Sveta Mati Slobode, u pozadini: Oltarni reljef Vječne proslave Kuzme Kovačića

 

Lujo Medvidović

(1950. – 2013.)

III. KRISTOVE RATNE PORUKE

U Betuliju našu zemlju svetu,
Zle kukavice jednom su upale,
Hrabre Judite vrijedne svake hvale
Slomljenim krilom poručuju svijetu:

Kristova kuća kod nas je spaljena,
      Naše je dom svoj s Kristom obnoviti,
Kristu su kod nas odbijene noge,
      Naše je, ovdje, na svome ostati,
Kristu su kod nas odsječene ruke,
      Naše je, umom i srcem stvarati,
Kristu su kod nas odrubili glavu,
      Naše je, ovdje, s pameću opstati,

Kristovo kod nas spalili su tijelo,
      Naše je, ovdje, dušu sačuvati,
Kristu je kod nas uništeno lice,
      Naše je licem svijetu se otkriti,
Krista su kod nas skinuli sa križa,
      Naše je, ovdje, svoj križ osoviti
Glogovu krunu na glavu primiti
I čistog srca za mir se moliti.

 

Božica Jelušić

(1951.)

HORVATSKI JEZUŠ

Horvatske suze, žveplene, peču.
Orsagi šute, kak ribe glenjive.
Rane se v ruže jognjene premeču:
Več nas ne bute vidli žive!

Akoprem misel ne vmira v hipu,
Telo bu z žitkom crn dreš razdružil.
Sina bu Mati poznala v kipu:
Križ bu do Neba sencu pružil!

Igrajte, zvezde, zverhu puščine!
Još ima mesta gde ne vudira
Europska trulež, smrad zverinjaka.

Zlatni se karas smeje z visine:
Ufanje v pomoč Putnik vupira,
Šepčuči ime Brata-božjaka!

 

Anđelko Novaković

(1951. – 2003.)

EVO ME

I opet spajam zavjetne stihove
i bježim u mrvice
sluteći vjetar i snjegove

Evo me
na raskrižju tijela i domovine
na izranjenu križu
bez utihe

Evo me
Svemogući u nemoći
bez ognjišta u kući
koja gori i ove noći

Evo me
do Tebe na dnu rečenice
s pitanjima o granicama spomenara
bez kojega bih mogao biti sretan
u kavezu u pećini u lišću
koje umire na suncu

Evo me
i povedi me povedi me
u naš mali Jeruzalem
na tamnu oblaku ramenu
na starim slikama u novčaniku

Na Veliki Petak

 

Željko Reiner

(1953.)

VENIO CROATIAM ITERUM
CRUCIFICI A. D. MCMXCI

S praznoga slavonskog raskrižja
Donijeli su raspelo
Nevješto izrezbareno
Sa šarenim, oličenim Isusom
Crvotočno, ispucalo, boje pomalo oljuštene.
Odozgo krović od pocinčana lima
Na rubovima zahrđao,
A rane žarkocrveno bodu oči
Kraj njih nove
Od metaka
Po tijelu Gospodnjem
Ponovno ubijenom.
Jesi li nas iskupio,
Jesmo li Te iskupili?

 

Miljenko Galić

(1951.)

MOLITVA

Molimo Te,
zasvijetli Gospodine,
u pokaznici razuma,
u savjestima,
kao kad munjom orla
zasine Krka
stiješnjena stijenama,
kao Ti što zasjaš
u vlastitu hramu,
u crkvi Imena Isusova
sred Drinovaca miljevačkih.

Pošalji Duha zagovornika
i sačuvaj providonosno,
lazurno lice zavičaja,
sa stijegom hrvatskim
na kuli našega roda,
sa suncem u križevima.

Naposlijetku,
daj da se po obilju darova
koje primismo
od istoga Duha,
mi, ribari novovjeki,
Tebi suobličimo.

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)