Hrvatski tjednik
 

 Spor sa Slovenijom

U sažetku usmene rasprave u arbitraži (2. - 13. lipnja) između Hrvatske i Slovenije koji je objavio Stalni arbitražni sud u Haagu 17. lipnja, na svojim mrežnim stranicama u kratkome pregledu hrvatskih argumenata izražen je stav da se pomorska granica između Hrvatske i Slovenije odredi od ušća rijeke Dragonje, gdje završava kopnena granica, primjenom ekvidistance, u Savudrijskoj vali/Piranskome zaljevu, do talijanske granične crte.

Netko će reći: što bi u tome stavu s hrvatskoga motrišta trebalo biti sporno? Pritom će dometnuti da su takav stav zastupali hrvatski stručnjaci tijekom mnogih pokušaja rješavanja hrvatsko-slovenskoga graničnog spora diplomatskim sredstvima, zapravo od 1993., kad ga je slovenska strana otvorila poznatim Memorandumom o Piranskome zaljevu. Treba, međutim, odmah pitati: što se, kad je riječ o 'hrvatskim argumentima', smatra ušćem rijeke Dragonje?

U osnovi rijeka Dragonja ima jedno ušće. To je ono koje po starome koritu, od smjera Sečovlja, područjem solana, između Kanala Lera i Kanala Piketo, ulazi u Savudrijsku valu. Kažemo u osnovi, jer su Slovenci u svojim zemljovidima, nakon što je pedesetih godina melioriran Kanal sv. Odorika taj kanal preimenovali u rijeku Dragonju u svrhu, to treba jasno reći, stjecanja podloge za mijenjanje republičke granice.

Hrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Oslobodilne fronte u svibnju 1943., što je sporazumom na sastanku predstavnika hrvatskoga i slovenskoga partizanskog pokreta potvrđeno 10. veljače 1944. Ta granica nikada nijednim međurepubličkim aktom nije dovedena u pitanje niti je poznato da je promijenjena i premještena na Kanal sv. Odorika, koji se često i u hrvatskim izdanjima zemljovida neopravdano naziva rijeka Dragonja.

GranicaHrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Oslobodilne fronte u svibnju 1943., što je sporazumom na sastanku predstavnika hrvatskoga i slovenskoga partizanskog pokreta potvrđeno 10. veljače 1944. Ta granica nikada nijednim međurepubličkim aktom nije dovedena u pitanje niti je poznato da je promijenjena i premještena na Kanal sv. Odorika, koji se često i u hrvatskim izdanjima zemljovida neopravdano naziva rijeka Dragonja.U međunarodnome pravu poznato je kad rijeka odjednom i naglo promijeni svoj tok, granica ostaje na njezinu starome koritu. Tako je i u slučaju Dragonje, granica nakon regulacije njezina toka 1954. sukladno načelima međunarodnoga prava, trebala ostati na prvobitnome, prirodnom toku. Uostalom, radove na Kanalu sv. Odorika izvodile su hrvatske tvrtke. O tome postoji izjava svjedoka i voditelja radova, koja je kao uredovna bilješka pohranjena u Općinskome sudu u Bujama 19.2.1993.

Da je granica bila na starome koritu rijeke Dragonje, može se potkrijepiti nizom činjenica, uz ino, time da su tekuće održavanje prirodnoga korita rijeke Dragonje zajednički snosile Hrvatska i Slovenija. Sve te i mnoge druge činjenice podrobno su opisane u, krajem prošle godine, objavljenoj i nedavno nagrađenoj monografiji Tatjane Tomaić i Mirele Altić 'Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji' u izdanju riječkoga Ogranka Matice hrvatske.

Zaključci koje, uz ine, autorice iznose slijedom povijesnoga prikaza u knjizi jasno kažu: 'Hrvatska i Slovenija 1954. godine uspostavile su definiranu i preciznu republičku granicu na prirodnome toku rijeke Dragonje koja je ujedno i etnička. (...) Rijeka Dragonja međurepublička je granica, a ne Kanal sv. Odorika, stoga veliki dio Piranskoga zaljeva/Savudrijske vale pripada Hrvatskoj. Čak i da se taj kanal (Sv. Odorika) i prihvati kao novo korito, granica mora ići prirodnim koritom rijeke Dragonje koja kod mjesta Sečovlje skreće prema Piranskome zaljevu gdje utječe u Jadransko more. (...) Legitimni zahtjev Hrvatske za povrat njezina državnog teritorija, kojega se nije nikada odrekla, stoga je ne samo valjan već i nužan radi zaštite hrvatskoga vlasništva na spomenutome području. (...) Za postojeću, sadašnju granicu na rijeci Dragonji nisu nikad bili doneseni akti nadležnih ni republičkih ni saveznih organa koji bi mijenjali sporazumno potvrđenu granicu iz 1954. godine.'

