Hrvatski tjednik
 

 Poslali su Joška Paru za veleposlanika u Bruxelles iako je revizija utvrdila da je pronevjerio gotovo dva milijuna kuna u hrvatskome veleposlanstvu u SAD-u

Misterij Međugorja predstavlja važan euharistijski temelj hrvatskih katoličkih hodočasnika. No ParoBudući da je Parina supruga HRT-ova dopisnica u Bruxellesu, lakše je dijeliti troškove obiteljskoga ognjišta sa zajedničkom državnom plaćom od desetak tisuća eura novca hrvatskih poreznih obveznika nego solirati kao ćato na minimalcu u zrinjevačkome uredu ili Prisavlju. Parini problemi također su i kaznene naravi jer po Izvješću Ureda državne revizije RH za MVEP iz listopada 2017. stoji da je Paro ilegalno zapošljavao ljude u veleposlanstvu RH u Washingtonu, i to uz debeli novac. U Izvješću Revizije stoji: „Za razdoblje od 14. kolovoza 2016. do 13 svibnja 2017. navedenoj lokalno angažiranoj osobi je bez zaključenoga ugovora isplaćeno 28,000 US dolara.“dokučiti misteriozna uzašašća hrvatskih diplomata ostaje nedokučiva enigma za proročicu iz antičkoga Delfija, ali i veliki rebus za porezne obveznike današnje Hrvatske. Nedavno imenovanje Joška Pare, donedavnoga veleposlanika MVPRepublike Hrvatske u Washingtonu, na mjesto današnjega veleposlanika u Bruxellesu, u Belgiji, samo je jedan u moru čudotvorstava hrvatske diplomatske dramaturgije. Ona prelazi maštu starogrčkih augura, zagorskih gatalica, kaptolskih kapelana, ali, bogme, i gričkih vještica. Budući da je Parina supruga HRT-ova dopisnica u Bruxellesu, lakše je dijeliti troškove obiteljskoga ognjišta sa zajedničkom državnom plaćom od desetak tisuća eura novca hrvatskih poreznih obveznika nego solirati kao ćato na minimalcu u zrinjevačkome uredu ili Prisavlju. Parini problemi također su i kaznene naravi jer po Izvješću Ureda državne revizije RH za MVEP iz listopada 2017. stoji da je Paro ilegalno zapošljavao ljude u veleposlanstvu RH u Washingtonu, i to uz debeli novac. U Izvješću Revizije stoji: „Za razdoblje od 14. kolovoza 2016. do 13 svibnja 2017. navedenoj lokalno angažiranoj osobi je bez zaključenoga ugovora isplaćeno 28,000 US dolara.“ Po Pravilniku o unutarnjem redu MVEP-a „lokalna osoba ne smije imati pristup klasificiranim podatcima“. Kao nagradu za svoje malverzacije, premijer Plenković i predsjednica Grabar-Kitarović šalju danas Paru za veleposlanika u Bruxellesu.

Parine pronevjere i rasipanje novca hrvatskih diplomata u biti su novac hrvatskih iseljenika ili tzv. ustaške emigracije u Americi koja je, gledajući u povijesnoj retrospektivi, od 1991. do 1995. skupljala novac za spašavanje stražnjica svojih bivših jugo-komunističkih progonitelja.

Caco ergo sum

O tobože „povjerljivim“ kadrovskim ukazima MVEP-a niti ministrica vanjskih poslova Marija Burić Pejčinović, niti crnonjezin nadređeni, premijer Andrej Plenković, ne vole mnogo govoriti. I to s razlogom. Kadroviranje hrvatske diplomacije funkcionira od početka hrvatske države po načelu ravnoteže zaraćenih, rođačkih, partijskih, klanskih i jugoslavenskih krugova uz, dakako, gomilu preplašenih klimavaca koji po potrebi pjevaju svaki ideološki napjev. Jer svaki djelatnik MVEP-a, od vratara do ministra, a kamoli tek pretendent na mandat u Ženevi, New Yorku, Beču ili Washingtonu, mora ima svoga kuma, budući da i kum traži dio klanskoga kolača. O navodnim povjerljivim odlukama, kojima se čelnici MVEP-a vole dičiti, ili o kićenju MVEP djelatnika sumnjivim ho-ruk jugoslavenskim diplomama, prije se može doznati iz inozemnih agentura nego iz domaćih medija ili iz Dorhovih izvješća. Svaki „povjerljiv“ detalj MVEP-a ionako drugi dan ispliva u inozemnim agenturama. A kako i ne bi ako se uzme u obzir da veliki broj nelustriranih Lončar Budinih špiclova, bilo bivših jugo-novinara, bilo bivših jugo-diplomatskih cinkaroša (V. Senker, S. Berković, D. Javorski, D. Žirovčić, F. Krnić, ex- I. Maštruko, ex-S. Nick, Lj. Alajbeg, V. Drobnjak etc.), uz stotine bivših jugoslavenskih službenika dandanas primaju plaće u „hrvatskome“ MVEP-u. Ne trebaju srpskome predsjedniku Vučiću mirakuli srpskih vračara kako bi doznao što se zbiva u Hrvatskoj. Niti je potrebno njegovu ministru Dačiću čitati srpskoga pisca Radoju Domanovića i pripovijetku „Razmišljanja o jednom običnom srpskom volu“. Volova Sivonja ima u Zagrebu više nego u Beogradu no ta hrvatska pasmina nije u stanju prikriti niti svoju provincijsku niti svoju jugoslavensku volovštinu.

