Predrag Mišić - zagovornik istine

Vukovarski branitelj srpske nacionalnosti Predrag Mišić izvrsno je govorio u emisiji HTV-a „Nedjeljom u 2“ unatoč neukusnoj provokaciji voditelja Aleksandra Stankovića da se u Hrvatskoj 90-ih dogodio građanski rat. Neke braniteljske udruge zatražile su zbog toga smjenu voditelja, ali to ne će proći, a ne bi bilo ni dobro da da udruge kroje kadrovsku politiku na HTV-u. Ako vodstvo HTV-a ne osjeća duh nacije i države čiji je medij, onda tu ne može pomoći jedna smjena, ni stotine takvih smjena jer će istu uređivačku politiku nastaviti druge osobe. Dakle nije kriv Stanković nego onaj tko kreira uređivačku politiku, a uređivačka politika najmoćnijega medija samo zrcali onu opću, vladajuću i oporbenu politiku u kojoj su u prvome planu one osobe srpske nacionalnosti koje se ne mogu identificirati s Hrvatskom ili su aktivno sudjelovale u agresiji na Hrvatsku, a posve su podređene, ili su posve na marginama, oni Srbi koji su lojalni građani i istaknuli se u obrani Domovine.

Više od deset tisuća građana srpske nacionalnosti bili su branitelji, ali izopačenost hrvatske politike sadržana je u činjenici da su sve privilegije dobili likovi kao što su Pupovac, Stanimirović i njihovi istomišljenici. Tek tu i tamo državni mediji pripuste nekoga od branitelja Srba pa je tako i Predrag Mišić dobio prigodu nastupiti u emisiji „Nedjeljom u 2“ i, dakako, bio primoran odgovarati na Stankovićeve provokacije o tzv. građanskome ratu. Nekoliko je puta Mišić odgovorio da je Srbija ratovala protiv Hrvatske, a ne obratno, ali voditelj je uporno isticao da su građani Hrvatske, poveći broj njih, uz ostale i Mišićev brat, ustali oružjem protiv Hrvatske. Da, jesu, ali što to dokazuje? Da se doista dogodio građanski rat? Ni u kom slučaju! To što je dobar dio srpske manjine u Hrvatskoj bio nahuškan i naoružan od Beograda da ustane protiv Hrvatske ne samo da nimalo ne mijenja karakter rata, nego upravo potvrđuje dokazuje da je riječ o napadačkome i imperijalističkome ratu, o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.

Brojnost hrvatskih Srba koji su sudjelovali u ratu protiv Hrvatske sporedna je činjenica. Čak da se i više hrvatskih Srba diglo u rat protiv Hrvatske, čak da su i svi sudjelovali, ne bi se nimalo promijenio karakter toga rata. Bez Beograda oni ne bi napravili ni jednu jedinu barikadu, „ustanka“ ne bi ni bilo, a ako bi ga netko i pokušao, bio bi ugušen u trenutku. Odavno ne postoje takvi politički TezaTeza o građanskome ratu obična je krivotvorina kojom se želi popraviti sramna slika Srbije. Ali, nitko nikada ne će uspjeti tu krivotvorinu pretvoriti u istinu, ni jugonostalgičari, ni svi haaški istražitelji i sudci, ni svi domaći indolentni ili petokolonaški duhovi. Postoje neke istine koje se ne mogu poljuljati. Prejaka je vukovarska bol i sjećanje na nju da bi se dopustio zaborav ili izvrtanje povijesti.slijepci koji to ne bi znali, uključujući vjerojatno i samoga voditelja. Ali riječ je o tomu da se, zbog nekih osobnih političkih poraza, s vremena na vrijeme namjerno ponavljaju podvale kojima je cilj zamagliti prilično oštru moralnu i vojnu poziciju sudionika rata iz 90-ih. Srbija je u tom pogledu na poziciji agresora, Hrvatska je na poziciji žrtve.

Relativiziranje istine

Zamagljivanjem i relativiziranjem te činjenice, a inzistiranje na tezi o građanskome ratu ide u smjeru relativiziranja istine, želi se u konačnici izjednačiti u krivnji za taj rat. Ne čine to samo u Srbiji i u Hrvatskoj relikti jugoslavenstva i potajne pristaše Miloševićeve politike, petokolonaške snage i ostale, nego se teza godinama pokušala inaugurirati u politici Haaškoga suda. Djelomično čak i uspješno. Naime, Haaško tužiteljstvo nimalo nije držalo do moralnih pozicija Hrvatske i Srbije u ratu koji se dogodio pa je, prvo, procesuirao Hrvate, a nikada nikoga od vojnoga vrha JNA.

Sama činjenica da Tužiteljstvo u Haagu nije htjelo uzeti u razmatranje slučaj Vukovar dovoljno govorio o politici te institucije. Hrvatska je pripremila svu dokumentaciju haaškim istražiteljima za Vukovar čija je sudbina, unatoč bešćutnosti međunarodne zajednice, ipak pokrenula svijet, ali istražitelji Carle Del Ponte hladno su odgovorili da ih to ne zanima. Zanimalo ih je „prekomjerno granatiranje“ Knina u Oluji 1995. godine. I oni su polazili od podvale o građanskome ratu. U nekim presudama to je uspješno osporeno, najviše u presudi drugoga suda u Haagu, Međunarodnoga suda pravde, u slučaju hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid. Premda ta tužba nije dobivena, u obrazloženju je jasno opisan karakter Miloševićeva, odnosno srbijanskoga rata protiv Hrvatske.

Teza o građanskome ratu obična je krivotvorina kojom se želi popraviti sramna slika Srbije. Ali, nitko nikada ne će uspjeti tu krivotvorinu pretvoriti u istinu, ni jugonostalgičari, ni svi haaški istražitelji i sudci, ni svi domaći indolentni ili petokolonaški duhovi. Postoje neke istine koje se ne mogu poljuljati. Prejaka je vukovarska bol i sjećanje na nju da bi se dopustio zaborav ili izvrtanje povijesti. Predrag Mišić je sjajan čovjek i branitelj, zagovornik te istine. Jedan naš čitatelj iz Rogoznice kod Šibenika, gospodin Pavić, koji se bavi turističkom djelatnošću, toliko je oduševljen čestitošću Predraga Mišića da već nekoliko godina upravo preko Hrvatskoga tjednika nudi njemu i njegovoj obitelji besplatno ljetovanje. Gospodin Mišić zahvalan je, ali nenaviknut na pogodnosti, neugodno mu je zasad prihvatiti poziv. Ukratko rečeno, kad slušamo Mišića, shvatimo koliko je zla iza sebe ostavo Ivo Sanader koji je Srbe agresore, a ne Srbe branitelje, uveo u vlast. Tu politiku danas nastavlja, na žalost, u još opskurnijoj inačici Andrej Plenković koji ide dotle da uklanja braniteljske spomenike, a čuva četničke.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik