Šest godina zaredom IDS-ov gradonačelnik Pule Boris Miletić odbija koncert M. P. Thompsona, a četnički mu derneci sve te godine ne smetaju
Da nije bilo pritiska javnosti, koncert srpskoga narodnoga pjevača Bore Drljače održao bi se u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Mediji su s pravom od najavljenoga koncerta napravili skandal i pod pritiskom, a ne zato što je sam osjetio razmjere skandala, gradonačelnik Pule Boris Miletić, komunicirao je s čelnicima Zajednice DrljačaNakon izlaska priče u javnost, oglasio se i spomenuti Boro Drljača koji je putem srpskih medija poručio kako je 'više nastupao u Hrvatskoj nego u Srbiji'. 'Istra je to, to je država u državi. Tamo sam pjevao na bezbroj zborova i vašara, i uvijek vlada veliki interes. Tako je i sada. Nema mjesta za svađe i ratovanje, samo za ljubav i veselje', poručio je Drljača kojemu sada nije jasno zašto ne može svirati u Istri, a do jučer je to uredno radio.Srba te je nastup otkazan. Ali time sramota Gradske vlasti u Puli nije manja jer su oni navedeni kao pokrovitelji toga događaja. Od pulskoga se gradonačelnika ništa drugo nije ni moglo očekivati. Da vijest u medijima nije poprimila veće razmjere, Drljača bi, kao i do sada, nastupio u Istri, a Miletić se ne bi trebao posipati pepelom kao što je to učinio na gradskim stranicama, ali i na svome profilu na Facebooku gdje je 'kratko i jasno' poručio kako 'taj lik Drljača neće nastupiti za doček pravoslavne Nove godine. Točka.'. Taj lik Drljača, kako ga Miletić sada naziva, već je bančio po Istri, nikada mu nije smetao jer se u medijima nije toliko pisalo pa je njegova sadašnja reakcija više nego mizerna, odnosno samo je pokušaj da se opravda u očima Istrana, ali i ostalih hrvatskih građana koji su zgroženi nad činjenicom kako se čovjeku koji veliča četničke zločine, pjeva o Radovanu Karadžiću, Kapetanu Draganu i ostalim zločincima, dopušta nastup u Domu hrvatskih branitelja u Puli.
Drljačin, sada već otkazani, nastup u Domu hrvatskih branitelja u Puli, organizirala je Zajednica Srba u Istri uz pokroviteljstvo Grada Pule, Istarske županije i SNV-a Zagreb, koji u tome očito nisu vidjeli ništa sporno kad su se prihvatili pokroviteljstva. Zbog toga ni Miletićevo opravdanje, odnosno priopćenje koje je nakon reakcija javnosti pustio na službenim gradskim stranicama, a u kojemu stoji kako se 'Grad Pula ograđuje od nastupa glazbenog izvođača Bore Drljače čiji se koncert u organizaciji Zajednice Srba u Istri trebao održati u sklopu proslave dočeka Pravoslavne Nove godine', nije ništa drugo nego vađenje iz blata u koje je sam upao i u kojemu se koprca već dugo. Predsjednik zajednice Srba u Istri Miomir Jeremić, od kojega je Miletić, kako sam navodi, tražio da otkaže nastup, kazao je kako 'pjevači idu za novcem, njih ne zanimaju kome i što pjevaju', te dodao da je 'znao što je Drljača radio, da ga ne bi ni zvao'. Jeremić se žalio kako mu 'prijete telefonski, a on je uvijek bio korektan prema svima'. Vjerojatno u tu svoju korektnost ubraja i Drljačin četnički nastup za 240 kuna po osobi, koliko je iznosila cijena ulaznice za doček, a na kojoj su očekivali nekoliko tisuća ljudi. Nakon izlaska priče u javnost, oglasio se i spomenuti Boro Drljača koji je putem srpskih medija poručio kako je 'više nastupao u Hrvatskoj nego u Srbiji'. 'Istra je to, to je država u državi. Tamo sam pjevao na bezbroj zborova i vašara, i uvijek vlada veliki interes. Tako je i sada. Nema mjesta za svađe i ratovanje, samo za ljubav i veselje', poručio je Drljača kojemu sada nije jasno zašto ne može svirati u Istri, a do jučer je to uredno radio.
Isto pitanje trebalo bi se postaviti Borisu Miletiću, pulskome gradonačelniku koji vlada 'gradom liberalnih vrijednosti i uspješne multikulturalnosti', kako sam kaže. Ako mogu Đorđe Balašević, Zdravko Čolić, Lepa Brena, Drljača i ostala kompanija iz Srbije, svi redom aktivni tijekom Domovinskoga rata na području SAO Krajine, zašto ne može hrvatski pjevač i branitelj Marko Perković Thompson koji od 2008. godine uredno šalje dopise za nastup u pulskoj Areni i svake godine dobiva odbijenicu. Godine 2010. nakon još jedne odbijenice glazbenik i njegov menadžment tužili su Grad i izgubili spor uz obrazloženje kako 'Grad Pula može raspolagati svojim prostorima kako želi'. Iako je glazbenik nakon toga nekoliko godina zaredom, 2011.,2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. slao dopise, Gradsko Povjerenstvo za ljetne programe u pulskoj Areni svake je godine 'ocijenilo da njegovi koncerti ne zadovoljavaju kulturno-umjetničke standarde za nastup u spomeniku nulte kategorije te kako bi tolika buka naštetila spomeniku', uglavnom uobičajene nebuloze koje se redom odnose na ovoga domoljubnoga pjevača. Iz Thompsonova tima govore kako im zadnjih par godina nisu ni stizala obrazloženja kada bi nazivali i raspitivali se što je s tim, samo bi im bilo rečeno kako će im se javiti i poslati dopis. Zbog svega toga prošle, 2017. godine, nisu se ni javljali na natječaj za nastup u pulskoj Areni jer su već unaprijed znali kakav ih scenarij čeka. Njihova bitka ide i dalje, namjera je ove godine ponovno okušati sreću i vidjeti je li popustila Miletićeva patološka mržnja prema Thompsonu i mogu li i hrvatski glazbenici slobodno, kao i četničke pevaljke, nastupati u Istri.
Dobitnik Svetosavske povelje, Boris Miletić, favorizira u Puli sve antihrvatski nastrojene građane, zbog doga dolazi do sve većega osipanja članstva u IDS-u
Predsjednik IDS-a, gradonačelnik Pule i saborski zastupnik Boris Miletić primio je dana 4. siječnja 2018. godine Svetosavsku povelju od predstavnika Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije. Dodijeljena mu je za doprinos u očuvanju i promociji kulturnoga i nacionalnoga identiteta u Istri te zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina“. Miletić je zahvalio na povelji i istaknuo kako se „Pula, ali i cijela Istra ponose svojom kulturnom različitošću i suživotom manjinskih zajednica ...“ i da kao takve „mogu biti primjer tolerancije i multietničnosti u svakodnevnom životu. “
Neovisno o tome što je sekularizirano i politički instrumentalizirano svetosavlje u Hrvata percipirano gotovo isključivo kao srpski klerikalni šovinizam i kao ideologija stvaranja Velike Srbije koja ne odustaje od posezanja za hrvatskim zemljama, Miletić je Svetosavsku povelju primio iako se ona dodjeljuje za „dostignuća u oblasti kulture, prosvete i nauke“, a ne političarima koji niti s jednim od ovih triju područja nemaju nikakvu izravnu vezu. Očito je Srbima u Istri stalo da i nadalje imaju čvrsto uporište i utjecaj u IDS-u koji ih, uz Talijane, Bošnjake, Rome i Albance, tretira kao MPTTrebalo bi se postaviti Borisu Miletiću, pulskome gradonačelniku koji vlada 'gradom liberalnih vrijednosti i uspješne multikulturalnosti', kako sam kaže. Ako mogu Đorđe Balašević, Zdravko Čolić, Lepa Brena, Drljača i ostala kompanija iz Srbije, svi redom aktivni tijekom Domovinskoga rata na području SAO Krajine, zašto ne može hrvatski pjevač i branitelj Marko Perković Thompson koji od 2008. godine uredno šalje dopise za nastup u pulskoj Areni i svake godine dobiva odbijenicu.svoju neupitno monolitnu glasačku mašineriju zahvaljujući kojoj ta stranka, istina već dugo ne više samostalno nego u raznim koalicijama i uz nisku izlaznost birača, vlada u županiji i većini gradova Istre. U posljednje vrijeme, međutim, dolazi do osipanja domicilnih članova te stranke zbog interesnoga pogodovanja pripadnicima nacionalnih manjina, a na štetu istarskih Hrvata. Tako se pulski IDS temeljito podijelio i oko ozbiljnih pokušaja da se pronađe i odobri lokacija za izgradnju Islamskoga centra u Puli. Većina stanovnika Pule ne želi nikakvu novu džamiju, a sličan odnos snaga je i u samom pulskom IDS-u, čak i među onim pripadnicima nacionalnih manjina koji nisu muslimanske vjeroispovijesti.
