Ivan Blažević

NA BIJELU NEDILJU

Mat vas lipo opravi,
Bijeli vijenac na glavi,
Bijela pratež na tijeli...
Mat se s vami veseli.

Bijele sviće va ruki...
Čuli ste va nauke:
Bijela mora bit duša!
To veseli Jezuša!

Bijela, čista je duša
Željezno čeka Jezuša.
Jezuš željno priđe k vam...
Vaše srce j' Božji stan!

Zato tako ste lipi, -
Da vas svit ne zaslipi!
Neka bude Božji stan
Vaše srce svaki dan!

Jeronim Korner

PO USKRSU

Krist u društvu apostola blagosliva njive i trave

Još mi govore trave,
da je Krist uskrsnuo.
Svježa je spomen njina
na bijeli plašt Uskrsnuća.
Šapću ljubice plave
o čaru bijelog krina
pune ganuća.

Jedna je zvijezda pala,
srebrom rasporila nebo.
Čujem korake u noći
i blagoslov njiva i trava.
Zvijezda je srebrna, mala
otvorila svoje oči
i blista
iznad glava.

Milan Krmpotić

TOMA

Nevjerovanje moje
nije bilo nevjera.
Onoga trena kada križ si ponio
probodenim Tvojim rukama
postala je vjerna moja duša.
Ali, tek kada ranu dotakoh
potvrdiše se obećana prostranstva.

Znao si da rane ne zarastaju
a ipak si se osmjehnuo.
Jesi li toga trena
na brojne buduće Tome pomislio,
ili te raznježilo pokajanje
ovoga nejakoga čovjeka?

Što god da je bilo,
nevjerovanje moje
u svojoj si rani ponio.

Mate Ganza

PUT U EMAUS

Samo od onog živiš što zapravo i nemaš
Što zapravo i ne znaš srce ti ispunja
U času kad ustaješ od stola ili otvaraš vrata
I sav od njega plamtiš
Ime njegovo hoćeš izreći
Ali nije li ono već izmoljeno

Kad je sve to prošlo kažeš sebi
Morao sam biti tamo, kupiti kruh
Ne iznevjeriti ga na večeri
Tog dana kada je sve to prošlo
Mislio sam kako bi bilo
S Kristom večerati

Još nije svršeno
Riječ prekinuta i nenastavljena
Kao ruka pružena i zadržana
Kao oko otvoreno pred oluju

Tomislav Salopek

MOLITVA ZA USKRSNU RADOST

Nek se raduju danas –
i dlanovi mojih ulica nek ti ponesu
sve tajne snove naših putovanja,
jer proljeća što si ih posjetio mojim srcem,
proljeća su i moje usnule braće.

I srebrnu mjesečinu, novčić moje siromašne ljubavi,
podaj očima
što te tek pogledom dotiču
lutnju tvojih prstiju
u krošnji svijeta.

Uzraduj se,
bijeli dane,
i ti, ptico,
dušo mojih uskrsnulih dragih;
ti, ratniče, što ti je nebo prepuknulo u glasu svitanja,
i ti, patnice, s olovnim šiljkom mržnje
u zjenici oka.

Nek se raduju danas –
i pusti,
dobri moj Učitelju,
da ljubim taj svijet u čaški svemira;
i slušaj,
slušaj -
htjedoh ti reći
kako je lijepo da ostaješ s nama –
a već je večer.

(Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, antologija; Božidar Petrač, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2001.)