I strani obavještajni centri i srpski eksperti ne trebaju tajne prislušne naprave da bi doznali što se zbiva u Zagrebu. UdbaO podmitljivoj i korumpiranoj hrvatskoj diplomaciji oni dobiju informacije gratis i na pladnju. Hrvatska vlada živi u ozračju samozavaravanja, tj. u projekciji sebe same u nadrealni „lala-land“ Euroslavije – tvorevini sličnoj Jugoslaviji – koju zamišljaju da će trajati stotinama godina. Službene ispraznice o „tranziciji“ i „integraciji“, „transparentnosti“ samo su novi jezični kognati za stare jugokomunističke krilatice o “bratstvu-jedinstvu-samoupravljanju.“ Koreografija ukupne hrvatske diplomacije idealna je za prikazivanje antičkoga komediografa Aristofana i njegovih likova koji žive u oblacima. No za hrvatske diplomatske oblake hrvatski porezni obveznici plaćaju grdne sume novca, dočim SOA, DORH i pravosuđe plešu sukladno libretu vladajuće garniture.

Umjesto mrcvarenja stranih diplomata svojim teškim balkansko-engleskim jezikom, preplaćeni hrvatski diplomati i njihovi ministri i doministri, kao i sijaset pročelnika, načelnika, začelnika i učelnika, mogli bi jezično više naučiti od kvalitetnih zagrebačkih prostitutki koje dežuraju na križanju Savske i Deželićeve. Njihovo poznavanje engleske sintakse i tvorba riječi bez suvišnih dentalnih zahvata ili uporabe Josko Paronazalnih suglasnika prilikom artikuliranja „blow job“, daleko je bolja od kilavoga engleskog jezika hrvatskih diplomata.

Nije problem u provincijalcu Pari, partiji, pa čak niti u priučenim pejčinovićkinim partiturama. Problem je u predsjednici i premijeru Hrvatske. Oni su stavili paraf na Parino poslanstvo. Oni, dakle, snose pravnu odgovornost pred hrvatskim narodom i poreznim obveznicima. Još nekako, kod naivnoga hrvatskog puka, predsjednica Kitarović prolazi sa svojim facijalnim grčem priučene američke mimikrije samoprozvane „državnice “, premda dobar promatrač vidi da je Grabar-Kitarović falša: od glave do pete. Bilo fingiranom oktavom glasnica u svojim javnim nastupima, bilo lošom bijelom maskarom, bilo umjetnim SamoubojstvaSamoubojstva branitelja prvenstveno su odgovor na nenarodne, neučinkovite, korumpirane i kriminalne vlade u Hrvatskoj od 2000. do danas. Današnju nenarodnu vladu u Hrvatskoj, njezine jatake, kimavce i prodane duše, treba rušiti svim raspoloživim pravnim i demokratskim sredstvima.trepavicama ili botoksiranim bedrima. Doduše padat će ona u zagrljaj ustašama u Ognjenoj Zemlji, no kad zatreba zaplesat će Kozaračko kolo sa svojim mentorom, provjerenim udbogenim kadrom Granićem, tj. bivšim medikusom bivše hrvatožderke Milke Planinc. Malo Ljubice bijele, malo Rajske Djeve – sve pragmatički i državnički. Sutra, što je vrlo vjerojatno, kada Salvinijevi arditi uđu ponovno u Rijeku, marširat će Grabar-Kitarović od Grobnika do Korza pjevušeći Giovenizzu. A njezin kolega, vrli katolik Plenković, kojega je njegov bivši drug Zoran Milanović, po zajedničkoj partizanskoj genealogiji, nazvao „dete vojne lekarke,“ nakon vjerojatnoga pade Merkelice pjevat će u horu Horst Wessel Lied na Trgu svetoga Marka.

