Janje

Nema naroda na svijetu koji se nije suočio s glađu. Glad je velika nevolja; ujedno je i bolest i smrt civilizacije, a kadikad je teško pronaći pouzdan lijek. No, uglavnom se znade da su za glad uvijek krivi ljudi. Ako jedan čovjek poželi da se drugome dogodi najteže zlo, onda mu najradije poručuje da crkne od gladi. Eto, ljudska dobrota uvijek posustaje za ljudskim zlom. Želim vam ispričati poučnu priču koja je nastala negdje u dalekom svijetu i već stoljećima putuje od naroda do naroda, od zemlje do zemlje po svim kontinentima prepričava se ova priča kako se komu svidi. Tako je stigla i na jedan naš otok u Kvarneru, baš u vrijeme kad je ondje vladala velika oskudica i glad.

Neki čovjek uštedio je nešto novaca te odluči kupiti janje za svoju obitelj. Kad je izabrao izgledom najbolje janje, pogodi se sa trgovcem oko cijene i pošteno ga isplati. Zadovoljni trgovac pomogne mu prebaciti janje na ramena te čovjek krene putem svojoj kući. Nije primijetio da ga od početka prate tri nesretnika koji su uglavnom živjeli od prijevara. A kad pritisnu sve nevolje svijeta, nedužnih i naivnih ljudi uvijek ima dovoljno… Dakle, njegovo janje zapelo im je za oko. S obzirom da nisu obični lopovi, niti je itko od njih ikada podigao ruku na drugog čovjeka, morali su se osloniti na urođeno lukavstvo.

– Ono slatko janje trebalo je biti naše! – reče jedan prevarant drugoj dvojici.

– Dobro je hranjeno kad tako zdravo mekeće – doda drugi prevarant.

– E, da mi se osladiti tog pečenja! – uzdahne treći prevarant.

– E, da je barem naše… – ponovno reče prvi.

– I treba biti naše! – odlučno reče drugi. – Ali moramo biti pametni pa ćemo lako doći do njega.

– Pa što bismo trebali učiniti? – upita treći. – Ne možemo onu budalu samo zamoliti da nam preda svoje janje.

Drugi prevarant obrazloži svoj plan; jedan po jedan izići će na put pred čovjeka i pokušat će ga uvjeriti da ono što nosi na ramenima nije janje nego pas. Znade iz brojnih priča da je nekim prevarantima uspjelo, pa zašto ne bi i njima. Evo kako je bilo.

Prvi prevarant odmah krene naprijed kroza šumu te se nešto kasnije spusti pred čovjeka s janjetom.

– E, dobri moj čovječe, da si mi zdravo! – pozdravi prevarant i zastane.

– I tebi zdravo! – uzvrati mu čovjek i nastavi svojim putem.

– A taj tvoj pas – poviče prevarant – sigurno je vrlo vrijedan kad ga nosiš na ramenima!

– Ma što?!… – čovjek odmah zastane i okrene se prema neznancu. – Jesi li slijep kod zdravih očiju? Nije ovo…

– Ako taj znade progoniti zvijeri onda je dobar pas i zaslužuje da ga nosiš na grbači!

Tako kaže prevarant i tobože ode niz put. Čovjek je pogledavao za njim i nije mu bilo jasno kako je taj glupan u njegovu janjetu vidio psa. Ali zatim se nasmije, slegne ramenima te i on krene dalje svojim putem. Za nekoliko trenutaka naiđe drugi prevarant i pripriječi mu se na putu. Isprva čovjek je pomislio da ga ovaj namjerava okrasti te se pripremi za okršaj.

– O čovječe moj! O, moj čovječe!… – tobože uzdahne drugi prevarant i širom se zagleda u janje. – Ovo nije za vjerovati! Neka ti se dragi Bog smiluje!…

– Što ti hoćeš? – reče čovjek kojemu nepoznati nije bio po volji. – Hajde makni se, u žurbi sam!

– Maknut ću se ja, ali ne razumijem kako si se dao prevariti! Ovakav čovjek kao ti…

– Ma što? Što mi želiš reći, ha?

– Vidim da si izgledom pametan čovjek, čini se da si snažan za trojicu, a mislim da si i bogobojazan što je odlika naših domaćih ljudi.

– Što te briga za mene? – reče mu čovjek te se odmah zagleda u nebesa i zakoluta očima. – Pa što sam ja skrivio ovom čovjeku?…

– Ah, to šugavo pseto nosiš na ramenima! – pokuša ga uvjeriti drugi prevarant. – Ne razumijem kako jedan takav čovjek…

– Ma kakvo pseto? Što ti je s očima?

– Dobro ja vidim, tek toliko da znaš – odgovori prevarant te odmah doda. – Ali mislim da si ti bio slijep kod kupnje.

– Nemoj mi ti soliti pamet! Dobro znam što sam kupio i pošteno platio!

