Recikliranom pravopisu, reciklirana nagrada

Sveznajući Google odgovara na reciklirati, usmjerujući na Hrvatski jezični portal, ovako: "pren. podr. ponovno upotrebljavati već otprije poznate misli, svoje stare tekstove i sl." Isto je značenje u svim hrvatskim rječnicima, ali mi se ipak čini da treba točno utvrditi što se misli pod pojmom reciklirati jer se naslov odnosi na Prvi školski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a ondje se riječi tumače drugačije nego što ih bilježi hrvatska normativna literatura. Tako su prije nekoliko godina bili uvrijeđeni imenicama institutovac i krpež jer su ih protumačili tako da su podnijeli kaznenu prijavu protiv Nataše Bašić jer je baš te riječi upotrijebila u kritici njihova Hrvatskoga pravopisa u časopisu Jezik. Na sudu ih je zastupao njihov ravnatelj, Željko Jozić. Na sudu je, dakako, izgubio. Sloboda se izražavanja vlastitoga mišljenja u kritici tuđega djela ne može zabraniti ili kazniti jer ne ide niz dlaku autorima kritiziranoga djela. Ili kako bi autori toga djela napisali: nizdlaku.

Institutov je Hrvatski pravopis 2013. dobio Nagradu Ivan Filipović. Ne sam pravopis, naravno, nego njegovih 14 autora. Tada je takva Nagrada takvom pravopisu bila očekivana, znali smo da je pravopis "naručio" tadašnji savjetnik tadašnjeg ministra Jovanovića uzvikujući 2012. u Jutarnjem listu: "Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele". Uslijedilo je ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika i najava iz Instituta da se piše "jedinstveni i besplatni pravopis". Bez obzira na otpor važnih hrvatskih institucija, HAZU i MH, Pravopis je objavljen 2013. i preporučen za školsku upotrebu. Pojedinačne kritičare ravnatelj Jozić ili je sudski gonio, javno blatio, tražio smjenjivanje urednice časopisa Jezika jer mu nije po volji bio njezin odnos prema novom pravopisnom čudu i autorima. Ušutkavani su svi koji su bili contra, a pro su se mogli izbrojiti na prste jedne ruke. U jednoj rečenici rečeno - Pravopis su naručile, preporučile i nagradile iste osobe.

Tada je Nagrada obrazložena time da Hrvatski pravopis donosi prvi put standard rukopisnog pisma, da "Donošenjem toga pisma prvi se put ujednačio način na koji djeca uče pisana slova u početnim razredima osnovne škole.", da donosi Brailleevo pismo, da "je u potpunosti pristupačan za osobe s oštećenjem vida koje u svojem radu koriste čitače zaslona". Ostatak obrazloženja posvećen je prikazu nastanka pravopisa. Ističe se pri tome riječ "jedinstveni" pravopis, iako je jedinstvenost pitanje primjene pravopisa, a o primjeni pravopisa ne odlučuju autori. O pravopisnoj metodologiji ili pravopisnim rješenjima nema ni riječi, a nema ni riječi ni o znanstvenom ili stručnom prinosu toga pravopisa, a Nagrada je "u području znanstvenoga i stručnoga rada". Pravopis je za Hrvate važno nacionalno pitanje, ponajviše jer se pravopisom unijatilo i zatirale su se hrvatske jezične posebnosti. Ni riječi o odnosu pravopisa prema hrvatskoj tradiciji!

Kad je riječ o standardu rukopisnog pisma - tu nije zasluga pravopisa, nego onih koji su odlučili da će baš to pismo ići u škole. Tko je naručio, taj je preporučio. Zar prije toga nismo znali pisana slova? Ili su bila toliko međusobno različita da nismo mogli čitati jedni drugima rukopisna slova? Hm. Kako bilo da bilo, krenuše seminari po školama, učenje novih slova - učili i učenici i učitelji. Autori dobili Nagradu za znanstveni i stručni rad jer su predložili rukopisna slova i prilagodili ga osobama s oštećenjem vida? Prvo, slova nisu smišljali autori pravopisa nego je to "projekt Učiteljskoga fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti", a ni prilagođavali ga slabovidnim osobama. Za tu su prilagodbu potrebni neki drugi stručnjaci, a ne jezikoslovci. Ili je obrazloženje tanko ili je Nagrada dodijeljena za što drugo, a ne za ono što se u obrazloženju kaže. Za što je Hrvatski pravopis 2013. dobio Nagradu Ivan Filipović?

