Na rubu susreta Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića

Posjet predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj pokazao je kako se u političkom smislu daje prevelika pozornost međusobnim odnosima Srbije i Hrvatske, vjerojatno i zbog još živuće ideje EkonomijaHrvatska treba iskoristiti i svoj položaj i ekonomsku snagu, treba biti trgovinski most prema Balkanu. Smirivanjem političkih tenzija, ako budemo takve sreće, ekonomske se aktivnosti mogu višestruko pojačati.o bratstvu i jedinstvu uz koju ide s hrvatske strane automatsko stavljanje u podređeni položaj pored starijeg brata. Naročito je to vidljivo u medijskome praćenju turneje predsjednika Srbije po našoj zemlji. Eventualno bi Donald Trump dobio sličan tretman. A sam Vučić ponašao se kao predsjednik Jugoslavije, prihvatio je otvoreni prijateljski poziv hrvatske predsjednice koji bi trebao voditi smirivanju tenzija, ali pritom nije niti dijelom priznao srpsko uzrokovanje krvavoga rata i uglavnom je zauzeo pokroviteljski stav, naročito prema srpskoj manjini u Hrvatskoj miješajući se u unutarnje stvari tuđe zemlje kritikom Zakona o hrvatskim braniteljima.

Time hrvatskim Srbima čini medvjeđu uslugu jer što prije shvate kako su oni integralni dio hrvatskog društva, tim prije će lakše ostvarivati svoje ljudske želje i potencijale. Jugoslavije više nema, ali bi normalni susjedski odnosi bili od koristi i jednima i drugima, iako ćemo nakon protoka tragikomičnih sto dana vjerojatno vidjeti povratak anitiustaške histerije kod srpskih političara. Ipak se lakše baviti ustašama nego ekonomskim problemima svoje zemlje.

Zajednički interesi

U sjeni političkoga cirkusa i bez ikakve pompe prošao je gospodarski forum Hrvatske i Srbije, jedini bitan događaj u sklopu međudržavnoga susreta. Gotovo svi važniji predstavnici hrvatskih i srpskih firmi sudjelovali su na tom događaju. Ekonomski nam pokazatelji govore kako su odnosi dviju zemalja znatno napredovali te je robna razmjena između Srbije i Hrvatske zadnjih pet godina porasla za 60 posto i dosegla milijardu i dvjesto milijuna eura. Razvoj ekonomskih odnosa neminovan je s obzirom na položaj i ekonomske sličnosti između zemalja, a za razliku od političara koji to ne će skoro uspjeti, gospodarstvenici pronalaze zajednički jezik i kontinuirano održavaju kontakte, bilo izravno ili putem posjećivanja sajmova i slično.

Srbija je Hrvatskoj osmi po veličini trgovinski partner s kojim imamo blagi trgovinski suficit. CEFTA Srbiji čini 20 posto, a Hrvatskoj 16 posto vanjske trgovine. I jednima i drugima od interesa su veliki projekti, poput izgradnje energetske i prometne infrastrukture. Srbija želi izgradnju pruge Beograd-Zagreb, a samo bi neozbiljna zemlja odbijala takav projekt, posebice ako bi bio financiran sredstvima Europske unije. Doduše, gradnja pruge Rijeka-Zagreb-Botovo mora biti hrvatski prioritet, koji treba financirati svojim novcem, a za Beograd slobodno može financirati Europa, kad već forsira političko prijateljstvo.

Usporedni podaci

Analiza ekonomskih pokazatelja Srbije i Hrvatske govori nam kako je Srbija znatno veći gubitnik sukoba iz devedesetih, a iako se rat nije vodio na njezinu teritoriju, ekonomija joj u velikoj mjeri zaostaje za hrvatskom. PoložajImamo položaj za glavne tranzitne pravce, preko turizma snažan priljev novca, razvijeniju industriju, radišne ljude, naročito sjeverozapadno od Zagreba. Hrvatska treba iskoristiti svoje prednosti i postati najsnažnija država jugoistočne Europe, samo da umanji svoje političke komplekse spram Beograda.Jugoslavija je Srbiji očito bila od velike koristi te su i bez te države diplomatskim sredstvima mogli zadržati glavnu ulogu na Balkanu, a zbog svoje želje za ratom izgubili su i utjecaj, ali i rudama bogato Kosovo. Iako imamo slične probleme zbog podjednako loših političkih predstavnika, korupcije i neorganiziranosti, što rezultira jednako poraznim rezultatima o iseljavanju, visokim trgovinskim deficitima, visokim javnim dugom, dvanaestpostotnom nezaposlenošću, Hrvatska je znatno ekonomski snažnija država.

Hrvatski BDP je pedeset milijarda dolara, a srpski trideset i sedam, iako Hrvatska ima četiri milijuna stanovnika, a Srbija sedam. Hrvatski BDP po glavi stanovnika tako iznosi preko 14 tisuća dolara, dok je u Srbiji ispod pet. U prošlih su dvadesetak godina hrvatske tvrtke u Srbiji investirale 750 milijuna eura, dok se srpske investicije kreću oko zanemarivih desetak milijuna. Doduše, za Hrvatsku nije pohvalno loše povlačenje investicijskog ulaganja iz inozemstva, makar ono bilo srpskog porijekla.

Otvorene šanse

Ne radi se samo o Srbiji, Hrvatska gospodarski može dominirati u odnosima sa svim svojim istočnim susjedima. Jednako kako smo slabiji prema zapadu, snažniji smo prema istoku. Budući da je izgledno postupno priključivanje tih zemalja Europskoj uniji, Hrvatska treba iskoristiti i svoj položaj i ekonomsku snagu, treba biti trgovinski most prema Balkanu. Smirivanjem političkih tenzija, ako budemo takve sreće, ekonomske se aktivnosti mogu višestruko pojačati, naročito u gospodarski mrtvoj Bosni i Hercegovini. Imamo položaj za glavne tranzitne pravce, preko turizma snažan priljev novca, razvijeniju industriju, radišne ljude, naročito sjeverozapadno od Zagreba. Hrvatska treba iskoristiti svoje prednosti i postati najsnažnija država jugoistočne Europe, samo da umanji svoje političke komplekse spram Beograda.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik