Hrvatski tjednik
 

 Čega i koga sve ima u američko-hrvatskome 'dokumentarcu' 'Tito - dozvola za genocid' (2017.)

Srednjometražni dokumentarni film, dug 37 minuta, pod naslovom 'Tito - dozvola za genocid' (2017.) američkoga autora Nikole Kneza dospio je do mene preko umirovljenoga brigadira Hrvatske vojske Ivana Beljana, sada i dužnosnika Počasnoga bleiburškog voda. Odvrtio sam ga - zbog jasnije slike o ovome ozbiljnom i vrijednome uratku - dva puta: prvi put mi se učinio dobrim, a drugi put vrlo dobrim. To je za današnje hrvatske Tito dozvola za genocidfilmske (ne)prilike - u prvome redu, zbog sadašnje 'inkluzivne' eu-ropske 'hrvatske' vlasti i posebno njezine katastrofalne, pače i subverzivne, kulturne politike – čini se, najviša moguća ocjena.

A evo i zašto: ovakvi filmovi - pa radili ih Hrvati iz domovine ili, kao ovdje, Hrvati tko zna kojega po redu hrvatskog naraštaja iz dijaspore - moći će dobivati čiste petice tek kada iza njih počne stajati, uz odgovarajuće produkcijske uvjete, cijeli hrvatski narod, doma i vani, i samosvjesna i istinski neovisna hrvatska država. Ovoga trenutka, koji - 'slučajno' - traje već blizu dva desetljeća, taj narod i ta država takve uvjete osigurava samo neprijateljima toga istog naroda i te iste države. Riječ je o onima i onakvima koji diljem svijeta, recimo, krivotvore hrvatsku povijest i sadašnjost te sramote, među ostalim, i ustav Republike Hrvatske ne samo u dramskome tkivu, nego - što je svjetski raritet! - i u samim naslovima bezgranično zadrtih, a istodobno raskošno financiranih protuhrvatskih filmova. O njihovim 'svjetskim trijumfima' još gori i još pokvareniji protuhrvatski mediji uredno nas sadomazohistički izvješćuju, a vladajući i politički ispra(v)ni 'bruseljaci' glume da je to smeće ustvari nekakva 'hrvatska kultura'.

Senzibiliziranje svijeta

No vratimo se Knezovu filmu. Iz njegova reklamnoga materijala, osim očite teme, Bleiburškoga jugokomunističkog genocida nad Hrvatima te autorova imena, saznajemo i za scenaristicu dr. Dorothy S. McClellan. Ime i prezime očito je angloameričko, što je dodatna vrijednost - to, naime, da se upravo netko takav zainteresirao za ovu i ovakvu 'politički neispravnu' temu, pri čemu scenaristica nije jedina. Još su dragocjeniji angloamerički časnici i sudci, koji u Blebirugfilmu emotivno, ali i bez popusta ubojicama i naredbodavcima, balkanskim i bjelosvjetskim, malim i velikim, svjedoče o povijesnim činjenicama i međunarodno-pravnoj naravi Bleiburške tragedije.

Kao producenti navode se tvrtka iFilms i Hrvatski filmski institut, odnosno Nikola Knez i Damir Radoš, a zemlje proizvodnje USA i Hrvatska, uz korištenje građe Hrvatskoga povijesnog muzeja i privatne zbirke Michaela Palaicha. Sve ovo zvuči vrlo 'institucionalno', ali je daleko od toga. Naime, već reklamni materijal 'geštetnerske' kvalitete svjedoči da je riječ o sirotinjskoj 'kućnoj radinosti' mlađega naraštaja hrvatskih domoljuba iz dijaspore. Oni ovim smjernim, ali kvalitetnim, a možda čak i djelotvornim 'dokumentarcem' pokušavaju senzibilizirati 'veliki svijet', već debelo ogrezao u 'novo barbarstvo', za jedan gotovo potpuno prešućeni genocid nad hrvatskim narodom, koji se broji u više stotina tisuća nevinih žrtava. Činjenica da mi se na prvo gledanje film učinio 'samo' dobar, posljedica je toga što je - naravno, u ovoj 'podzemnoj' hrvatskoj filmskoj javnosti, a ne na režimsko-oligarhijskim festivalima i 'nacionalnim' tv-kanalima - posljednjih godina kružio jedan broj sličnih uradaka pa su se neki dokumentarni kadrovi i osobna svjedočenja činili već viđenima.

Svjedoke je, naime, moguće podijeliti najprije na ondašnje i današnje, a potom i hrvatske i strane. Među ove prve Dubajićspadaju autentični hrvatski bleiburški svjedoci: istaknuti hrvatski publicist John Ivan Prcela, kojega sam 2001. godine upoznao u Chicagu, Andy Mihaljević i dr. Martin J. Hrgovčić te jedan hrvatski partizan predstavljen samo kao Ivan. Drugu skupinu čine časnici britanske 8. armije koja je na prijevaru izručila razoružane Hrvate na milost i nemilost - mimo svih međunarodnih konvencija i elementarne ljudskosti - podivljalim jugokomunističkim ubojicama. U treću skupinu spadaju (srpski) ubojice Milovan Đilas, kojega se samo navodi, i Simo Dubajić, ubojica 'posebnoga kova', koji je u jednome trenutku priznao svoje i tuđe masovne zločine i izgovorio nešto nalik pokajanju.

