Zašto je u hrvatskim medijima prešućena presuda ICJ-a glede bolivijsko-čileanskoga spora

Hrvatski mediji nisu baš mnogo prostora posvetili presudi Međunarodnoga suda (ICJ) glede bolivijsko-čileanskoga spora, iako je to bio dobar povod da se još jednom upozori na kompromitiranu hrvatsko-slovensku arbitražu i pravno nakaradnu arbitražnu odluku, bez presedana, suprotnu pozitivnome međunarodnom pravu. To je bila prilika da se još jednom afirmira rješavanje graničnih sporova pred tim najvišim sudskim tijelom UN-a, koji za razliku od spomenute arbitraže nije podložan naštimavanju presude, zaplotnjačkim igrama, pa čak i možebitnoj korupciji. Nacionalna agencija Hina prenoseći informaciju dpa, izvijestila je, 1. listopada, da će ICJ donijeti odluku u bolivijsko-čileanskome sporu, ali o samoj odluci kratku je vijest donijela tek u večernjim satima, kad su glavne informativne emisije bile zaključene. Tek toliko da se spomene. Neuobičajeno je u agencijskoj praksi da je najavna vijest duža od vijesti o događaju, i još tome naslovljena: 'UN odbacio bolivijsku tužbu u teritorijalnome sporu s Čileom', iz Amsterdama. Kakav UN? Valjda Međunarodni sud pravde?! No je li sve to baš iznenađujuće, ako se ima na umu da neki analitičari na Hinu, u pogledu izvješćivanja o hrvatsko-slovenskome prijeporu, sada već i u svezi s tobožnjom provedbom arbitražne odluke, gledaju kao na ekspozituru slovenske novinske agencije STA. Kad je čitana presuda ICJ-a o bolivijsko-čileanskome sporu, slovenski je promidžbeni stroj vjerojatno bio na 'remontu'.

Presuda nije dala vjetra u jedra ni nabrijanoj slovenskoj političkoj eliti. Jednostavno nije se njime mogla promidžbeno koristiti. Inače, 'trubači' bi se oglasili diljem Europe, tražeći od Hrvatske 'poštivanje vladavine prava i implementaciju obvezujuće arbitražne presude i to bez odugovlačenja', kako je to 27. rujna napisala u pismu skupina slovenskih eurozastupnika lijevih stranaka predvođena Ivom Vajglom, predsjedniku Europske komisije Jean-Claude Junckeru, u povodu akcije 'Spiegel'. Podsjetimo ukratko: Međunarodni sud (ICJ) odlučio je kako Čile nije dužan pregovarati s VažnostSudci ICJ-a nisu uzeli u obzir odluku Arbitražnoga suda iako je tim tijelom predsjedao bivši predsjednik ICJ-a (G. Guillaume), a član bio bivši sudac ICJ-a (B. Simma). Osim toga, nije zanemarivo da je u bolivijskome pravnom timu bio nama poznati arbitar prof. dr. Vaughan Lowe, koji je bez obzira na kompromitiranu arbitražu i činjenicu da se Hrvatska povukla iz arbitražnoga spora, sudjelovao u donošenju arbitražne odluke, koja je naišla na oštre kritike stručne javnosti. Dakle arbitražna odluka za sudce ICJ-a nije imala nikakva značenja jer, da je imala, bila bi uzeta u obzir.Bolivijom o izlasku na Tihi ocean. S 12 glasova za i tri glasa protiv, sudci Međunarodnoga suda 'uništili su nade' za povratkom izlaza na otvoreno more koje je Bolivija izgubila prije više od jednoga stoljeća. 'Republika Čile nije obvezna pregovarati o suverenome pristupu Tihome oceanu s državom Bolivijom', izjavio je predsjednik ICJ-a Abdulqawi Ahmed Yusuf tijekom čitanja presude. Bolivija je podnijela tužbu ICJ protiv Čilea 2013. godine kako bi dobila pristup Tihome oceanu, koji je izgubila u 19. stoljeću, kao rezultat rata u kojemu je ostala bez 400 kilometara obalne crte i 120 tisuća četvornih kilometara teritorija. Čile je vjerovao da je stvar riješena Ugovorom o miru i prijateljstvu iz 1904., ali Bolivija sve to zanemaruje.

Što je Bolivija izgubila pred ICJ-om? U osnovi ono na što je Slovenija pretendirala od Memoranduma 1993. Bolivija je aspirirala na 'suvereni pristup' Tihom oceanu, nauštrb teritorija Čilea, isto kao što je Slovenija aspirirala na 'teritorijalni izlaz' otvorenom moru nauštrb teritorija Hrvatske. Trulom arbitražom Sloveniji pak nije dodijeljen 'teritorijalni izlaz', ali su Hrvatskoj uskraćena teritorijalna prava koja joj po međunarodnom pravu pripadaju, i to zbog improviziranih i tendecioznih rješenja u arbitražnoj odluci, koja predstavlja izrugivanje međunarodnome pravu.