Autori hrvatskoga pravopisa – 'grupa znanstvenika'

Uoči Interlibera 2016. u Institutu se užurbano završavao Prvi školski pravopis. Žurno, žurno da se stigne utržiti dok ReciklažaTa knjižica (20 str. pravopisnih pravila sa sličicama i 68 str. rječnika) ne bi bila spomena vrijedna da nije dobila ovogodišnju Nagradu Ivan Filipović. Drugi put ista Nagrada istima za isto. Čak i u istoj kategoriji. Za znanstveni i stručni rad, piše na stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Godišnja državna „Nagrada Ivan Filipović“. Recikliranom pravopisu, reciklirana nagrada. I to baš u jeku skandala s negativnim izvještajem proračunskog nadzora i smjenom predsjednice Upravnoga vijeća (moje malenkosti). Baš sada kad su u javnost krenule brojke i kada se moglo nazrijeti da cilj pravopisu nije samo "jedinstvenost", a učinak nije romantični ujediniteljski, nego i ponešto materijalniji.je Interlibera. Naime, od nedavno je javnosti poznato da je besplatni pravopis donosio pristojne honorare svojim autorima, a ponajveće ravnatelju, dakle, tržilo se. Jedinstveni pravopis, jedinstvenom tržištu. I tako je Prvi školski pravopis, nakićen sličicama, mačkicama, psićima i dječicom krenuo put Interlibera na tržište. Ne bi smetalo ni tržište (sve se uostalom prodaje i kupuje), ni sličice (likovna je oprema radi prilagodbe dječici) da Prvi školski pravopis nije reklama Institutovu Hrvatskom pravopisu. Naime, Prvi školski pravopis otvoreno upućuje učitelje, roditelje i djecu (dobna skupina od šest do deset godina): "Nakon što naučite služiti se ovim pravopisom, lakše ćete se moći služiti Hrvatskim pravopisom Instituta..." i poziva ih da sa svojim prijateljima, a sve radi pravopisne vježbe, posjete mrežne stranice Institutove. Tko kaže da će se služiti tim pravopisom? Nije li riječ o izdavačkom reklamnom triku - mali pravopis kao uvod u veliki, a sve istoga izdavača? Je li moralno i zakonito služiti se djecom radi reklamiranja vlastitih proizvoda?

Vratimo se recikliranju. U Prvom školskom pravopisu ponovno su upotrijebljene već otprije poznate misli (iz Hrvatskog pravopisa) i stariji tekst, i opet Hrvatskoga pravopisa. Dakle, reciklirano i to prema rječničkoj definiciji te riječi.

Ta knjižica (20 str. pravopisnih pravila sa sličicama i 68 str. rječnika) ne bi bila spomena vrijedna da nije dobila ovogodišnju Nagradu Ivan Filipović. Drugi put ista Nagrada istima za isto. Čak i u istoj kategoriji. Za znanstveni i stručni rad, piše na stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Godišnja državna „Nagrada Ivan Filipović“. Recikliranom pravopisu, reciklirana nagrada. I to baš u jeku skandala s negativnim izvještajem proračunskog nadzora i smjenom predsjednice Upravnoga vijeća (moje malenkosti). Baš sada kad su u javnost krenule brojke i kada se moglo nazrijeti da cilj pravopisu nije samo "jedinstvenost", a učinak nije romantični ujediniteljski, nego i ponešto materijalniji.

Autori se pravopisa nazivaju "grupom znanstvenika". Ostavljam po strani da Hrvati imaju svoju riječ za grupu, a to je skupina i da je hrvatsko leksičko normativno pravilo dati prednost uobičajenim hrvatskim riječima, dakle, ostavljam po strani što tekst obrazloženja izišao iz Ministarstva to ne poštuje. Upozoravam na nešto drugo - znanstvenici s Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji su isto tako dobitnici Nagrade za svoje djelo, nazvani su "grupom autora", a naši su autori "grupa znanstvenika". U obrazloženju Nagrade ista reklama kao u Prvom školskom pravopisu: "...ovaj priručnik učenicima nižih razreda i njihovim učiteljima olakšava snalaženje u primjeni i usvajanju preporučenih pravopisnih rješenja koja su, prema koncepciji Hrvatskoga pravopisa na kojemu se Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika temelji, obvezatna u obrazovnome sustavu." Tko je učinio Institutov pravopis obveznim u obrazovnom sustavu? Od vrtića do doktorata? Nije li dobio tek preporuku za školsku upotrebu?

Ostavljam po strani i to što se pravopisi ne mogu smatrati znanstvenim djelima, pa ne mogu dobiti ni državnu nagradu za znanstveni i stručni rad (moguće za stručni, ali znanstvenici su to što jesu po znanosti, a naši su pravopisci, istaknuto je u obrazloženju, znanstvenici); ostavljam po strani i to što je Institut osnovan radi znanstvenih filoloških istraživanja, a ne pisanja dječjih priručnika slikovničnoga tipa; ostavljam po strani i rečenicu iz obrazloženja da se Prvi školski pravopis: "...temelji na standardnojezičnoj normi hrvatskoga jezika" jer na kojoj bi se normi i čijega jezika trebao temeljiti? Zapravo, ostavljam po strani cijelo obrazloženje jer ono ionako ne zadire u srž. Srž je cijelog tog pravopisnog recikliranja ova rečenica: "Treba istaknuti da ovaj Pravopis baštini temelje hrvatske pravopisne tradicije."

Ako Ministarstvo znanosti smatra da Institutovi pravopisi baštine hrvatsku tradiciju, onda ili ne poznaju hrvatsku pravopisu tradiciju i otvorena pitanja suvremenoga pravopisa ili prihvaća smjer kojim je hrvatsku pravopisnu normu usmjerio bivši Esdepeov ministar Željko Jovanović i savjetnik mu Slavko Goldstein. Reciklirani pravopis s recikliranom nagradom, znači i recikliranje Jovanović-Goldsteinovih projekata.

dr. sc. Sanda Ham
Hrvatski tjednik