Roko Dobra: Dvije pjesme

ZAPITAŠ LI SE ...

Zapitaš li se: za užitke čije
smo se lomili kad bje vraški gusto?
Uvijek je lakše čak i žalo pusto,
neg' da te tuđin svojom britvom brije!

Zapitaš li se: čemu sagnut šiju
za Ideale i za Grudu rodnu?
Uvijek je lakše čak i neugodnu
kloaku trpjet neg' tuđina-zmiju.

Zapitaš li se: čemu napor sviju
da san stoljetni silnim plamom plane?
Uvijek je lakše čak i stare rane
nosit do groba neg' balkan-čaršiju.

Zapitaš li se: što kraj svega mogu?
Nakon Oluje – godit, hvala Bogu!

(Zadar, 03. kolovoza 2010.)

K SEBI LIJEPOJ BRODIŠ ...

Opet rulet s tobom, zemljo nam Hrvatska;
ali, prenoćiš li u Balkan-kavezu*,
jutro bi tvog lica ružna skrila maska,
a zbog čeg bi i Bog bio na oprezu.

Opet rulet s tobom, zemljo nam Hrvatska;
ali, osvaneš li u Balkan-kavezu,
podne bi tvog cvrčka vragu bila laska –
kao kad brod vâlī potope na vezu.

Opet rulet s tobom, zemljo nam Hrvatska;
ali, predaniš li u Balkan-kavezu,
večer bi tvog srca, umjesto da ćaska
s obzorjem rujnim, zvala anamnezu.

Stog, snom poduprta, zemljo nam Hrvatska,
k sebi lijepoj brodiš i s nebom si bratska!

(Zadar, 10. siječnja 2013.)