Hrvatski tjednik
 

 Razgovor s Tatjanom Tomaić

Krajem prošle godine znanstvenice Instituta 'Ivo Pilar' iz Pule i Zagreba Tatjana Tomaić i Mirela Altić objavile su monografiju 'Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji' u nakladi Matice hrvatske – Ogranak Rijeka. O značenju i pitanjima koja otvara knjiga s obzirom na to da se na proljeće očekuje rasprava pred Arbitražnim sudom o graničnome sporu između dviju država razgovarali smo s mr. Tatjanom Tomaić.

Kopno daje obalnoj državi i pravo na morske vode koje oplakuju njezine obale

Je li hrvatska javnost dovoljno upoznata s problematikom hrvatsko-slovenske granice na Dragonji?

Hrvatska je javnost poprilično neupućena u problematiku hrvatsko-slovenske granice na rijeci Dragonji. Dnevnopolitička pitanja odnosa sa Slovenijom aktualizirana slovenskom blokadom hrvatskih pristupnih pregovora i tek nedavnom slovenskom ratifikacijom hrvatskoga pristupnog ugovora EU-u uoči pristupanja Republike Hrvatske EU ponovno su T.TOMAIC-POTPISI 3usmjerila pozornost hrvatske javnosti na otvorena pitanja sa Slovenijom i arbitražu granice na rijeci Dragonji. Aktualiziranje spora u Piranskom zaljevu odvlačilo je pozornost od najznačajnije činjenice, a to je prvo načelo prava mora da kopno dominira morem, što znači da je kopno ono koje daje obalnoj državi pravo na morske vode koje oplakuju njezine obale.

Koji je bio glavni cilj istraživanja prezentiranoga u knjizi?

Istraživanje polazi od temeljnih pitanja: zašto se pitanje granica u Istri postavilo kao nepremostiva prepreka u međunarodnim odnosima Republike Hrvatske i Republike Slovenije; što je uvjetovalo slovenske zahtjeve za promjenom državnih granica ('avnojskih granica') na rijeci Dragonji te glavni cilj našega istraživanja – kako je i kada uopće došlo do promjene granice s rijeke Dragonje na Kanal sv. Odorika; je li ta promjena legalna/sporazumna ili ju je Slovenija proglasila jednostranim aktima. Slijed toga nelegalnoga procesa doveo je do narušenih međunarodnih odnosa između dviju država kao i do sadašnjega traženja pravnog rješenja hrvatsko-slovenskog graničnog spora odlukom Arbitražnoga suda.

Kad je nastala granica između Hrvatske i Slovenije na Dragonji?

Pitanje hrvatskih granica pokrenuto je još u ožujku 1943. u Londonu. Sir George Rendel, britanski poslanik na jugoslavenskom dvoru knjiga-tomaicGranicaHrvatsko-slovenska granica na Dragonji ustanovljena je po prvi put 10. veljače 1944. godine na sastanku predstavnika hrvatskoga i slovenskoga partizanskog pokreta na Maliji koji prihvaćaju kao crtu razgraničenja tok rijeke Dragonje koja se u donjem toku shvaća i kao etnička granica Slovenaca. Na kartografskome prikazu podjele Slovenske Istre na terenske i rajonske odbore Osvobodilne fronte iz svibnja 1943. godine vidljivo je da je južna granica IV. rajona još onda postavljena na prirodnome toku rijeke Dragonje.u Londonu, uputio je zamolbu za podrobnijim hrvatskim granicama dr. Jurju Krnjeviću, glavnome tajniku HSS-a i hrvatskome predstavniku u jugoslavenskoj vladi u izbjeglištvu.

Krnjević je napravio memorandum koji je predan 11. lipnja britanskome ministarstvu vanjskih poslova. Buduća Hrvatska morala bi obuhvaćati 'južnu i srednju Istru na crti od Dragonje do Šapjana'. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. vodeći ljudi Operativnog štaba hrvatske i Glavnog štaba slovenske strane počeli su razgovore o međusobnome razgraničenju 25. rujna 1943. Hrvatsku delegaciju zastupao je Nikola Hundrić za kojega su, kao člana HSS-a, stavovi zapisani u Krnjevićevu londonskome memorandumu bili obvezujući.

