U petak 11. travnja 2025. održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u okviru 34. svečanosti Pasionske baštine, tradicionalni susret Lirika Velikog petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme dvanaestero pjesnika – Antona Tamaruta, Alke Pintarić, Tomislava Marijana Bilosnića, Ante Stamaća, Zvane Črnje, Ljerke Mikić, Adrijana Vuksanovića, Sonje Zubović, Mirka Ivanjeka, Tuge Tarle, Stanka Jerčića i Nikole Đuretića – sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u Velikom tjednu. (hkv)

7/12 ANTE STAMAĆ

MOLITVA

O Višnji Bože, jedini moj Bože,
Ti nado mojih odbrojanih dana,
Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,
Gdje tru se sati a trenuci množe.

Koji se truju i koji se glože
Nek upru pogled u srž onih rana
Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana
Trpio više no što tijelo može.

Osobito nek Višnje tvoje zrenje
Svim bližnjim donese mir, tišinu:
Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje.

Da gorke čaše, huda zla ih minu
I radosno ih prati Preobraženje
Te čistih duša da se k tebi vinu.

8/12 ADRIJAN VUKSANOVIĆ

VEČERA

Kad se bliski pozovu na večeru,
Onda ti daju sve što imaju.
Bude ugodno vrijeme među njima.
Kad ih ugostiš, i ti njima daš najviše što imaš,

Kako ti sad zvuče riječi:
„Uzmite i jedite od vovga svi.
Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati“
Kao i:
„Uzmite i pijte iz njega svi.
Ovo je moja krv koja će se za vas proliti.“

RASKRIŽJE

Obezglavljen
među braćom
gledamo se
i ostaje golotinja.
Nema zemlje za toliki grob.

Među svojima
sa slovima
stajale su sredinom
smrti.

Rascjep
okružio je
križ.

ZAGRLJAJ

Što bi bilo Sunce da nam ne šalje svoje zrake?
Učinite i najmanji korak i vi ste raspeti
Križ je jedini zagrljaj.

9/12 TUGA TARLE

NA KRIŽNOM PUTU

Utješi ranjenog Krista koji pod križem posrće,
otari mu krvave kapi znoja s vlažnoga čela.
Ispucale mu usne i udovi mu se grče,
a oprava mu bijela krvlju uprskana cijela.

Slomljene su mu kosti i golem križ ga pritišće,
A bezbrojne rane ko ruže žare s njegova tijela.
Pruži mu gutljaj vode koju žeđajuć ište!
Zar ne vidiš da mu je smrtna muka već započela?

Gle kako ga svjetina gura, pljuska, pljuje i vrijeđa,
i kako mu se smije. Ruga se prezrenom Bogu.
Zar mu ne nazireš suze ispod sklopljenih vjeđa?
Zar ne čuješ jauk duše i klecanje umornih nogu?

Zar ćeš dopustit da umre za spasenje ove rulje
bez da mu pružiš ruku i rubac supatnika?
Zar je i tvoje srce tvrdo kao u hulje
koja je izdala Boga za kesu bijednih zlatnika?

Pođi za Kristom. Svoj križ On strmom stazom prti
put Golgote gdje će svom Ocu dušu iscrpljenu predat.
Ta svjetina i ne sluti da će iz ralja smrti
uskrsnut i svemu stvorenju vladat i zapovijedat.

TRNOVA KRUNA

(Gundelia Tournefortii)

Kralju moj i darovatelju života,
što svemirom cijelim upravljaš i vladaš,
zašto si pristao da umjesto krune
s bodljama oštrim vijencem te 'krune,
da ti se klatež smije, da te kune
dok slomljen pod teretom križa padaš?

Kralju moj i darovatelju svijetla,
Vrijedi li zbog ljubavi spram čovjeka trpjet?
Zašto si pristao na ovu muku
gdje ti se rugaju, pljuju te, tuku
zločinci i hulje okrvavljenih ruku
spremajuć ti drvo na kome će te raspet?

O Kriste Kralju darovatelju mira,
bičevat te, gazit, lomit će ti kosti,
s gundelijinim trnjem ranjavat će ti čelo,
mrcvarit će tvoje ispaćeno tijelo
i pribit će te živa na raspelo,
a ti ćeš im, milostiv, sve grijehe oprostit.

_____________

Povezano - Lirika Velikog petka uz stihove dvanaestero pjesnika