– Eh, dobri moj čovječe, ja ti baš ne vjerujem previše ovim današnjim trgovcima! Sve su to lukavi lopovi! Ti bi janje, a on ti podvali pseto! Boga mi, lijepa trgovina! He, he, he!…

– Ma što? Kakve to bedastoće govoriš?

– Nikakve bedastoće. Samo se nadam da će ti ovo pseto barem biti od kakve koristi.

– Opet ti?!

– Hajde, ostaj mi zdravo!…

Tako reče i pozdravi ga drugi prevarant te nastavi putem. Čovjek zatim ozbiljno posumnja u svoj razum; pomisli da ga je uistinu trgovac prevario te, dok se je okrenuo od njega, natovari mu psa na leđa. Za svaki slučaj spusti janje na tlo i zagleda se u njega. No, odmah ustanovi da se radi o janjetu, a ne o psu kako su ga već dva puta upozorili. Ponovno podigne janjca na ramena te nastavi put razmišljajući o tome kakvih sve budala ima na ovome tužnom svijetu. Ali nije učinio niti deset poštenih koraka, a pred njim se pojavi i onaj treći prevarant koji je počeo prestrašeno vikati i zapomagati:

– Makni se od mene! Ne diraj me, silo nečista! Ne diraj me!…

Čovjek se u nevjerici zagleda u prevaranta koji se pred njim baci na koljena i tri puta prekriži. Nije stigao ništa reći jer je ovaj i dalje bjesomučno vikao:

– Taj tvoj odvratni pas ima strašan znak zloduha među očima! – prevarant razrogačena pogleda po-digne prst prema nedužnu janjetu. – Trebao si bolje pogledati, nesrećo!

– Ma što? – uzvrti se čovjek na mjestu. – Gdje ti vidiš nekakav znak?!

– I slijepci će progledati!… Ali jednog dana i ne svi! Prokleti zloduh kriv je za ljudske nevolje!

– Ma što to brbljaš, luđače? – vikne čovjek nesigurna glasa. - Pa nije ovo…

– Postao si rob najstrašnijeg čudovišta! – vikao je dalje treći prevarant. – Bježi od mene, prodana dušo!… Ne diraj me, nesrećo ljudska! Ne diraj me!… O, majko moja!…

Tobože prestrašeno prevarant u širokom luku i spotičući se zaobiđe čovjeka te brzo otrči naprijed. Sada je čovjek bio zabrinut. Ponovno posumnja u vlastiti razum kad ga je, eto, i treći nepoznati prolaznik ozbiljno upozorio da nosi na ramenima psa, a ne janje koje je kupio teško ušteđenim novcem.

– Možda sam stvarno pogriješio? Da mi je samo jedan to rekao ne bih mu vjerovao, ali baš svi na koje sam naišao tvrde isto.

Čovjek zatim ponovno skine janje sa ramena, a tjeskoba ga pritisne u mislima.

– O ljudi ljudski! – uzdahne razočarano i odmah pomisli na propalu ušteđevinu. – Možda je ovo zbilja zloduh koji se može pretvoriti u sve što poželi?…

Još jednom žurno pregleda janje od glave do pete ne bi li nešto otkrio čime bi se potvrdilo da ovo uistinu nije janje već pseto, odnosno čudovište koje ima neobičnu i neprirodnu moć prerušavanja. Nejaka životinja stajala je u travi pored staze i drhtala.

– Eto, baš ima nekakav znak na čelu!

Čovjek se prestraši kad pronađe tamnu mrlju između očiju. Tada s prijezirom i gađenjem odbaci janje u nekakvu vrtaču pored puta i pobjegne glavom bez obzira. Čuo je nesretnik već mnogo užasnih priča o pojavama štriga i štrigona koji uništavaju ili proždiru ljude. Naravno, pomišljao je i na to što bi mu, pak, rekla žena da namjesto janjeta doma donese – psa.

– A ja sam ga pošteno platio! Pošteno, pošteno! Nema na svijetu veće budale od mene!…

Nije niti slutio da ga oni prevaranti iz prikrajka promatraju i čekaju da učini baš to što je i učinio. Kad je ubrzo nestao iz vida, prevaranti prasnu u zadovoljan smijeh. Zatim žurno krenu u onu vrtaču da uhvate napušteno janje. Nije im od prve uspjelo, jer plaha životinja uzmicala je pred njihovim rukama. Kad su je na posljetku uhvatili krenu na jedno skrovito mjesto usred šume gdje zakolju janje, ispeku ga i pojedu u slast.

Baš sam kroz ovu priču, a davno je spojila jedan kvarnerski otok s čitavim svijetom, pomišljao kako mjera dobrote uistinu posustaje za mjerom zla, osobito u velikim nevoljama. Što se tiče ljudske gluposti – ona se ničime ne može izmjeriti.

Siniša Posarić

(Priča iz autorove knjige Almis, priče i predaje, Rijeka, 2018.)