Vladimir Popović

(1910. – 1995.)

SUDBINA

Visoka brda, mostovi beskraja,
jedra su danas, jedra moje grudi,
i znam da jesam na zreniku raja
dok motrim kako, s jutrom što se budi,
utjelovljena vječnost sja s visina.
Tu nije nježna postojbina laste;
još neviđena tu svečanost raste
oplemenjena bezumljem daljinâ.

I dok odozdo, iz ljudske doline,
jad suzi za mnom, i otrov me gleda,
nad svakim brdom nova svjetlost sine

– i ja sam, vidim, kao rodnom grudom,
nadahnut opet plavim zlatom leda:
evo se zbiva moj susret sa čudom.

 

Nikola Martić

(1938. – 2013.)

DUŠA I TIJELO

Govorim o tijelu,
     a mislim
     na tvoju dušu.
I kažem li samo:
     tvoje tijelo
     je ruža –
Duša bljesne u besmrtnom
     pogledu
     tvoga oka...
I nikako da razlučim
     šta je tvoja duša
     a šta tijelo.

 

Vesna Krmpotić

(1932. – 2018.)

RASKORAK

Tu, u ovoj maloj riječi
Ti ćeš ostati zauvijek,
kao što nećeš u mojim rukama.

Položen u nju kao faraon u vječnost,
kao ptica u nebo.

Samo ona
ima moć da te drži zasužnjenog
Tebe, najhitriju sjenku vjetra.

Samo samo ona,
jer ti već evo kliziš iz mojih ruku
kliziš zauvijek.

I što više odlaziš,
to je riječ punija tebe
i meso njeno treperi i sja.

Kad jednom posve odeš,
ući ćeš čitav u moj san
i više se nećemo rastajati.

 

Dražen Panjkota

(1924. – 1943.)

KRAJ SIJEDOGA PETRA

Sinoć su ribari pričali o smrti,
a ja sam tiho mislio;

       Noćas ću stati pred rajska vrata
i kad me sijedi Petar vidi,
          možda će reći:

„O, gdje si!
Anđeo te jedan
    već dugo čeka!“

 

Hrvoje Ostojić

(1909. – 1989.)

SVEMIRSKI PUTNIK

Tako noću često ostavljam sebe
I lutam...
Onda me neki snažni vjetar ponese
U prostore strane, predjele neznane
Gdje raste egzotično cvijeće
I svijetli mistično svjetlo
Aura na svetačkim glavama.

Zrak je pun čudnih mirisa
Osjećam: ja ne hodam
Već lebdim velikom lakoćom
Bez ikakve zemaljske težine;

Izgleda kao da sam se riješio sebe
I da ja više nisam ja
Već neka druga osoba
Viša, čišća i bolja.

Osjećam da sam dio
Čitavog sastava toga:
Osjećam da sam dio svemira,
Dio samoga Boga.

  

(SKUPLJENA BAŠTINA, Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940–1990, priredio Stijepo Mijović Kočan; Školske novine, Zagreb, 1993.)