Hrvatsko-slovenska granica na Dragonji ustanovljena je po prvi put 10. veljače 1944. godine na sastanku predstavnika hrvatskoga i slovenskoga partizanskog pokreta na Maliji koji prihvaćaju kao crtu razgraničenja tok rijeke Dragonje koja se u donjem toku shvaća i kao etnička granica Slovenaca. Na kartografskome prikazu podjele Slovenske Istre na terenske i rajonske odbore Osvobodilne fronte iz svibnja 1943. godine vidljivo je da je južna granica IV. rajona još onda postavljena na prirodnome toku rijeke Dragonje.

Koji su čimbenici uzimani u obzir kod utvrđivanja granice?

Prihvaćeno je podjela da pripadnost naselja jednoj ili drugoj Republici ovisi o tome nalazi li se ona s lijeve ili desne strane prirodnog toka rijeke Dragonje kao njihove zajedničke granice. Hrvatska i Slovenija 1954. godine uspostavile su definiranu i preciznu republičku granicu na prirodnome toku rijeke Dragonje koja je ujedno i etnička.

Kad je prvi put promijenjena granica između Hrvatske i Slovenije?

Godine 1955. izvršni svet Ljudske skupščine Ljudske Republike Slovenije na inicijativu predsjednika Borisa Kraighera pokreće postupak i problematizira postojeće priznate međurepubličke granice. Toj inicijativi prethodio je prijedlog po kojemu je slovenska strana samoinicijativno pokušavala promijeniti postojeće stanje u svoju korist. Vodeći se politikom koja je ohrabrivala pretenziju prema Hrvatskoj, Slovenija je paralelno prisvajala hrvatski teritorij na dva načina: nelegalnim premještanjem granice s rijeke Dragonje na Kanal sv. Odorika i prisvajanjem područja južno od Kanala sv. Odorika.

DragonjaPrihvaćeno je podjela da pripadnost naselja jednoj ili drugoj Republici ovisi o tome nalazi li se ona s lijeve ili desne strane prirodnog toka rijeke Dragonje kao njihove zajedničke granice. Hrvatska i Slovenija 1954. godine uspostavile su definiranu i preciznu republičku granicu na prirodnome toku rijeke Dragonje koja je ujedno i etnička.Lokalne uprave Slovenije ponovno pokušavaju polemizirati s pitanjem granica i postupaju suprotno zakonima svoje zemlje i odlukama njezinih vrhovnih vlasti. Katastarski ured Kopar polovinom 1956. godine pokreće pitanje granice na svome području tvrdnjom da je područje katastarske općine Piran nepodijeljeno i cijelo pripada Sloveniji pa tako i naselje Mlini iako se ono nalazi na lijevoj strani Dragonje.

Kompletni katastarski operat za onaj dio predratne talijanske katastarske općine Pirano koji se nalazi južno od Dragonje i čija nadležnost pripada općini Buje, odnosno Hrvatskoj, nazvanoga Piran III, predan je Hrvatskoj tek 1963. godine. Predani katastarski operat nije obuhvatio i područje solana koje se nalazi južno od prirodnoga toka Dragonje, a koje pripada Hrvatskoj. Nova katastarska općina Piran III uključivala je tako samo ona zemljišta koja se nalaze između sjeverne granice katastarske općine Kaštel u Hrvatskoj i Kanala Sv. Odorik te korita Dragonje na crti Mlini – Škrile.