„Mi u Istri ne volimo granice. Ni mentalne, ni fizičke“, rekao je predsjednik IDS-a u intervjuu za božićni broj lokalnoga pulskog dnevnika, na što se sve više i samih članova te stranke samo nasmije jer su i sami svjesni da upravo IDS politički živi od „granice“, naime od Učke kao mentalne i fizičke granice prema ostatku Hrvatske. Hrvati koji su došli u Istru s onu stranu Učke, a nisu jugoslavenske orijentacije, ne mogu poslovno i karijerno prosperirati, ma koliko sposobni bili jer ih se sustavno onemogućuje. Isto je i s onim Istranima koji su nacionalno osviješteni. Barem do sada. U Istri prosperiraju svi oni koji u manjoj ili većoj mjeri Hrvatsku doživljavaju kao posljedicu nekakve elementarne nepogode koja je pogodila njihovu jedinu i vječnu Jugoslaviju. Netrpeljivost prema državi u kojoj žive takvi čak niti ne skrivaju, a „politkomesari“ IDS-a na terenu taj animozitet stalno podgrijavaju. I među pripadnicima nacionalnih manjina. Njima ne smetaju notorni četnici, islamisti, neofašisti kod nacionalnih manjina, bitno je da su antihrvatski nastrojeni. No to se sve teže može skriti kod većinskoga pučanstva pod egidu nekakvoga lijevog liberalizma, pa sve teže prolazi priča o nekakvoj multietničnosti, multi kulti društvu, suživotu ... pri čemu bi većinski narod trebao biti „pozitivno diskriminiran“ u korist manjina. Istra u tome pogledu kasni, ali se ipak pomiče u smjeru općega trenda u Hrvatskoj i EUropi, a koji je manje ili više konzervativan.
Tako je i Boris Miletić ove godine morao otkazati pokroviteljstvo proslave srpske Nove godine koju organizira Zajednica Srba u Istri, a na koju su pozvali notornoga četnika - pjevača Boru Drljaču jer je to izazvalo znatno veću konsternaciju nego prijašnjih godina kada je također gostovao taj pjevač, a koji je uoči nastupa u Puli u jednom intervjuu izjavio kako je Istra „država u državi“, gdje se Srbi evidentno i neupitno osjećaju neusporedivo bolje nego u ostatku Hrvatske. Nakon što su se politički i medijski pokrovitelji počeli ograđivati i povlačiti od te proslave, predsjednik Zajednice Srba u Istri Miomir Jeremić, koji je navodno dobio brojne prijeteće pozive, kako sam kaže, „posebno hrvatskih branitelja“, otkazao je barem privremeno tu proslavu s Borom Drljačom, koja se trebala održati u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Jeremić neuvjerljivo tvrdi kako nije znao za „sumnjivi repertoar“ pjevača – četnika Bore Drljače – baš kao što to „nisu znali“ niti njegovi suradnici u Puli kao ni u podružnicama u Rovinju, Poreču, Umagu, Raži, Labinu ... nije valjda za njega znao niti Boris Miletić sa svojim brojnim suradnicima ...?! Ispada da Hrvati više znaju o tome srpskom pjevaču od samih Srba ili njima bliskih Jugoslavena poput, Borisa Miletića koji je inače odgojen u tom duhu jer mu je otac bio, kao viši oficir JNA, u SK/Pokret za Jugoslaviju Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. Taj je pokret zagovarao Jugoslaviju regija u Europi regija, što njegov sin, na malo drukčiji način, i nadalje zagovara preko IDS-a. Nema sumnje da će IDS s Miletićem (i Jakovčićem iz sjene) na čelu nastaviti svojim zacrtanim putem. No veliko je pitanje hoće li moći do kraja ovog mandata zadržati dosadašnju snagu s politikom koja je svugdje u Europi u naglome padu. Varaju se oni koji misle da je IDS ranjiv samo s „lijeve“ strane. U Istri ima itekako dovoljno političkoga prostora i za modernu domoljubnu „desnicu“. Više nego što su mnogi mogli predmnijevati još samo prije godinu dana.
Andrea Černivec, Ninoslav Mogorović
Hrvatski tjednik