Kakva nam je energetska budućnost

Desetljećima se već raspravlja o energetskoj budućnosti Hrvatske, a da pri tom od strane izvršne vlasti nije napravljena nikakva strategija i jasan pravac u kojem bi trebalo usmjeravati napore. Javljale su se pri tome neke dobre ideje, koje su odmah doživljavale snažan otpor, svaka politička grupacija vuče na stranu određenih stranih kompanija ili država te je ukupni pomak bio ravan nuli. I ono što smo naslijedili iz socijalizna uništavamo, prvo prodajom INE, a sada bi mogli nastaviti prodajom HEP-a, što je, sudeći po vidljivim potezima, skrivena agenda aktualne vlade.

Nova strategija

U bezidejnu energetsku politiku se odlično uklapa i još jedna po redu energetska konferencija „Hrvatska na vratima Energetske unije“, koja se održala u hotelu Esplanade, u organizaciji Jutarnjeg lista, na kojoj su osim predstavnika lokalnih energetskih kompanija sudjelovali i brojni predstavnici Vlade s predsjenikom Andrejom Plenkovićem na čelu. Nazočio je i veleposlanik SAD-a Robert Kohorst koji je tu da pogura Hrvatsku prema izgradnji LNG terminala na Krku te potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič kao zastupnik projekta Energetske unije u kojoj uskoro želi vidjeti i Hrvatsku. Hrvatski predstavnici, Andrej Plenković i Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike, kao uspjehom pohvalili su se velikim postotkom proizvedene energije iz obnovljivih izvora, pri čemu, naravno, nisu istaknuli kako su nova ulaganja isključivo privatne investicije i izgradanja vjetroelektrana s inozemnim komponentama i skupljom strujom koju je država dužna plaćati te zbog toga nepovoljnim ekonomskim učincima. Kao najavu budućih velikih projekata su ponovljeni američki zahtjevi za LNG terminalom i podrška Energetskoj uniji.

Nema niti riječi više o nekom velikom projektu poput ulaganja u hidrocentrale, istraživanju nafte i plina i slično. Doduše, ministar Ćorić je kazao kako će do kraja godine Hrvatska imati izrađenu novu energetsku strategiju koja se nastavlja na projekt Energetske unije, prema kojoj treba doći do nastavka ulaganja u obnovljive izvore energije uz postupno odbacivanje fosilnih goriva te ulaganje milijarda eura u sljedećem desetljeću. Konferencija Jutarnjeg lista tako je na kraju samo nastavak davanja podrške tuđim projektima, iako bi se aktivnijom politikom i naša država mogla okoristiti.

Energetska unija

Sam projekt Energetske unije jedan je izvrstan plan koji predviđa 80-postotno zadovoljenje potreba za energijom iz obnovljivih izvora do 2050. godine. Osim ekološke komponente, ustanovilo bi se potpuno integrirano unutarnje energetsko tržište Unije, odnosno omogućavanje slobodnog protoka energije cijelim EU-om s pomoću odgovarajuće infrastrukture i bez ikakvih tehničkih ili regulatornih prepreka. Poboljšavanje bi energetske učinkovitosti smanjilo ovisnost o uvozu energije, što EnergetikaKao članica Europske unije Hrvatska niti nema izbora nego uskladiti svoje strategije s planovima zajedničke države Možemo strahovati jedino od naše tradicionalne neučinkovitosti, sklonosti korupciji i slijepom slušanju naredbi iz globalnih centara moći, a da pri tom ne radimo poteze od kojih imamo korist.se ponajviše odnosi na izrazitu ovisnost o uvozu ruskog plina te potaknulo zapošljavanje i gospodarski rast.

Kao članica Europske unije Hrvatska niti nema izbora nego uskladiti svoje energetske zakone i strategije planovima zajedničke države, što je u stvari dobra stvar. Strah nas može jedino biti naše tradicionalne neučinkovitosti, sklonosti korupciji i slijepom slušanju naredbi iz globalnih centara moći, a da pri tom ne radimo poteze od kojih imamo korist. Dobar je primjer HEP kojim se loše upravlja i koji će u integriranome tržištu Unije ovakav kakav je danas biti potpuno nekonkurentan. Bez smanjenja broja zaposlenika, ulaganja u infrastrukturu i informatičke sustave upravljanja, nema što tražiti na otvorenom tržištu. Strategiju Unije Hrvatska će svakako prihvatiti, ali je važnije pitanje hoće li ju kao zemlja s iznadprosječnim energetskim potencijalima znati iskoristiti. Malo koja zemlja Unije posjeduje zbrojene hrvatske mogućnosti proizvodnje energije iz plina, sunca, vjetra ili hidropotencijala.

LNG terminal

Nova energetska strategija bi i na papiru i u praksi kao prioritet trebala redom postaviti prioritete izgradnje hidrocentrala, solara i vjetroelektrana, pri tom maksimalno koristeći domaće izvođače poput Končara, koji imaju i znanje i kapacitet uz podršku znanja naših fakulteta, instituta pa i inovatora kao što je Mate Rimac.

Sam LNG terminal je upitne isplativosti, ali će njegovo postojanje na hrvatskom teritoriju znatno podići važnost Hrvatske u Srednjoj Europi. Važnost dobrih odnosa sa svjetskim silama potvrđuje i informacija po kojoj bi Izrael želio jedan krak mediteranskog plinovoda dovesti u Hrvatsku pa se na kraju možda i isplati kupnja prastare izraelske avijacije. Iako je važnost država u svijetu sve manja spram privatnoga kapitala, vlade raznih država su i dalje glavni alat za ugovaranje velikih poslova, tako da će energetska budućnost Hrvatske ovisiti najviše o umješnosti i dobroj namjeri naše Vlade da se što bolje prilagodi svjetskim trendovima.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik