Priča mog zavičaja

Krajem osamnaestog stoljeća točnije 1775. godine iz popisa stanovništva grada Bakra zabilježeni su statistički podaci grada: stambene jedinice, negova dobra i ljudi, statistički podaci koji bi i danas mogli služiti svrsi.

Carica Marija Terezija godie 1778. proglasila je grad Bakar slobodnom lukom. Proglašenjem slobodne luke Bakru su otvorena vrata vanjske trgovine, te udareni čvrsti temelji procvata i blagostanja grada.

U mađarskom statističkom uredu u Pešti popis pučanstva Ugarske i Hrvatske obavljen je 1804. godine. U banskoj Hrvatskoj bilo je po tom popisu u gradu Bakru 7.805 građana, Varaždinu 4.362, Koprivnici 3.126, Zagreb 2.973 itd.

U to vrijeme u Bakru razvijena je cestovna mreža i pomorski putevi, u Gradu razvijali su se trgovina i obrt, brodogradnja drvenih brodova i pomorstvo. U brodogradilištu grade se drveni brodovi za trgovačku mornaricu. Vrsni brodograditelji grade male brodove tipa BRIK, NAVA, BARK, to su brzi brodovi koji mogu pobjeći gusarima i sakriti se od nevremena.

U pomorskoj privredi 18. i 19. stoljeća bakarska trgovačka mornarica ima značajan udio. Brodovi se grade za bakarske brodovlasnike, na njima plove bakarski, krasičarski, kostrenski pomorci. Brodogradnja i pomorstvo postaje gotovo glavno zanimanje bakrana. Brodovi plove po Sredozemlju, Crnom moru, na Atlantiku Južna i Sjeverna Amerika, Baltičko more. Održava se i redovna linija New York – Baltik.

U Bakru krajem 18. stoljeća potreba je za osnutkom pomorske škole za stjecanje znanja i odgoja pomoraca. Pomorsko zvanje stječe se na privatnim tečajevima. Nautička škola počela je s radom 5. rujna 1849. godine. Morski trgovački putevi postali su sve zahtjevniji za pomorsko zvanje. Znanje pomoraca koje su stjecali u školskim klupama nije bilo dovoljno, potreba za praktičnim znanjem postala je potreba.

Bakarska nautička škola 1894. g nabavlja brod "Margita" za potrebe praktične obuke. Na školskom brodu đaci stječu svoje prvo praktično znanje.

Školski brod "Margita" služio je i za znanstvena istraživanja srednjeg Jadrana.

Nakon nekoliko godina školski brod "Margita" nije bio dovoljan za potrebre Pomorske škole, te Ravnateljstvo u Zagrebu naručuje u Kielnu prvi namjenski brod za izobrazbu učenika trgovačke mornarice.

Školski brod "Vila Velebita" preuzet je u Kielnu l. Rujna 1908. godine za potrebe Pomorske škole u Bakru. Brod tipa bark škuna građen iz čelika, parnim strojen od 300 HP i jedrima.

Sljedećih godina školski brod "Vila Velebita" na svojim putovanjima plovi Jadranom, Sredozemnim i Crnim morem. Na tim putovanjima đaci nisu stjecali samo vještine pomorskog znanja, već u gradovima u kojima su pristajali upznavali se povješču zemlje i običaja, te razgledavali znamenitosti. U svakoj luci primljeni su sa simpatijama i bili zapaženi.

Prigodom isplovlavljanja školskog broda iz matične luke Bakar na ferijalnu praksu tokom ljetnih mjeseci pratilo bi mnogo barki pozdravljajući ih, a đaci su penjući se po jarbolima pripremali jedra za isplovljavanje. Školski brod sa punim jedrima napuštao bi bakarski zaljev uz pjesmu " Oj ti Vilo Vilo Velebita".

Na kraju putovanja prije dolaska u Bakar, pristali bi u Rijeci, posjetili Majku Božju na Trsatu i zahvalili na uspješnom i sigurnom povratku. U Bakru doček je uvijek bio topao i pun ljubavi.

Na školskom brodu "Vila Velebita" vršila su se prirodoslovna istraživanja podmorja u Kvarnerskom zaljevu. Istraživanja su bila na razini tadašnje znanosti o moru.

U oči ratnih godina školske godine 1939/40 "Vila Velebita" isplovila je na svoje posljedne školsko putovanje. Potonula je 1945. godine.

Članak o školskom brodu koji je objavljen u Almanahu Jadranska straža 1926. g, napisao je kapetan školskog broda i profesor Nautičke škole Bakar, njegova završna misao glasi: "Mislim da ne treba govoriti o kulturnoj i duševnoj koristi što ju učenici prikupe na ovim putovanjima, kada u njihovoj mladenačkoj dobi imaju prilike posjetiti najveće trgovačke emporije sredozemnog mora, pregledati znamenitoisti velikih gradova i upoznati kulturu i običaje velikih gradova. Strana štampa pozdravila je s najvećim oduševljenjem boravak školske lađe u svojim lukama, te je jednostavno izjavila potrebe školskog broda za njihove pomorske akademije. Kada je onomadne sjeverno-američko ratno brodovlje posjetilo naše luke, admiral flote F.Andervs, pregledavajući naše pomorske akademije i način praktične obuke na školskoj lađi, izjavio je da bi naša nautika imala biti uzor svih nautika svijeta. A sama 'Vila Velebita', lijepa i ponosna jahta, ponosno vije svoj narodni stijeg i pokazuje stranim narodima da je naš ponosni narod svjestan svog imena i opstanka i da je potpuno razumno, koju ulogu ima na svjetskome moru."

Dolaskom parobroda drveni jedrenjaci polako nestaju, ali vrijedne ruke brodograditelja usavršavaju se i prilagođavaju novom vremenu. Krajem devetnaestog stoljeća 1892. g osnovano je brodogradilište u Rijeci. Brodogradilište između dva svjetska rata donosi nepovoljne političke i gospodarske promjene, mijenja svoje vlasnike. Rade se popravci brodova, grade ratni brodovi, ali i trgovački.
U drugom svjetskom ratu brodogradilište je teško stradalo. Njemačka vojska 1945. prije odlaska eksplozivom je uništila sve vitalne objekte brodogradilišta. Brodogradilište je 1948. osposobljeno za izgradnju manjih plovila, te i dalje nastavilo sa osposobljavanjem.
U spomen na dan oslobođenja Rijeke 3. svibnja 1945, brodogradilište dobiva ime Brodogradilište 3 maj. Bilo je to 1948 godine.

Počinje gradnja trgovačkih brodova, početkom pedesetih godina izlaze prvi prekooceanski brodovi, izgrađeni za potrebe domaćih brodara. Godine koje dolaze usavršava se tehnologija, proizvodnja se povećava, kvaliteta izgradnje sve bolja. Zaključuje se prvi izvozni ugovor 1956. godine, a 1961. započinje proizvodnja brodskih pogonskih dizel strojeva pod licencnim sporazumom švicarskim proizvođačem GERB. SULZER. Od tada brodogradilište u svoje brodove ugrađuje pogonske strojeve vlastite proizvodnje.

Tijekom 60 i 70 godina 3 MAJ obogaćuje svoju gradnju novim tipovima brodova odgovarajući na nove zahtjeve tržišta.

Agresija na Hrvatsku 1991. zadaje veliki udarac hrvatskom gospodarstvu pa i brodogradnji. Brodogradnja je imala, a ima i danas veliki značaj gospodarskog ustroja države.

Parobrodarstvu 19. stoljeća razvija se, te se posvećuje velika pažnja daljnjem razvitku i napretku pomorstva i pomoraca. Najznačajnije brodarsko društvo "Adrija" njezini trgovački brodovi plove svjetskim morima, ali i Jadranskom priobalju i otocima. Došlo je do potrebe za izgradnjom zgrade koja bi služila za potrebe brodatskih djelatnosti.

Tako je 1897. za potrebe brodarskog društva bila izgrađena reprezentativna zgrada u samom središtu Rijeke na samoj obali. Palača Jadran i danas je u vlasništvu Jadrolinije Rijeka. Zgrada je kvadratnog oblika sa četiri pročelja.

