baš takvih djela.Vjerujem da prof. Kasapović pri tome ne misli na britanske i druge autore, koje neki njezini kolege profesori preporučuju, a ti autori hladnokrvno pišu kako je 'NDH jedina imala logore za sistematsko ubijanje djece'.

Nikakvih dokaza o masovnim likvidacijama nema

Zatim dolazimo do središnjega, bitnog dijela profesoričina osvrta. Ona točno citira moj opis zatočeničkih logorskih Uitnikskupina i načine na koji su zatočenici mogli izgubiti život. Točno prenosi i moju ocjenu kako nema čvrstih dokaza da je u logoru bilo masovnoga ubijanja. Prof. Kasapović kaže da se iz zaključka knjige dade naslutiti da prema knjizi broj umrlih u logoru nije ni desetina žrtava koje su 'utvrdili Žerjavić i Kočović' i citira sa stranice 299.: 'Unatoč svim indicijama i dokumentima da popis s više od 83.000 imena navodnih žrtava uglavnom nema stvarne veze s Jasenovcem, on je i dalje u Hrvatskoj službeno prihvaćen. Bez obzira na to što, primjerice, dokumenti i veći broj bivših logoraša govori kako je u Jasenovcu 1941. bilo oko 1200 zatočenika, popis kaže da ih je tada ubijeno 10.700'.

Neobično je za ugled prof. Kasapović da se nije tu zaustavila i zapitala: zašto netko već nije odlučio provjeriti te dokumente, koji su navedeni u knjizi, a prilično jasno pokazuju kakonije moguće da bi u logoru moglo stradati 80.000 ili više ljudi?

Kako nije pripazila da upravo tomu u knjizi služe opisi logorske svakodnevice, opsežnih, neprekidnih i raznovrsnih radova kojima su zatočenici bili zaposleni te opisi načina na koji su provodili slobodno EkshumacijeProtiv velikih brojki jasenovačkih žrtava govore i rezultati poslijeratnih ekshumacija koje su na prostoru logora 60-ih godina i kasnije provodili jugoslavenski liječnici sudske medicine. Sondiranjem terena i iskopavanjima 1964. godine pronađeno je nešto manje od 500 posmrtnih ostataka. Naravno, to ne znači da je to konačni broj stradalih.vrijeme (nogomet, odbojka, kazalište i orkestar). Tu je i vjerski život zatočenika (katolički i islamski obredi), dolasci i puštanja zatočenika na slobodu (uz izvanredna skupna pomilovanja o važnijim datumima), zdravstvena zaštita (ambulanta u logoru i relativno dobro za ratne uvjete opremljena bolnica u mjestu, s rengenom, zubarskom ordinacijom...).

Zato su u knjizi, kako navodi prof. Kasapović, 'gotovo opsesivni opisi ishrane zatočenika'. Onomu što je ona navela u svojemu osvrtu, treba dodati i da su zatočenici od kuće, prijatelja i židovskih bogoštovnih općina primali i pakete s dodatnom hranom i odjećom.

Zar bi to sve trebalo prešutjeti? Ponovimo, riječ je o autentičnim dokumentima i izjavama zatočenika. Zar su oni to Jasenovacizmišljali - govoreći pred komunističkim komisijama za utvrđivanje zločina -kako bi Nezavisnu Državu Hrvatsku prikazali u boljem svjetlu?

Protiv velikih brojki jasenovačkih žrtava govore i rezultati poslijeratnih ekshumacija koje su na prostoru logora 60-ih godina i kasnije provodili jugoslavenski liječnici sudske medicine. Sondiranjem terena i iskopavanjima 1964. godine pronađeno je nešto manje od 500 posmrtnih ostataka. Naravno, to ne znači da je to konačni broj stradalih.