Katastarski ured Općine Buje preuzeo je takav nepotpun operat pa je k.o. Piran III uvrštena među hrvatske katastarske općine. Međutim, Slovenija nije nikada predala Hrvatskoj zemljišnu knjigu k.o. Pirano. Zašto? Na to pitanje dobit će se odgovor četiri godine kasnije mijenjanjem imena k.o. Piran III u k.o. Sečovlje koji će pokazati prave dobrosusjedske namjere. Postavlja se i pitanje zašto su sastavljači operata izostavili iz Pirana III hrvatski dio solana i po čijim uputama. Tko je i zašto Sloveniji dao pravo na to zemljište i na osnovu čega ga je Slovenija jednostrano i tiho prisvojila?

Hrvatski dio solana od tada je neprekidno pod upravom Kopra, odnosno Slovenije. Za to područje Republike Hrvatske kojim se i danas Slovenija bespravno koristi, RH treba zahtijevati primopredaju ostatka katastarskoga operata Piran III koji je 1963. godine dobila nepotpun.

Imamo situaciju ustupanja Sloveniji hrvatskih sela, koja su uspostavom granice pripali Hrvatskoj?

Sredinom 1945. kao posljedica sporazuma između Oblasnoga NOO-a u Labinu i Pokrajinskoga NOO-a u Ajdovščini, došlo je do privremenoga uređenja hrvatsko-slovenske granice granicau Istri pri čemu je 17 hrvatskih sela pripalo Sloveniji. To su Topolovac, Gradina, Pregra, Črnica, Golac, Poljane, Skadanjština, Skarad, Podgrad, Račice, Podbiže, Obrov, Pasjak, Rupa, Šapjane, Brdce i Velo Brdo. Hrvatskoj su 1951. vraćena sela: Gradina, Črnica, Pregara, Rupa, Šapjane, Pasjak i Brdce.

No Hrvatski je sabor 15. prosinca 1955. na 25. sjednici Republičkoga vijeća donio 'Odluku o promjeni granica između NR Hrvatske i NR Slovenije', u kojoj stoji da se iz sastava Narodne Republike Hrvatske izdvajaju sela Abitanti, Belvedur, Brezovica, Gradina, Koromači - Boškini, Močungi, Pregara i Sirči, koja se nalaze u Općini Buje, kotar Pula i pripajaju se Narodnoj Republici Sloveniji kada odluku potvrdi Savezna narodna skupština.

Međutim, u praksi se priključilo Sloveniji još 13 sela i to: Sv. Šimun (Brežani), Brežinari, Krstija, Reparac, Buželi, Tuniši, Pavlići, Rosići, Stara Mandrija, Kaline, Jarkari, Škrili i Dugobrdo. Tomu treba dodati već prije priključeni Topolovac sa selima Žrnovac, Hrvoji i Dragonja – ukupno 25 sela. Spominju se još i Škrljići i Šemi kao okolna sela Topolovca, dakle 27 sela.

Božo Milanović prvi reagirao na prisvajanje hrvatskoga teritorija

Je li bilo otpora toj promjeni granice?

Prvi je na prisvajanje hrvatskoga teritorija reagirao svećenik Božo Milanović koji je angažirao geografa Nikolu granica slovencimaŽica i jezikoslovca i geografa Josipa Ribarića da sastave elaborat tiskan u listopadu 1946. pod nazivom Hrvatsko-slovenska granica u Istri u kojem su koristeći se povijesnim, vjerskim, jezičnim i gospodarsko-prometnim spoznajama dvojica znanstvenika dokazala da je riječ o hrvatskim selima i time prikazali neopravdanost pomicanja hrvatsko-slovenske etničke granice u Istri.

Hrvatsko svećenstvo reagiralo je na odluku Hrvatskoga sabora iz 1955. slanjem Spomenice 1. veljače 1956. Predsjedništvu Skupštine u Beogradu u kojoj se ponavljaju dokazi o hrvatskome identitetu spomenutih sela i traže od Savezne skupštine da se utvrdi stvarno stanje u selima prije konačne odluke. Savezna skupština je 28. ožujka 1956. godine potvrdila odluku Hrvatskoga sabora.