Koje pouke Hrvatska može izvući iz presude ICJ u korist Čilea?

Najmanje su tri razloga s hrvatskoga motrišta zbog kojih treba upozoriti na presudu ICJ-a u sporu glede bolivijskoga 'izlaza na Tihi ocean'. Presudom u korist Čilea, sada je jasno zbog čega je na sve načine Slovenija htjela izbjeći rješavanje graničnoga spora pred ICJ-om, na čemu je Hrvatska cijelo vrijeme inzistirala. ICJ sudi po međunarodnome pravu i nije podložan prljavštinama koje je izbacila na površinu arbitraža i arbitražna odluka. U pogledu povlačenja granične crte u Savudrijskoj vali (Piranskome zaljevu) ICJ nikada na osnovi dosadašnje judikature ne bi donio odluku kakvu je donijela arbitraža. Međunarodni sud ne bi uspostavljao nikakve 'koridore', nego bi jednostavno, i u prvome i drugome slučaju dosljedno primijenio Konvenciju o pravu mora UN-a, bez obzira na ove i one interpretacije Arbitražnoga sporazuma.

Drugo zbog čega je važna aktualna presuda ICJ-a jest u tome što arbitražna odluka u hrvatsko-slovenskome graničnom sporu nije uzeta u obzir glede bolivijskoga pristupa Tihome oceanu. Sudci ICJ-a nisu uzeli u obzir odluku Arbitražnoga suda iako je tim tijelom predsjedao bivši predsjednik ICJ-a (G. Guillaume), a član bio bivši sudac ICJ-a (B. Simma). Osim toga, nije zanemarivo da je u bolivijskome pravnom timu bio nama poznati arbitar prof. dr. Vaughan Lowe, koji je bez obzira na kompromitiranu arbitražu i činjenicu da se Hrvatska povukla iz arbitražnoga spora, sudjelovao u donošenju arbitražne odluke, koja je naišla na oštre kritike stručne javnosti. Dakle arbitražna odluka za sudce ICJ-a nije imala nikakva značenja jer, da je imala, bila bi uzeta u obzir.

Međunarodni sudovi ne sude na temelju presedana, oni grade svoju judikaturu oslanjajući se na ranije slučajeve i SmijurijaNajveća je, međutim, smijurija sada što slovenska vladajuća elita maše tom arbitražnom odlukom koju je poput kakve lešine more izbacilo na obalu. Umjesto da ju uklone, nose ju po Europi i na njezinu smradu konstruiraju tužbu pred Sudom Europske unije u Luksemburgu. I dalje im nije jasno da su kompromitirali Arbitražni sporazum i arbitražu te da se na tim temeljima ne može ništa graditi, osim što može poslužiti za umotavanje slanih srdela, kao uostalom i neuspjeli sporazum Račan-Drnovšek.citiraju ih u prilog svojim rješenjima. Nadalje, treba podsjetiti na činjenicu da su Čileanci u čitavome sporu bili vrlo aktivni u promicanju svojih gledišta naspram bolivijskih zahtjeva. Čileanski su veleposlanici odradili veliki dio posla, objašnjavajući kako se stvari razvijaju, kakva su njihova gledišta. Dijelili su i prigodne brošure u kojima je jednostavno bio prikazan čitav spor, iznosili svoja stajališta i argumentirali neutemeljenost bolivijanskih aspiracija. Što smo mi imali? Informacije su dolazile od strane MVEP-a na kapaljku. Do 'Plave knjige', koja je bila odgovor na slovensku 'Bijelu knjigu', bilo je teže doći negoli do pape. Sve je bilo posloženo naopako. No to je sada sve za nama. Čak nije ni važno. Može se jedino izvući pouka u budućnosti. Sva je sreća da su slovenski arbitar i agentica bili toliko kočoperni pa su razotkrili nedopuštene radnje tijekom arbitražnoga postupka, bezobzirno kršeći Arbitražni sporazum, napose članak 10.

Najveća je, međutim, smijurija sada što slovenska vladajuća elita maše tom arbitražnom odlukom koju je poput kakve lešine more izbacilo na obalu. Umjesto da ju uklone, nose ju po Europi i na njezinu smradu konstruiraju tužbu pred Sudom Europske unije u Luksemburgu. I dalje im nije jasno da su kompromitirali Arbitražni sporazum i arbitražu te da se na tim temeljima ne može ništa graditi, osim što može poslužiti za umotavanje slanih srdela, kao uostalom i neuspjeli sporazum Račan-Drnovšek. Ako Slovenija hoće rješenje spora prema međunarodnome pravu, neka izvoli izići pred ICJ. Jer što je drugo bio onaj papir koji se pretvorio u Arbitražni sporazum - od one večeri u siječnju 2009., kada ga je 'donio' Rehn, prvo u Ljubljanu, pa nenajavljen u Zagreb - nego način da Slovenija izbjegne ICJ? Sve se oko toga vrtjelo.