Opasnost da Hrvatska izgubi 390 hektara svoga teritorija

Imajući sve to u vidu, pismeno smo (mejlom) pitali hrvatsku zastupnicu (agenticu) u hrvatsko-slovenskome graničnom sporu pred Arbitražnim sudom prof. dr. Maju Seršić i suzastupnicu Andreju Metelko-Zgombić, inače pomoćnicu ministrice vanjskih poslova, što se može smatrati ušćem rijeke Dragonje koje se spominje u priopćenju Stalnoga arbitražnog suda. Hrvatska je JavnostSlovenska je javnost za čitava arbitražna postupka, za razliku od hrvatske, bila podrobno obaviještena o slovenskim zahtjevima i interesima u čitavome sporu. Što su hrvatski zastupnici mislili kad su se koristili sintagmom "ušće rijeke Dragonje", u svakom slučaju doznat će se, nakon presude Arbitražnoga suda koja se može očekivati najkasnije početkom iduće godine. Kako bilo, hrvatska zastupnica, nakon presude, mora bit svjesna da će biti izložena propitivanju stručne i ine javnosti, u svezi s mnogim pitanjima, pa tako i u svezi s 'ušćem rijeke Dragonje'.zastupnica odgovorila da ne smije ništa komentirati prije presude, a suzastupnica nije našla za potrebno odgovoriti ni toliko, jednostavno je naše pitanje prešutjela. Nakon toga istovjetno pitanje postavili smo Stalnome arbitražnom sudu, čiji je pravni savjetnik Dirk Pulkowski za nešto više od sat vremena poslao odgovor.

U odgovoru se navodi da je priopćenje za medije pripremljeno od strane suda u konzultaciji sa strankama, pod uvjetom da nema dodatnih informacija u vezi s usmenom raspravom. Stoga, kako napominje, nije u poziciji pružiti bilo kakvo pojašnjenje izvan onoga što je izričito navedeno u priopćenju. Bez nakane da polemiziramo sa savjetnikom Stalnoga arbitražnog suda, treba reći da naše pitanje nije impliciralo bilo što u svezi s usmenom raspravom, tek je traženo pojašnjenje iz spomenutoga priopćenja: što se podrazumijeva pod ušćem rijeke Dragonje?
Mišljenja smo da to pojašnjenje ničim ne bi dovelo u pitanje povjerljivost postupka, što je dogovoreno Arbitražnim sporazumom, niti povrijedilo interese suprotne stranke. Uostalom, slovenski su predstavnici, posebno ministar Karl Erjavec, svojim izjavama itekako govorili o pitanjima koja su bila predmet usmene rasprave, ili su govorili o raznim situacijama u sudnici, koji se mogu smatrati povjerljivim dijelom postupka. Nasuprot tome hrvatski predstavnici bili su zatvoreni za medije i javnost, kao da se ne radi o državnim interesima.

Slovenska je javnost za čitava arbitražna postupka, za razliku od hrvatske, bila podrobno obaviještena o slovenskim zahtjevima i interesima u čitavome sporu. Što su hrvatski zastupnici mislili kad su se koristili sintagmom "ušće rijeke Dragonje", u svakom slučaju doznat će se, nakon presude Arbitražnoga suda koja se može očekivati najkasnije početkom iduće godine. Kako bilo, hrvatska zastupnica, nakon presude, mora bit svjesna da će biti izložena propitivanju stručne i ine javnosti, u svezi s mnogim pitanjima, pa tako i u svezi s 'ušćem rijeke Dragonje'.

Jer, treba i to na kraju jasno reći: eventualnim prihvaćanjem ušća Kanala sv. Odorika, kao posljednje kopnene točke, za određivanje pomorske granice u graničnome sporu sa Slovenijom, Hrvatska će bez utemeljenih razloga izgubiti, po nekim izračunima, oko 390 hektara svoga kopnenoga državnog teritorija.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 13-12-2018, 08:50:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).