Kada je provedena papirnata i fizička promjenu naziva rijeke Dragonje i praktično preimenovala Kanal sv. Odorika u rijeku Dragonja?

Prikupljeni materijali pokazuju da se to postupno događalo od 1958. do 1964. godine: od publikacije Muzeja solinarstva u kojoj je Kanal sv. Odorika dobio novi naziv novi tok photo 1236617763 2 391SvećenstvoHrvatsko svećenstvo reagiralo je na odluku Hrvatskoga sabora iz 1955. slanjem Spomenice 1. veljače 1956. Predsjedništvu Skupštine u Beogradu u kojoj se ponavljaju dokazi o hrvatskome identitetu spomenutih sela i traže od Savezne skupštine da se utvrdi stvarno stanje u selima prije konačne odluke. Savezna skupština je 28. ožujka 1956. godine potvrdila odluku Hrvatskoga sabora.rijeke Dragonje do 1964. godine kada su Slovenci prilikom čišćenja i rekonstrukcije korita rijeke Dragonje skrenuli korito rijeke u Kanal sv. Odorika te iznad mosta stavili natpis reka Dragonja. Geodetsko preusmjeravanje izvršio je Geodetski zavod Kopera, a sam projekt Vodna skupnost Koper.

Tko je proveo rekonstrukciju zapuštenoga Kanala sv. Odorika?

Radove na Kanalu sv. Odorika projektirala su i izvodila hrvatska poduzeća i hrvatski najvrsniji inženjeri i projektanti koji nisu niti slutili da će Slovenija postojeće radove iskoristiti za teritorijalnu ekspanziju na hrvatski teritorij i jednostranim odlukama i dokumentima pomaknuti međurepubličku granicu na Kanal sv. Odorika.

Kad su radovi obavljeni i tko ih je financirao?

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, suočena s uzastopnim poplavama, nova je hrvatska vlast odlučila poduzeti hidrotehničke zahvate kako bi riješila ovaj problem. Zadatak je povjeren Nikoli Vekariću, tadašnjem direktoru riječke Vodogradnje, i Božidaru Eklu, direktoru Istarske vodoprivredne zajednice Raša. Dva su stručnjaka zaključila da je najbolje produbiti postojeći, ali zapušten prokop te ga pretvoriti u djelotvoran obodno-odušni kanal.

Radove je u svibnju 1948. počelo riječko poduzeće Vodogradnja. Nadzor nad radovima obavljao je Đuro Jany, tada šef Vodoprivrednoga odjela u Rijeci. Investitor radova bila je Uprava Narodne Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu koja je potpadala pod Ministarstvo poljoprivrede – uprava za vodoprivredu. Prve jesenske kiše pokazale su da je produbljivanje kanala imalo smisla jer su se prekomjerne količine vode baš tuda i odlile tako da Dragonja nije poplavila.

Dragonja nije više plavila, ali je 'plavio' njezin naziv?

Na zemljovidima se prvotno stanje s Dragonjom na sjeveru i Kanalom sv. Odorika na jugu postupno mijenjalo. Tako se na novijim zemljovidima za prirodno korito Dragonje Bozo Milanovicpojavljuje naziv Stara Dragonja, dok Kanal sv. Odorika postaje jednostavno Dragonja te njegovo ušće postaje na zemljovidima ušćem Dragonje. Pošto je dogovor između Slovenije i Hrvatske bio da je međurepublička granica na rijeci Dragonji, posljedica pomicanja pojma Dragonje s prirodnog kanala južnije, na Kanal sv. Odorika bilo je i postupno i tiho pomicanje granične crte s jednoga vodotoka na drugi.

Ima li slovensko pomicanje granice na Kanal sv. Odorika potvrdu u odlukama hrvatskih ili saveznih tijela?

Nikakvi državnopravni akti o promjeni republičkih granica na tom području nisu nikada doneseni. Čak niti unilateralno. Stoga tiha promjena granice koju je Slovenija provela nije legalna, a samim time nije valjana ni prema tadašnjim zakonu o međurepubličkim granicama ni prema postojećim državnim granicama između Hrvatske i Slovenije.