Palača južnim pročeljem gleda prema moru, na ulazu u palaču stoje dva mramorna kipa atleta moćnih nosača tereta jakih pleća koji simbilično nose teret odgovornosti i težinu pomoračkih podthvata. Oni na svojim ramenima nose postolja četiri mramorna stupa koja nose alegorijske figure pomorskog zvanja: kapetana, strojara, kormilara i pilota. Sjeverno pročelje zgrade s pogledom na trg na kojem su postavljena četiri stupa koji nose četiri žene, što simbolizira četiri strane svijeta. Figure predstavljaju Japanku, Egipćanku, Indijanku i Europljanku u svom nacionalnom ruhu. Koliko simbolike u Palači.

Pomorstvo u Rijeci ima svoje značajno mjesto. Brodarsko poduzeće Jadrolinija osnovano je 20. siječnja 1947. godine, započinje djelovanje sa starim brodovima. Obnavlja oštećene i potopljene brodove, već 1952 godine dolaze novi brodovi iz naših brodogradilišta. Danas Jadrolinija ima 50 brodova u trajektnom, linijskom neđunarodnom te brzobrodskom prometu.

Riječki brodar Jugolinija osnovan je također 20. siječnja 1947. godine, u svojom floti imao je stare i oronule trgovačke brodove. Već 1949 godine dobive prve nove trgovačke brodove izgrađene u domaćim brodogradilištima, vrlo brzo postaje modernim brodskim poduzećem, ima razvijen sustav brodskih linija na četiri kontinenta. Posluje po međunarodnim standardima, surađuje s pomorskim međunarodnim tjelima, uživa međunarodni renome u svim pomorskim centrima svijeta, ima razgranatu mrežu pomorskih agenata i prestavnika. Jugolinija u svom registru brodova 1990 godine ima 48 trgovačkih broda, 1992 g. Mijenja ime u Croatia Line te se ubrzo gasi.

Za kraj spomenimo se Bartula (Bara) Poparića (1865-1948) profesora povijesti i zemljopisa radio je na Pomorskoj školi Bakar od 1897-1909, hrvatski je povijesničar i jezikoslovac. Pisao je o hrvatskoj i bosansko-hercegovačkoj povijesti, senjskim uskocima, moru i pomorstvu.

Knjiga "POMORSKA SILA HRVATA ZA DOBa NARODNIH VLADARA" priča je o hrvatskom brodovlju, pomorstvu i pomorskom umjeću, napisana u Bakru 1899. g. Citiram dio pripomena knjige:

"Ne može se kazati da pomorski narodi imaju potpuno svoju narodnu povijest, ako nije odrađena i povijest njihove mornarice, njihovoga pomorskog života. More, za pomorski narod, nije manje važno od kopna. U političkom i kulturnom životu primorskog naroda, more, ako nije odličnije, a ono je barem jednako važan čimbenik. Bolji, čiliji,zdraviji dio primorskog naroda boravi skoro cijeli svoj vijek na nemirnom i nevjernom morskom valovlju, koji je progutao, guta i još će progutati miliune života, sve bez traga, bez nadgrobnih spomenika.

Pa ipak čovjek ljubi to silno, to divlje more. Ljubi ga, jer ono ni u čemu ne zaostaje za kopnom, jer mu u svemu nadomješta tvrdu zemlju. Kopno ima svoje gore, more svoje valovlje, kopno ima svoje rudnike, more je neiscrpljiv rudnik blaga i bogatstva narodnoga; kopno ima svoje gradove, a more ogromne svoje brodovlje; ako je kopno isprekrižano mrežom cesta, po kojima teče trgovina na sve strane i od svih strana svijeta, more nije li ogromna trgovačka cesta "vodeni put" (grč. Ygra keleytha), kako ga Homer nazivlje, koja veže i najzabitnije kutiće zemaljske kugle, ali koji će obstojati, dok bude svijeta i vijeka. Na kopnu utvde brane slobodu domovine, na moru je brane golemi brodovi. Na kopnu imade bojnih poljana, na kojima se kadšta sudbina naroda riješila; a more je samo golo neizmjerno razbojište, na kojemu je čovjek, promicatelj napredka i kulture, neprekidan a nejednak boj bije s prirodon, sa smrću. I na moru se je također više krat i sudbina naroda riješila u groznoj bitci.
Štoviše?

