Janko Bubalo

(1913. – 1997.)

Možda me po netko osudi
što ovoliko s Tobom drugujem, jer
da iz Nazareta nikakva dobra nema.
A sva moja nadanja
ukorijeniše se u tome
što si baš tu, po Duhu, začet
a kao da ljudske ukorijenjenosti nemaš.
Još samo da se ne dogodi
da me prolaznici osude
što sam kao razbaštinjen
prije svih vremena.
A Tvoja je baština Svemir
i sve stvoreno u vremenu
još prije i ljudi i žena.
A ja: baš iz toga jasno zaključujem
da sam u nedogled okrenut
i da smo zajedno ubaštinjeni
za sva vremena

Nikola Šop

(1904. – 1982.)

SAN MAGARADI

Isuse, u ovom kasnom času sad
u sve staje ćemo ući.
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.

I kada odeš, u doba to gluho,
među njima će riječi da kruže:
ko je taj koga si za uho
držao najduže.

I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
Da tvoja meka ruka još miluje
baš njegove uši.

Miljenko Galić

(1951.)

NAJBOLJE VINO

Nevoljnim svijetom
kući se zloba,
u meni Riječ
iz prispodoba.

Nevoljnim svijetom
kad srdžba zbori,
prinosim srce
Maslinskoj gori.

Kad prijete teški
olovni dani,
kako još znaju
reći u Kani,

govorim i ja
u uho svijeta
to vino Duh je
iz Nazareta.

Toma Podrug

(1931. – 2022.)

KRIK ZA ISUSOM

Pokušavam Te naći u ovim slojevima mraka
Želim nacrtati Tvoj oblik na ovim znojnim zidinama
Sa sviju strana dodirujem Tvoje granice
Tko li si i čime se hrani moje čekanje
Tko je Taj koji dolazi danonoćno
I kuca na moja vrata
Ali nikada ne ulazi

Gdje je Taj što je obećavao
Svojim utočišnim licem
Gdje se nastanio
Ulazi u najdublje pustolovine noći
Gdje ćemo ga sačekati

Na domak si mi ruke
Tvoj nemir je ostao u meni
Tvoje se obećanje rasprostire uokolo
Kao pjesma koja me ispunjava
I sažiže ovaj očaj što se skuplja
U želji ugledati Tvoje lice

Anton Šuljić

(1955.)

VRAĆAM TI SE

Evo Ti se vraćam smjeran i pitom.
Kušnjama si me sažgao
do mjere bola i suze,
i osjećaja gubitka.
Sad kada Ti se vraćam osjećam mir
i dobitak najvećeg dara Tvojih kušnji:
slobodno srce za putovanje do kraja.
A bilo je teško izdržavati otkidanja
bez jasna cilja i sigurna puta.
Vraćam Ti se, eto, ja
koji Te nisam napuštao,
ali Te nisam slijedio.
Ja koji Te nisam zatajio,
ali Te nisam ni slavio.
Ja grešan i slab,
baš onakav kakvog ne trebaš
Evo, vraćam Ti se ja,
Tvoj onoliko koliko ni sam nisam svjestan.
Vraćam ti se u ovom blagoslovljenom času.
A znam da će dan minuti
i da sutra predstoje nova koračanja
kojima ni u času milosti
ne znam smjera
ni trajanja.

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)