Snimci u kojima britanski časnik Colin Gunner ulogu svoje vojske PodatciDojmljivo su svjedočili i hrvatski političari, povjesničari i publicisti Ante Beljo, Vice Vukojević i dr. Ivo Lučić. Ovaj posljednji naveo je i podatak da je samo u Hercegovini 'ubijeno 24.000 Hrvata, među njima 800 žena i 800 maloljetnika'. Naveo je i jedno izvješće američkoga veleposlanstva iz rujna 1945. godine po kojemu je 'čak i Gestapo bio razmjerno suzdržan u usporedbi s Titovom Oznom. Vukojević je spomenuo 'više od 1.000 masovnih grobnica' samo u Hrvatskoj, od toga, prema Belji, '180 u Zagrebu'.naziva 'prokletom', jasno kaže 'stidjeli smo se (svoga sudioništva u zločinu) i danas se stidimo' i u jednome trenutku očajno izgovori 'Isuse Kriste!' i zaplače - spadaju među emocionalne vrhunce ovoga filma. Koliko god se, nakon prvoga gledanja, činilo da smo ove ili ovakve prizore već viđali u drugim sklopovima, to im nimalo ne oduzima snagu ni težinu.

Posljedice (ne)lustracije

Svoj posao dostojno su obavili i naši suvremenici, koji su se bavili Bleiburškom tragedijom. Posebno su važni bili slovenski svjedoci dr. Jože Dežman i Mitja Ferenc te 62-godišnji Nijemac Berndt Posselt, član izvršnoga povjerenstva bavarskoga CSU-a i član Europskoga parlamenta od 1994. do 2014. godine. Spomenuti Slovenci izravno su sudjelovali u otkrivanju jednoga od najstrašnijih stratišta, Hude jame ('427 trupla samo na jednom mjestu', 'ukupno 3000 ubijenih', 'plakao sam kao malo dijete'). Dijelom su i službeno predstavljali slovensku državu i, što je bitno, nije im moguće predbaciti eventualnu hrvatsku pristranost. Dr. Dežman izravno je rekao da je 'titoizam bio genocidni sustav', te da je 'u samo nekoliko mjeseci ubijeno 250.000 ljudi' (velikom većinom Hrvata). LustracijaTakođer je u izravnu vezu doveo ondašnju Hudu jamu s današnjom Ovčarom i zatražio da se konačno prekine taj 'krug krvi'. To će, čini se, još koje desetljeće trebati objašnjavati ovdašnjoj zločinačkoj jugo-partizaniji i njihovim izdancima i sljedbenicima.

Dojmljivo su svjedočili i hrvatski političari, povjesničari i publicisti Ante Beljo, Vice Vukojević i dr. Ivo Lučić. Ovaj posljednji naveo je i podatak da je samo u Hercegovini 'ubijeno 24.000 Hrvata, među njima 800 žena i 800 maloljetnika'. Naveo je i jedno izvješće američkoga veleposlanstva iz rujna 1945. godine po kojemu je 'čak i Gestapo bio razmjerno suzdržan u usporedbi s Titovom Oznom. Vukojević je spomenuo 'više od 1.000 masovnih grobnica' samo u Hrvatskoj, od toga, prema Belji, '180 u Zagrebu'.

On je, osim toga, spomenuo današnje (sve)moćne branitelje titoističkih zločina, koji su, po ponovnome dolasku na vlast, 2000. godine, ukinuli državnu komisiju za njihovo istraživanje i (nikada neostvareno) kažnjavanja. Na to se nadovezao i spomenuti Slovenac Ferenc, koji se pred kamerom upitao: 'Znamo kako je i zašto to bilo nemoguće u komunizmu, ali zašto danas?!' Upravo tu se negdje čula riječ koji bi sve objasnila i razriješila, ali joj nije dopušteno da odzvoni: lustracija!

Đavao s asistentom

Prije nego što je teški govor činjenica ustupio mjesto jednoj završnoj lirskoj sekvenci, u kojoj se čuo i glas Bleiburgameričke pjevačice Joan Baez, autor Nikola Knez svojevrstan zaključak prepustio je pokojnome Geraldu Draperu, profesoru međunarodnoga prava i savezničkome pukovniku, koji je, među ostalim, za nuernberško suđenje ispitivao Rudolfa Hoessa, zapovjednika Auschwitza. Tito je trebao biti osuđen kao ratni zločinac, a Velika Britanija je trebala biti suodgovorna za njegove ratne zločine - sažeto je glasio Draperov sud.

Činjenica da je ovaj film već prikazan na nekim filmskim i znanstvenim prigodama u SAD-u i u svijetu, govori o tome koliko bi bilo moguće općim narodnim i sustavnim državnim naporom učiniti da se hrvatski narod predstavi onim što doista jest: žrtvom, a ne počiniteljem genocida. Taj osloboditeljski čin, iznutra i izvana, bit će moguć tek kad se uništi jugotitoistička 'duboka država' ('deep state'), koja, najmanje od 3. siječnja 2000. godine, sada s 'liberalnom' krinkom na licu, guši nominalno nezavisnu hrvatsku državu. Potomci i sljedbenici onih istih iz Bleiburga 1945. već samo što taj najnoviji, ovaj put 'tihi', genocid nisu priveli kraju.

Joško Čelan
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 4-06-2020, 22:17:27

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.