Može li se tvrditi da su do raspada bivše države mjerodavna tijela vodila brigu o promjeni republičkih granica?

Savezna geodetska uprava u Beogradu 1970. godine zatražila je uređivanje i usklađivanje međurepubličkih granica u SFRJ. Međutim, za Hrvatsku je zanimljiv podatak da je javno pravobranilstvo SR Slovenije 24. ožujka 1978. uputilo dopis Republiškom sekretarijatu za pravosodje, organizacijo uprave in proračun na temu: Razmejitev med SR Slovenijo in SR Hrvatsko koje pokazuje da Pravobranilstvo ne zna ništa o granicama i nakon više od dvadeset godina što je Izvršno vijeće Slovenije razriješilo pitanje razgraničenja.

izulaz na mre'Nije posve jasno gdje prolazi republička granica: ili sredinom korita rijeke Dragonje (kao što je bilo dogovoreno između zapovjednika područja u vrijeme NOB ili na označenome podnožju brda na hrvatskoj strani. Čini se da je pravilnija prva inačica i da je to sredina rijeke Dragonje uspostavljena kao granica među republikama u vrijeme NOB-a'.

Ima li dokumenata iz kojih je vidljivo da je netko s hrvatske strane reagirao na jednostranu slovensku papirnatu promjenu granice?

Spomenimo da je na sastanku u Kopru 1985. godine s temom budućih regulacija Dragonje predsjednik Izvršnog vijeća općine Buje upozorio na probleme nesređenih imovinsko-pravnih odnosa koji proizlaze iz neuređenih granica između Općina Piran i Buje ističući da će te probleme morati zajedno s općinskim organima rješavati i republike jer je to ujedno i međurepublička granica.

Problem se tako po njemu javlja zbog neuređenih granica katastarskih općina i izvedene regulacije u donjem toku Dragonje. Zapisnik pokazuje da predsjednik Izvršnog vijeća Buja pokreće pitanje povrata solana Hrvatskoj, odnosno vraćanje republičke granice na onu koje je priznata od strane obiju republika 1954.

Premještanjem granica Hrvatska ostala bez 25 sela

Što međunarodno pravo kaže u svezi s granicom, uslijed promjene toka rijeke?

Promjena unesena na zemljopisne karte protivna je međunarodnome pravu po kojemu, neovisno o regulaciji, granica ostaje na prirodnome koritu rijeke. Udžbenici međunarodnoga prava kažu da kada rijeka odjednom i naglo promijeni svoj tok, granica ostaje na njezinu starome koritu. U slučaju Dragonje granica je nakon regulacije njezina toka 1954. godine, sukladno načelima međunarodnoga prava, trebala ostati na prvobitnome, prirodnom toku.

Zbog čega Hrvatska devedesetih nije glasnije govorila o slovenskome ugrožavanju granica, osim kad je 'papirnatom agresijom' pokušala oteti naselja Škudelini, Bužin, Mlini i Škrilje?

Slovenske su vlasti problematici odnosa granice s Hrvatskom posvećivale veliku pozornost stavljajući ju u PromjenaPromjena unesena na zemljopisne karte protivna je međunarodnome pravu po kojemu, neovisno o regulaciji, granica ostaje na prirodnome koritu rijeke. Udžbenici međunarodnoga prava kažu da kada rijeka odjednom i naglo promijeni svoj tok, granica ostaje na njezinu starome koritu. U slučaju Dragonje granica je nakon regulacije njezina toka 1954. godine, sukladno načelima međunarodnoga prava, trebala ostati na prvobitnome, prirodnom toku.fokus političkih pitanja. Hrvatska javnost i politika od 1991. godine bila je prvenstveno zaokupljena srpskom agresijom na Republiku Hrvatsku i Domovinskim ratom zbog čega se otvorenim pitanjima sa Slovenijom nije pridavala velika pozornost jer je obrana od agresora i oslobođenje privremeno okupiranih područja bila pitanje opstanka hrvatske države, a i djelom zato što je Hrvatska sa Slovenijom imala tradicionalno dobre odnose.