Ako tek pregledamo povijest čovječanstva, na prvi mah čemo se osvjedočiti o velikoj istini, da ni jedan narod nije mogao postati trajno velikim i močnim, ako ne imadoše mora, i na moru razvitoga pomorstva. Države, koje ne imadoše oduška na more, ili koje se tim oduškom ne znadoše okoristiti, nepovedoše nikad u zboru naroda odlučne ili barem važne riječi; dočim i sitan, po svom teritoriju, državice uz razvijeno pomorstvo postadoše moćne i bogate. Dapače za primorske narode i države utvrđena je istina, da im pomorski odnošaji od pamtivjeka bijahu mjerilom materijalnoga i kulturnoga napredka ili propadanja. Napreduje li pomorstvo, raspolaže li se jakom mornaricom, narodno blagostanje se podiže, ime tog naroda je uvaženo; propada li pomorstvo, tomu su narodu na domaku crni dani. Ta se istina toli sjajno odrazuje na svakoj stranici povijesti čovječanstva, da može malo što biti jasnije i utvrđenije od nje...“.

Knjiga "Doživljaji hrvatskih pomoraca" Bara Poparića u jedanaest istinitih priča pripovijeda o doživljajima bakarskih pomoraca na moru diljem svijeta. Bili su to drveni brodovi, izgrađeni u bakarskom brodogradilištu, za bakarske brodovlasnike. Ti drveni brodovi plovili su diljem svijeta, Južne Amerike, Sjeverne Amerike, Baltika, Crnog mora....

Dio uvodnih riječi autora knjige također napisane u Bakru lipnja 1904. g. Vrijedno je citirati:

"Naš pomorski stališ bio je dosle slabo poznat kod ogromne većine naroda. Istom u zadnje doba daleko počeli se za njega zanimati širi krugovi; ali smo još uvijek daleko od one ciene i uvažavanja što taj stališ doista zaslužuje.
Život hrvatskog pomorca, njegova stradanja, njegova junačtva, dosle, ili su prolazila neopažena, ili su se tek kratko doba spominjala u najužem krugu njihovih rodjaka i sudruga, a rietko kada, da se je za njih znalo dalje od rodnog mu kraja.

Ipak, hrvatski pomorci spadaju medju najzaslužnije sinove Domovine. Sve nas ostale, koji Domovini služimo, Ona i hrani; pomorac Joj služi, a nije na teret; dapače, sve što svojim krvavim žuljevima zasluži po najudaljenijim morima, imajući uvijek smrt za vratom, on veselo pridonosi u otađbinu, kao zalog ljubavi svojim najmilijim i da doprinese narodnome blagostanju.

Svojim pomorcima Hrvatska se dosle mogla samo da podiči. Oni su svuda proslavili hrvatsko ime, pa je hrvatski mornar još uviek i pošten i željen i predpostavljen drugima, i to kod prvih pomorskih naroda...“.

Danas je naše brodogradilište u teškoćama, brodarstvo oskudjeva brodovima, školstvo ima poteškoće obrazovati strukovna zanimanja zbog upitne zaposlenosti. Treba se prisjetiti vremena, kada je na našim trgovačkim brodovima plovilo osim pomorskih zanimanja i strukovna zanimanja. Na svakom brodu plovila su, dva kuhara, dva konobara, električar, mehaničar, tesar. Brodogradilište je zapošljavalo mehaničare, električare, tesare, zavarivače, dizaličare i druga visokokvalificirana zanimanja. Nesmijemo zaboraviti stručne i vrijedne učitelje i profesore koji su učili i osposobljavali naše đake za život i rad.

Narod smo tradicije, vrijednosti su to kojim žive i teže primorski i pomorski narodi. Danas malo posustajemo, ali vrijednosti koje smo stekli od svojih očeva, djedova i pradjedova ne smiju se zanemariti, ona ne smiju nestati jer s njima nestajemo i mi.

Našem radniku u škveru i pomorcu na brodu treba osigurati da rade, oni će to pretvoriti u blagostanje.

Vladimira Pilepić r. Gerechtshammer