Izborna rapsodija

- Krešo, pred ploču, uzmi kredu i piši - odlučno i pomalo mrzovoljno izgovori profa iz hrvatskoga prelazeći onih nekoliko koraka koji su ga dijelili od vrata do katedre, na koju spusti dnevnik i baci pogled po očigledno iznenađenom razredu.

- Kaj danas ne bumo?...

- Ne, ne bumo, dame i gospodo, ništa od dogovora. Već mi na uši izlaze prigovori, sad već i u takozvanim hrvatskim sredstvima priopćavanja budalaština svake vrste, da naša današnja srednja škola proizvodi polupismene i nepismene književnike, poštovane i časne narodne zastupnike da i ne spominjem... Da se gramatika uči samo u osnovnoj školi, ako se i tamo uči, da srednja odgaja literarne esejiste koji svoje ne-znanje najbolje iskazuju na maturi. Zato će današnji sat biti interdisciplinaran. Pokazat ćemo kako se na jednom primjeru može učiti gramatika i kako se tekst može literarno analizirati. Osim toga, od danas, poštovane dame i gospodo, polovicu svakog sata uvijek ćemo posvećivati hrvatskom standardnom jeziku, a polovicu njegovoj hvalevrijednoj literaturi. K tome, s obzirom na aktualna zbivanja, današnji primjer može biti i društveno zanimljiv...

- Idemo, Krešo, piši, a i vi ostali u bilježnice. Nemamo vremena za bacanje:

           Izraditi antikorupcijske mehanizme

           Zaoštravati osobnu odgovornost

           Bez iznimke goniti kriminal

           Odlučno stvarati pretpostavke

           Rasteretiti poduzetništvo

           Nastaviti kontrolu privatizacije

           Aktivirati sve društvene snage  

           Razraditi preduvjete za uvjete

          Osigurati novac za infrastrukturu

          Materijalizirati dana obećanja

          Apsolvirati sustav praćenja

         Nuditi stalno nove ideje

         Srušiti bedeme nepovjerenja

         Analizirati učinjene propuste

- Je li gotovo? Dobro, onda možemo prijeći na gramatičku analizu teksta. Koja se vrsta riječi u navedenim stihovima najčešće ponavlja?

- Glaaagoli! - gotovo unisono na zadovoljstvo profesora koji nije mogao zatomiti ugodno iznenađenje, odgovori cijeli razred.

- Bravo, bravo, niste vi baš takvi tukci kakvima vas prikazuju neke institucije i na brzinu sklepane ankete...

- A sad, ne žurite se, dobro promislite... U kojem se glagolskom obliku, u priloženom tekstu, najčešće glagolja?

Nakon kraće stanke opet ga dočeka zborni odgovor:

- U infinitivuuuu!

- Ma bravo! Nisam vjerovao da mi jedna jedina riječ može tako razvedriti ove maglene izborne dane... Oprostite mi, molim vas, ono s tukcima. Malo sam se zaletio. Vi ste lumeni, dame i gospodo!...

Još kad biste mi odgovorili zna li se tko će to razraditi preduvjete za uvjete, gdje, kada i kako - iluminirani narodni zastupnici i političari znaju još dodati, u znak potvrde, “i na koji način”... potpuno bih promijenio mišljenje o katastrofalnim rezultatima ispita iz maturalne esejistike...

Nakon kraće stanke:

- Ne zna se - opet ga dočeka zborni odgovor.

- Oprostite još jednom... Ima li netko nešto za smirenje, nisam predvidio ovakav razvoj situacije... Ne bih volio da mi pozli u razredu...

Kad se malo smirio, profa nastavi:

- A sad prelazimo na individualne odgovore. Ti, Hrvojka, da vidimo bi li se mogla natjecati u Potjeri ili Milijunašu. Kako bismo, nakon svega što smo upravo čuli, definirali infinitiv?

- Nakon svega što smo upravo čuli, gospodine profesore, infinitiv bi bio neodređeni glagolski oblik...

Profesor i ne uspije izgovoriti bravo kad iz zadnje klupe dopre:

… u službi svijetle budućnosti!...  

Tajac, a onda:

- Kako se zove genijalac koji je to dobacio? - spuštajući se na stolicu za katedrom upita profesor.

Polako, oklijevajući, digne se Šime. Kratku tišinu prekine na kraju sam profesor.

- Tko je tebe, sinko, spremio u magareću klupu?

- Nije red tužakat, ali... nastavnica iz gospodarstva, profesore... da svojin upadican ometan nastavu, da ne znan držat jezik za zubima, da san nepopravljiv i da ću ovde najmanje smetat...

- Ako sam dobro shvatio, moj Šime, profesorica ti poručuje da ne računaš ni na domaću ni na europsku političku karijeru... A što se mene tiče, možeš se vratiti u svoju klupu.

- Fala lipa, profesore, ja bi osta di jesan. Ovde mi je dobro, a imam i bolji pregled situacije.

- Kako ti kažeš, sinko...

Profesor onda žustro ustane i nastavi:

- Jako sam zadovoljan odgovorima iz poznavanja gramatike pa bismo sada mogli nastaviti s pitanjima iz literarne analize. Što bi to moglo biti? Dobro razmislite.

U razredu muklo došaptavanje. Na kraju se, uz ohrabrivanje druga iz klupe, javi Igor:

- To bi mogao biti globalističko postmodernistički optimizam, gospodine profesore.

Ugledavši profesorov pogled koji se raspadao od smijeha, Igor zbunjeno nastavi:

- Vi, profesore, uvijek aktualizirate nastavu pa sam mislio...

- I smislio postmoderni globalizam ili globalni postmodernizam.

U redu, Igore, nemam ništa protiv, premda meni to miriše po ustajalom naftalinu. S vremenom možda i ti promijeniš mišljenje.

Ali, kad si se već javio, reci mi što bi to moglo biti po formi?

- Pa... to izgleda kao sonet...

- I to magistral... s akrostihom - dopre glas iz klupe svijetle budućnosti.

Ivo Klarić

P. S. Ako slučajno ne znate što je akrostih, imate Klaića... A što se tiče Šimine budućnosti, ona će se zasad, pod ovim nebom, i dalje zadržati - u infinitivu.