Nakon prosvjeda u Vukovaru
Bio je, dakle, prosvjed u Vukovaru. Onaj tko je zaboravio, mogao je opet čuti opise nevjerojatnog mučenja koje su prošle hrvatske žrtve. Kad čovjeka Hrvata izvedu iz autobusa i poslije strijeljanja odsječenu glavu nabiju na neku cijev i pokazuju ostalima u autobusu, kad drugoga čovjeka Hrvata dovedu da gleda kako Srpkinja kastrira trojicu hrvatskih vojnika, onda jedino preostaje doživotna patnja i život s tragedijom čak i kad ZločiniNitko u Hrvatskoj ne će zanijekati da su i Hrvati počinili pojedinačna kaznena djela na štetu Srba, ali ta kaznena djela nisu bila djelo sustava, dok su srpski zločini bili dio sustava. Osim toga Srbi su počinili 99 posto zločina, počinili su ih na tuđem teritoriju tijekom agresije i okupacije, Hrvati su počinili možda i manje od jedan posto kaznenih djela ubojstava nad civilima, ne na srbijanskom nego na vlastitome teritoriju, tijekom obrane od srbijanske okupacije.pravda sustigne monstrume počinitelje. Ako ih ne sustigne, kao u slučaju ovih vukovarskih strašnih sudbina, onda je jedino što još možemo moliti Boga da ne završimo potpuno pomračena uma. Ili se barem nadati da je svijet oko nas bar toliko uljuđen da se nitko ne će usuditi narugati se ili omalovažiti, odnosno relativizirati te žrtve.
Na žalost, mediji u Hrvatskoj odmah su pozvali baš Pupovca i ponudili mu da dade završni komentar vukovarskome prosvjedu i onome što se ondje čulo. I on je, dakako, odmah sve stavio u ekvidistancu: da, nitko ne može biti ravnodušan, hinio je sućut Pupovac, ali i Srbi bi mogli iznijeti slične opise, nastavio je. Nije stao samo na toj strašnoj i, uostalom, lažnoj relativizaciji, nego je, upitan o četničkim spomenicima u Borovu selu, povukao je paralelu s pozdravom Za dom spremni, izjednačio postrojbe HOS-a s tzv. Belim orlovima. Sve što kaže, sve što poduzima i sve što zahtijeva i dobiva ovaj manjinski političar u Hrvatskoj svodi se na izvrtanje povijesti, na izjednačavanje Srbije i Hrvatske za događaje 90-ih i na cementiranje velikosrpske istine o Drugom svjetskom ratu.
Jedina moralna jednadžba na kojoj mora počivati hrvatska politika
Dakle Milorad Pupovac nekažnjeno laže kada pokušava reći da su Hrvati i Srbi jednako stradali 90-ih u Vukovaru i u ostatku Hrvatske premda zna da nikada on ne može, čak ni uz pomoć bujne mašte, tako svojstvene velikosrpskim agitatorima, navesti opise slične onima koji su se čuli na prosvjedu u Vukovaru, nikada on na činjenicu da su srpski agresori iza sebe ostavili više stotina masovnih grobnica ne može pokazati ni jednu jedinu koju su iza sebe ostavili hrvatski vojnici, a kada bi imao savjesti, nikada ne bi smio izjednačiti HOS-ove postrojbe s pozdravom Za dom spremni s tzv. Belim orlovima i njihovim znakom jer su prvi branili Hrvatsku, a ovi drugi ju napadali.