Caramba i Lambada povratnici

Jad i bijeda hrvatskih povratnika koji rade na visokim položajima u državnoj službi Hrvatske leži u tome što se nitko od njih nije vratio u Hrvatsku kao gotov čovjek u svojoj profesiji. Svi odreda došli su na improvizirana doškolovanja ili pravljenje karijere u hodu. Stoga se oni ne mogu oduprijeti medijskim ili političkim ucjenama i pritiscima bivših skojevaca i titoista koji još drmaju i oblače. Moraju zanijekati svoje hrvatstvo, pognuti glavu i vrtjeti svoj film u glavi. A lijepi novac i dnevnice čine ostatak. I velehrvati u Odboru za hrvatsku vanjsku politiku Hrvatskoga sabora, počevši od Mire Tuđmana pa do Davora Stiera i Mire Kovača nisu dignuli ruku protiv Pare i bezbrojnih sumnjivih Upitnikdiplomatskih imenovanja, navodno su bili suzdržani, a kamoli su voljni javno kritizirati stari jugoslavenski kadar u MVEP-u. U stranim medijima redovito se Hrvatska prikazuje kao ustaška i fašistička zemlja premda je i slijepcu vidljivo da te veleizdajničke informacije pretežno dolaze od „hrvatskih“, tj. ex-post-jugoslavenskih diplomata na mandatu u inozemstvu.

S povratničkim likovima hrvatska diplomacija prelazi u vrhunac groteske. Bivši ministar Davor Stier, na hrvatskome „bik“, zna da ako stvarno digne glas protiv HDZ-ove sirovine, morat će natrag na svoju pampu, i kao gaucho krotiti lipicanere, a ako ne njih, onda bikove i ostalu rogatu marvu. Bez sadašnje funkcije (a koja je to njegova misteriozna funkcija ?) on je ništa i nitko. Miro Kovač voli se kititi domoljubljem kada je u pitanju hvatanje glasova branitelja ili političkih zatvorenika, ali u javnosti podvlači rep pred HDZ-ovom kamarilom i ne želi napasti javno capo di tutti capi, Plenkovića. Razumljivo. Ljepše je imati šofera i dolaziti u Sabor audijem nego ići cipelcugom ili tramvajem na posao. Primjera povratničkih sitnih karaktera i kukavičluka ima napretek: od doministrice Zdravke Bušić do Plenkovićeva vanjskopoličkoga suflera Frke Petešića koji viri zastrašeno iz svojih dioptrija na kamere s leđne strane svoga šefa prilikom njihovih važnih inozemnih sastanaka. Zna on da za moguću kritiku svoga kape može dobiti nogu. A tada izbora ima malo: ili saditi maćuhice na Zrinjevcu ili natrag u svoj HLM (državno subvencioniran stan namijenjen sirotinji) u sumnjiv okrug Pariza gdje svaki dan ima frke s nekim egzotičnim Ali Babom s čakijom u ruci. Ovako veliki anarho-nacionalistički romanopisac L. F. Céline opisuje predratnu francusku liberalnu diplomaciju, a koju danas u Hrvatskoj simbolizira dvojac Plenković- Petešić: „"Ils sont tout juste bons à enculer les mouches". („ Sve što znaju je kako guziti muhe“).

Nakon završetka Domovinskoga rata više od 3 000 hrvatskih branitelja u Hrvatskoj i Bosni počinilo je samoubojstvo. To je otprilike trećina od ukupnoga broja poubijanih hrvatskih vojnika tijekom Domovinskoga rata. Samoubojstva branitelja prvenstveno su odgovor na nenarodne, neučinkovite, korumpirane i kriminalne vlade u Hrvatskoj od 2000. do danas. Današnju nenarodnu vladu u Hrvatskoj, njezine jatake, njezine kimavce i prodane duše, treba rušiti svim raspoloživim pravnim i demokratskim sredstvima. Čim prije to bolje.

dr. sc. Tomislav Sunić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sri, 27-10-2021, 00:04:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.