Slovenski političari pitanje granica u Istri već gotovo dva desetljeća iskorištavaju za vlastitu promidžbu ističući (političku) važnost često ponavljanih zahtjeva. Kako nije bilo ozbiljnoga odziva hrvatske javnosti i politike, slovenska ih je javnost prihvatila kao realne u političkom natjecanju – tko će tražiti i dobiti više u odnosima s Hrvatskom.

Ima li Hrvatska pravo u svojim zahtjevima pred Arbitražnim sudom odustati od granice na prirodnome toku Dragonje, koja nikada nijednim međurepubličkim aktom nije promijenjena?

Hrvatska nema pravo odustati od 'avnojske granice', one na prirodnome toku rijeke Dragonje. Kanal sv. Odorika, koji je prokopan početkom prošloga stoljeća, rekonstruiran je radi odvodnje viška voda u suzbijanje poplava, a ne radi pomicanja granice. Jedina je legalna međudržavna granica u donjem toku Dragonje dakle ona starim tokom rijeke Dragonje. Sve drugo je nelegalno.

I zemljovidi iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata pokazuju da je granica na rijeci Dragonji. Republika Hrvatska treba zastupati stajalište koje je u srpnju 1992. dostavila Sloveniji kao Prijedlog sporazuma o granici u kojemu predlaže granicu koju je naslijedila iz 1954. nakon podjele Slobodnoga teritorija Trsta, tj. zatrpani tok Dragonje (Kanal sv. Jerneja).

Zbog čega je važno da Hrvatska ustraje na granici na prirodnome toku Dragonje?

Hrvatska i Slovenija do 1954. godine uspostavile su definiranu i preciznu republičku granicu na prirodnome toku rijeke Dragonje, koja je ujedno i etnička. Za 'granicu' na Kanalu bay-of-piransv. Odorika nisu nikada doneseni akti nadležnih ni republičkih ni saveznih organa koji bi mijenjali sporazumno potvrđenu granicu iz 1954. godine.

Važnost utvrđivanja kopnene granice sa Slovenijom odražava se na morsku granicu jer se pomicanjem kopnene granice u korist Slovenije stvaraju preduvjeti za dijeljenje Piranskoga zaljeva/Savudrijske vale metodom ekvidistance, čime bi Sloveniji pripala polovica zaljeva dok bi povratom granice na prirodni tok rijeke Dragonje, na 'avnojsku granicu', Hrvatska dobila gotovo cjelovit zaljev koji joj i pripada.

Koliku je površinu Hrvatska izgubila na Dragonji premještanjem granice?

Republička je granica na rijeci Dragonji od 1944. do 1992. u više navrata premještena na štetu Hrvatske. Time je Republika Hrvatska ostala bez 25 sela površine 2 410 hektara s 1 014 stanovnika, kao i bez 390 hektara površine između rijeke Dragonje i Kanala sv. Odorika. Nakon proglašenja neovisnosti novonastalih država Hrvatske i Slovenije, Odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. godine Republika Slovenija pokušava anektirati 113 hektara u kojima se nalaze naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin. Na Arbitražnome je sudu da sve to uzme u obzir i donese na međunarodnom pravu odluku o granici.

Je li Vam poznato da je Vaša knjiga uvrštena u spis za Arbitražni sud?

Da, imam informacije da su korišteni podatci i zemljovidi iz knjige koji su poslužili za argumente podnesene u spis za Arbitražni sud. Samim tim knjiga je ispunila svoju svrhu kojom dokazuje i učvršćuje hrvatsko stajalište o nelegalnoj promjeni granice na rijeci Dragonji i jača našu poziciju pred Arbitražnim sudom.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sri, 19-12-2018, 11:45:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).