Na službenom hrvatskom popisu ubijenih u Jasenovcu nalazi se oko 20.000 dječjih imena. Ni dokumenti, a ni bivši zatočenici u iskazima ne govore kako je u logoru bilo djece u toliko velikom broju, a niti da su masovno ubijana. Djeca iz logora Stare Gradiške te iz jasenovačkih filijala u selima Mlaka i Jablanac, relativno brzo poslije bitke na Kozari prevožena su u prihvatilišta u Sisku, Jastrebarskom, Zagrebu i drugamo. Bila su to djeca pravoslavnih roditelja koji su upućeni na rad u Njemačku. Kartoteka djece koja su zbrinuta u prihvatilištima, a ne ubijena u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ima oko 12.000 imena. I to je tema koja tek traži realnu javnu prezentaciju.U jasenovačkom logoru bila je jedna skupina djece. Bili su to dječaci koji su od školovanih zatočenika ondje učili razne obrtničke vještine. Neki od njih još su živi pa su to i potvrdili svojim svjedočenjima koja svatko tko želi, može lako pronaći i na internetu. Ti dječaci uglavnom nisu bili zatočenici, već su živjeli u Jasenovcu i drugim mjestima, a roditelji su ih poslali u logor na naukovanje.I o toj logorskoj školi postoje izvorni dokumenti.

Želja da se zaustavi svako istraživanje o Jasenovcu

Zanimljivo je kako sve to kod prof. Kasapović ne pobuđuje znanstvenu ili intelektualnu znatiželju. Nije ona, doduše, jedina takva među našim profesorima politike ili povijesti. U Americi sveučilišni profesori sa studentima provode istrage i iz zatvora izvlačečak i na smrt osuđene. A ovdje je valjda važnije citirati nekoga britanskog autora koji često nije siguran u razliku između Slovačke i Slovenije. Pretjerujem, naravno, ali nije mi jasno zašto prof. Kasapović, koja do sada nije pregledavala arhivsku građu o Jasenovcu, ipak nije prvo to učinila prije no što u novinama počne dddijeliti lekcije o toj temi. Vuk Vernić, da nije nakon puštanja iz logora otišao u partizane i ondje poginuo, vjerojatno bi prvo istraživao pa tek onda docirao.

Profesorica bi mogla barem poslati svoje studente pa da se oni time pozabave, ako je njoj već teško. Na Fakultetu političkih znanosti, osamdesetih godina kada sam ondje studirao, radili su vrsni profesori domaće i strane suvremene povijesti, primjerice, prof. Hrvoje Matković ili prof. Livia Kardum. Oni su nas, kao i drugi tadašnji profesori, poticali na kritičko razmišljanje, stalno učenje, čitanje i istraživanje građe koja može osvijetliti neki problem. Vjerujem da je zadržana ondašnja visoka razina poučavanja o suvremenoj povijesti, što je dobar temelj i za rad u arhivu.

Kad već u svomuosvrtu nije ponudila malo izvorne historiografije, prof. Kasapović na kraju je podastrla malo jeftinih psiholoških aluzija. Neka se ne brine, kod mene neće naći ni trun mržnje, a ni 'samomržnje'. Jednako volim i ponosim se svojim srpskim, hrvatskim i češkim (da, imam i to) obiteljskim nasljeđem.

Prof. Mirjana Kasapović jedna je od rijetkih osoba iz društvenoga života koja se javno založila protiv kažnjavanja zbog pozdrava 'Za dom - spremni'. Objašnjenje izneseno u Globusu bilo je dosta banalno (ako se ne kažnjava i ne zabranjuje, pozdrav će postati nezanimljiv pa ga više nitko neće koristiti), ali ipak je taj stav značio iskorak izvan struje. Možda je neka reakcija na taj stav potaknula ovakav profesoričin napad na knjigu koja s dosad zanemarenim dokumentima i svjedočenjima, navedenima u petstotinjak bilježaka, nastoji potaknuti dodatno istraživanje ove ozbiljne povijesno-političke teme. Iz osvrta izbija neka iracionalna reakcija, nekakav bijes (što nije preporuka za dobru znanost), a nazire se i želja da se zaustavi svako propitivanje 'dogovorene povijesti' Jasenovca.

Igor Vukić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 23-03-2019, 21:03:51

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.