Osmi predivan dan, podne

Predivan dan.

Glasina da legendarni Brigadir koji naređuje: Za mnom! i njegov Ađutant putuju u Moskvu ostavila je strašan trag na cjelokupnu rusku stvarnost.

Kad se toj glasini pridružila i provjerena informacija da je za njima krenula i njihova Brigada, razvojačeni ruski vojnici, invalidi ruske specijalne operacije, udovice poginulih ruskih vojnika i njihovi roditelji, počeše spontano kupovati karte i svi krenuše put Moskve. Vlakovi su bili puni, autobusi također. Nije dugo trebalo da priliku za biznis nanjuše i turističke agencije koje krenuše u utrku za rubljima i počeše organizirati i čarter letove. Rusku federaciju zahvati nova seoba stanovništva i svi putevi u Ruskom Carstvu vodili su u Moskvu.

Kad su krenuli prema Moskvi,  Ćato se sjeti svoje ljubavnice i pošalje joj kratku poruku: „Ljubavi, stižem u Moskvu. Ćato“

U Ladi je vladala vesela atmosfera i sve je upućivalo na to da je pred njima savršen vikend.

„Upoznat ćete Djevušku koju sam ljubio i zbog čije ljubavi sam završio na Ukrajinskoj fronti“, svečano objavi Ćato.

Kad je njegova poruka stigla u Moskvu, njegova Djevuška bila je u zagrljaju svojega ljubavnika, visokoga oficira KGB-a u apartmanu koji joj je ovaj kupio. On se protegnu do mobitela koji je bipnuo i pročita poruku.

Spoznaja mu prosiječe britki KGB-ov um: „Stari, stariš. Zahrđao si. Kako nisi shvatio što se događa još kad je cijela ruska delegacija napustila svojega ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova? Možda još uvijek nije kasno.“ Izleti iz kreveta, brzo se odjene i pravac kući. Usput natipka poruku svojoj ženi: „Plan B. Za sat vremena na aerodromu.“

Nazove svojega pilota i naredi mu da pripremi zrakoplov.

Uleti u svoju rezidenciju, koja je bila u blizini, otvori sef i iz njega u kofer potrpa ono što je bilo bitno: neke papire, vrećice dijamanata, brojeve računa iz švicarskih banaka i dodatne drangulije.

Uključi računalo i obavi par transakcija pa na njemu pokrene program za samouništenje.

Kad se u taksiju vozio prema aerodromu pomisli: „Dobro da sam poveo svoju ženu, a ne ljubavnicu. Ipak mi je bila vjerna cijeli život i uvijek me strpljivo čekala.“

Nije imao pojma da mu je njegovu ženu, kao, uostalom, i ljubavnicu, namjestio KGB, i da su one, o njemu, svojim šefovima redovito podnosile izvješća.

Kad je dobila poruku, žena ju odmah proslijedi na još četiri adrese. I požuri se na aerodrom.

U Ovalni ured predsjednika Trumpa razdragano utrči potpredsjednik J. D. Vance: „Šefe! Prodali smo prvu Zlatnu putovnicu! Ideja Vam je bila odlična!“

Za njim utrči i tajnica: „I drugu, i treću!“

Wow – svaka sličnost s popularnom porno glumicom, bila je očita.

Utrčaše još dvije takve: „Šefe, prodajemo ih ko halvu. Na tisuće.“

Utrči i državni tajnik Marco Rubio: „Šefe, srušio nam se server.“

Vrhovni zapovjednik Ruskoga zrakoplovstva ljutito je urlao na svoje podređene: „Ma, koja budala je dopustila da ruski tajkuni parkiraju svoje privatne zrakoplove na ruske vojne aerodrome?!“

Potiho mu odgovore: „Vi, šefe.“

Rusko zrakoplovstvo bilo je u potpunom kolapsu. Na vojnim aerodromima među vojne zrakoplove umiješali su se i privatni mlazni avioni zapadnih proizvođača. Hajde de da su poštivali zapovijedi koje su im upućivali s kontrolnih tornjeva, ali ovi su slušali samo naredbe svojih gospodara, a njima je u glavi bilo samo što prije pobjeći iz majčice Rusije i sa sobom odnijeti godinama skupljano bogatstvo.

Naravno da je u tom krkljancu dolazilo do sudara i većina pista bila je blokirana ostatcima zrakoplova. Spasilačke ekipe, vatrogasci i osoblje hitnih pomoći nisu pomagali unesrećenima nego su po pistama skupljali rasute zlatne poluge i dijamante.

Kako je koji ruski tajkun napustio svoj rezidencijalni posjed, u njega je prodirala masa iz susjedstva i pljačkala sve što se opljačkati dalo.

Oktobarska revolucija je, za ovo što se sada događalo, bila pravi mačji kašalj.

Ne znaš tko je više pljačkao, tajkuni ili raja. Zapravo, raja nije ništa bila kriva. Raja je pljačkala opljačkano.

Ruska vojska počne masovno napuštati položaje i pridruživati se Brigadirovoj koloni, a on u tom trenutku još nije bio ni svjestan da su ga svi državni mediji proglasili pobunjenikom i njegovo putovanje uspoređivali s wagnerovcima i njihovom zapovjednikom Prigožinom.

Putnicima u Ladi bilo je malo čudno što su ih svuda gdje su prolazili lokalni stanovnici obasipali cvijećem, ali su to pripisivali tradicionalnoj ruskoj gostoljubivosti.

Tek su na benzinskoj, kad su stali natočiti gorivo, shvatili da ih prati cijela njihova Brigada, iza Brigade cijela Divizija, a iza Divizije još tko zna koliko drugih i brigada i divizija.

Kad se vojna kolona zaustavila iza njih, s vodećega oklopnoga transportera skoči Treći, potrči prema njima, protrči kraj njih, utrči u prodavaonicu i kupi bocu votke.

U ukrajinskoj zrakoplovnoj bazi, u Informatičkoj učionici, ratoborni učenici željeli su iskoristiti situaciju, pokrenuti opći napad i osloboditi okupirane dijelove Ukrajine. Tome se suprotstavljao Profesor informatike: „Ako sad krenemo, možemo imati određene vojne uspjehe, ali mi smo se još početkom rata opredijelili za taktiku postupnoga povlačenja, zato što napadač uvijek trpi mnogo veće gubitke od onoga koji se brani. Ako sada napadnemo, izgubit ćemo mnogo svojih vojnika i dodatno ojačati ruske jastrebove, i onda ćemo opet biti na početku. Strpimo se još malo i vidimo što će se dalje događati.“

„Ali napali smo ih u Kursku!“

„Jesmo, napali smo ih, ali ne zbog nas, nego su naši vojni podupiratelji željeli vidjeti kako se ponaša Ruska vojska kad je napadnuta. To što su bili puno gori od očekivanoga, samo nam je dobro došlo da i tamo primijenimo taktiku postupnoga povlačenja i uništavanja neprijatelja. Ostavimo ovu situaciju kao unutarnji sukob u Rusiji i ne miješajmo se u to. Slava Ukrajini!“

Jura Luzer