Međunarodno pravo nije močvara kako to zamišlja slovenska vladajuća elita

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker svjestan petljanja koje je dolazilo s raznih strana, pa iz same Komisije, glede razgraničenja dviju suverenih država, s punim pravom, kao iskusan političar kaže: riješite to bilateralno. Slovencima takvo gledište predsjednika Komisije ne konvenira jer misle da imaju čvrstu odluku u ruci. No, ta odluka pada pred zidom Bečke konvencije. Tu konvenciju koja je Hrvatskoj otvorila vrata da iziđe iz arbitražnoga postupka i dala pravo da može suvereno reći kako ne priznaje arbitražnu odluku, Slovenija jednostavno prešućuje. Pokrenuli su tužbu pred Sudom EU, optužujući Hrvatske da ne prizna arbitražnu odluku i ne će da ju implementira, da krši međunarodno i europsko pravo, zaboravljajući kako onečišćena odluka ne može biti pretpostavkom tužbi. Međunarodno pravo nije močvara. A upravo arbitražni postupak koji je vodio Gilbert Guillaume bio je pretvoren u močvaru.

Zar slovenski arbitar Sekolec nije jasno rekao slovenskoj agentici Drenik kako je predsjednik Arbitražnoga suda Guillaume rekao da će biti presuđeno u korist Slovenije. 'Dobili ste što ste htjeli na moru, zato ne biste trebali toliko navaljivati. To mi je rekao', rekao je Sekolec. Slovenski arbitar opisuje i kako bi trebala izgledati crta razgraničenja u Savudrijskoj vali te da bi zaljev između Slovenije i Hrvatske trebao biti podijeljen u omjeru 25/75 ili 33/66, naravno u korist Slovenije. Sekolec je pak htio i da dijelovi južno od Dragonje pripadnu Sloveniji, za što je pokušao utjecati na Guillaumea koji pak nije bio sklon toj opciji. 'Gledali smo slike, guglali, gledali Google Earth, vidjeli Jorasovu kuću...' On je rekao: 'Znate, ovo je mjesto... Nisam nešto za ekologiju. Taj južni dio je za komarce i žabe', kaže Sekolec. Ovaj bezobrazluk, ova drskost taštoga Guillaumea bez obzira na jednoglasnu odluku Hrvatskoga sabora da iziđe iz arbitražnog postupka, trebala je dobiti svoj epilog u prosvjedu najviših znanstvenih i kulturnih ustanova, pravnih stručnjaka, hrvatskih intelektualaca.

Temeljem fonograma Sekolec-Drenik mogao se snimiti dokumentarac i poslati širom svijeta da se vidi taj prljavi i smrdljiv veš koji je proizišao iz slovenske kuhinje, uz asistenciju glavnih arbitara, tijekom arbitražnoga postupka. Tome usprkos slovenski predsjednik Borut Pahor izjavio je nedavno kako je siguran da će 'prije ili kasnije' granica između Hrvatske i Slovenije 'biti onakva kakvu je odredio arbitražni sud'. To je rekao na zajedničkoj konferenciji za novinare po završetku strateškoga dijaloga o zapadnome Balkanu u organizaciji Svjetskoga gospodarskog foruma u Ženevi. Ministar vanjskih poslova Karl Erjavec bio je uvjeren da će Arbitražni sud donijeti odluku u korist Slovenije i s tim se izjavama počeo razmetati nakon što je završila usmena rasprava pred Arbitražnim sudom. Kako je završila arbitraža, svima je poznato.

Hrvatska je izišla iz arbitraže i od tada neprekidno poziva Sloveniju da sjednu za stol i počnu dijalogom rješavati pitanje granice. Takvo gledište zastupa i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. Slovenija, međutim, za to ne će ni da čuje, naručuje novinske tekstove, piše tužbu Sudu EU, koristi svaku priliku za optužbe na račun Hrvatske da ne poštuje međunarodno pravo i europsko pravo. I sada slovenski predsjednik izjavljuje kako je 'siguran' bla, bla, bla... Može biti tako ako Sud Europske unije bude postupao kao Arbitražni sud. Još prije negoli je taj sud odredio izvjestitelja za slovensku tužbu, počeli su slovenski pritisci na taj Sud. Akcija 'Spiegel', o kojoj smo pisali i koja je izazvala euforičnu hajku na predsjednika Europske komisije, hvalospjeve pravnoj službi Komisije, koja je navodno poduprla slovensku tužbu, prva je dionica, već se sada može reći, čitave te prljave slovenske političke kampanje u kojoj hrvatska strana samo snagom prava i pravnih argumenata može odbiti slovenski nasrtaj kojemu je samo jedan cilj - otimačina hrvatskoga državnog područja. Hrvatska država u građenju svoje pravne pozicije, napose anemično MVEP, može štošta naučiti od Čilea, a o tome je već ponešto rečeno.

Marko Curać
Hrvaski tjednik