Nitko u Hrvatskoj ne će zanijekati da su i Hrvati počinili pojedinačna kaznena djela na štetu Srba, ali ta kaznena djela nisu bila djelo sustava, dok su srpski zločini bili dio sustava. Osim toga Srbi su počinili 99 posto zločina, počinili su ih na tuđem teritoriju tijekom agresije i okupacije, Hrvati su počinili možda i manje od jedan posto kaznenih djela ubojstava nad civilima, ne na srbijanskom nego na vlastitome teritoriju, tijekom obrane od srbijanske okupacije. Da nije bilo srbijanske agresije, ne bi bilo ni tih jedan posto pojedinačnih kaznenih djela s hrvatske strane. To je jedina moralna jednadžba na kojoj mora počivati hrvatska politika jer je na strani pravde, istine i povijesti. Po PlenkovićSvatko zna da nije problem on nego Plenković koji je, izabravši Pupovca za svoga glavnoga partnera u vlasti, dopustio takvu povijesnu distorziju zbog koje je, uostalom, i održan ovaj prosvjed u Vukovaru. Izabrati čovjeka koji se sastajao, između ostaloga, i s ubojicom dr. Ivana Šretera i odlazio na okupirani prostor hrabriti agresore, a istodobno ne skrivati prijezir prema braniteljima, to je Plenkovićeva šaka soli u hrvatsku ranu koju mu hrvatski narod nikad ne bi smio oprostiti.toj moralnoj jednadžbi ne može se dogoditi da Šoškočanin, ubojica 12 hrvatskih redarstvenika, ima spomenik s četničkim znakovljem, a 11 poginulih pripadnika HOS-a nema pravo na spomenik sa svojim znakovljem, po istoj moralnoj jednadžbi ne može se dogoditi da zapovjednik obrane Vukovara bude osuđen po zapovjednoj odgovornosti, a okupacijski gradonačelnik Vukovara ni po zapovjednoj ni po izravnoj. Politika koja ne poštuje taj odnos je izdajnička i zločinačka.
Nije problem Pupovac, nego Plenković
I nedavni skup u organizaciji Documente i Pupovčeva SNV-a o suđenjima za ratne zločine, u središtu Zagreba, na koji je došao i glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, ima isti cilj: učiniti sve strane jednako odgovornima za rat 90-ih. Dakle Pupovac bi između hrvatskih žrtava srpske agresije i Srba koji su stradali od hrvatskoga metka dok su napadali Hrvatsku stavio znak jednakosti. Kada je u pitanju Ovčara, Vukovar i stotine ostalih stratišta na kojima su ubijani Hrvati, onda je za sve kriv „nesretni rat“ pa jednak pijetet treba dati i stradalim agresorima, a kada Hrvatska komemorira žrtve Drugoga svjetskog rata na Bleiburgu i drugdje, onda se po njemu rehabilitira fašizam. Za njega je u redu što četnici imaju spomenike s četničkim obilježjima, jer kaže da svatko ima pravo na grob, ali kada to treba imati Mile Budak ili Jure Francetić, onda u čudovišnoj Pupovčevoj moralnoj kategorizaciji to pravo prestaje. Klasična dvostruka i podla velikosrpska politika.
Svatko zna da nije problem on nego Plenković koji je, izabravši Pupovca za svoga glavnoga partnera u vlasti, dopustio takvu povijesnu distorziju zbog koje je, uostalom, i održan ovaj prosvjed u Vukovaru. Izabrati čovjeka koji se sastajao, između ostaloga, i s ubojicom dr. Ivana Šretera i odlazio na okupirani prostor hrabriti agresore, a istodobno ne skrivati prijezir prema braniteljima, to je Plenkovićeva šaka soli u hrvatsku ranu koju mu hrvatski narod nikad ne bi smio oprostiti. Pa ako je vukovarski prosvjed u organizaciji HDZ-ova čestitoga gradonačelnika Ivana Penave znak da je se narod napokon buni protiv odnarođene HDZ-ove vlasti, onda je to nešto što je Plenković odavno zaslužio. Lako je odgovoriti zašto su Plenković i HDZ-a bili protiv vukovarskoga prosvjeda. Zato što su na sasvim drugome kraju moralno-političkoga spektra pa te vukovarske branitelje i strašne žrtve srpskoga zločina doživljavaju kao prijetnju svojoj politici. HDZ treba žurnu preobrazbu, za što objektivno nema izgleda dok mu je Plenković na čelu, ili se jednostavno mora raspasti u svojoj povijesnoj prijevari hrvatskoga naroda.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik